|
(tekst iz proshlog broja)
U plejadi uglednih lichnosti iz svih sfera drushtvenog zhivota, koji su Matvejevic'u dali podrshku i osudili izrechenu zatvorsku kaznu zbog javno izgovorene misli, nalazi se i poznati italijanski pisac i nauchnik Claudio Magris. On istiche da je Matvejevic' pobornik univerzalnih ljudskih vrijednosti, poznat u cijelom svijetu po svojim izvrsnim knjigama i po stavovima branitelja ljudskih prava ”bez obzira ko ih i gdje ih krshi”. Aludirajuc'i na neke novinare i pisce koji su tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini varvarski i neodgovorno hushkali na nacionalistichku mrzhnju on praktichno raskrinkava krugove chiji je jezik bio uprljan mrachnim porukama zarad stvaranja karijere.
”Na skromnijoj knjizhevnoj razini su i u nedavnim jugoslovenskim ratovima, istinskom trijumfu krvolochne iracionalnosti i imbecilnosti, upravo neki pisci izrekli najodioznije, najpodlije, najdivljije rijechi nasilja. To su chinili i hrvatski i srpski i boshnjachki intelektualci, pripadnici svake nacije i svake etnichke skupine, kao shto je u Drugom svjetskom ratu bilo ubojica i onih koji su opjevali ubojice, ukaljavshi sve zastave sviju naroda, bez iznimke.”
Ochito da je za sve njih nazivnik isti i da oni chine konstantu drushtvenih kretanja, posebno u ratnim i postratnim vremenima. Magris ide dalje i kroz radnje lichnosti koja je tuzhila Matvejevic'a zahvata krug slichnih pojedinaca, marioneta retrogradnih krugova i sistema. On tvrdi da je u inkriminisanom ogledu Matvejevic' kao izazivache nacionalistichke mrzhnje zhigosao intelektualce, bez obzira kojoj naciji pripadaju ali da to ne znachi da pri tome vrshi politichko niveliranje svih sukobljenih strana. On jednostavno osudjuje nasilje i zlochin tvrdec'i da podjednaku kaznu zasluzhuju svako zlodjelo i svako poticanje na zlodjelo. Zanimljivo je, pishe Claudio Magris, da je jedino Mile Peshorda nakon Matvejevic'evih kritika intelektualaca koje je okarakterisao da su ”talibani”, reagovao sudskim putem. On zakljuchuje:
”Chinjenica da je (Mile Peshorda) Hrvat i da je zadovoljshtinu dobio od hrvatskog suda nije bitna: naravno da je razumljivo da su se mnogi Hrvati osjetili uvrijedjenim tom presudom, shto su se zabrinuli da c'e ona baciti sjenu na njihovu zemlju, te su osjetili sakrosanktnu duzhnost da izraze solidarnost Matvejevic'u, pochevshi od predsjednika Vlade Ive Sanadera (ovdje u ulozi chlana Hrvatskog PEN kluba), vodje HDZ-a stranke desnog centra, niposhto sumnjive da je nedovoljno domoljubna.”
Uostalom, Matvejevic' je mnogo tekstova napisao u kojima je ubjedjivao i potvrdjivao kako laichnost mora biti neidolatrijski nachin zhivljenja ne samo vlastite religije nego i svoga nacionalnog identiteta.
|
Predrag Matvejevic' (drugi slijeva) s uchesnicima
Evropskih knjizhevnih susreta u Mostaru
|
|
Nazhalost sredinom dvanaestog mjeseca 2005. godine Predragu Matvejevic'u je postala pravomoc'na presuda zagrebachkog Opc'inskog suda kojom je osudjen na uslovnu kaznu zatvora od pet mjeseci za naredne dvije godine. Njegova braniteljica Vesna Alaburic' je kazala da se takva odluka ochekivala s obzirom da se njen klijent Matvejevic', kako je i najavljivao, nije htio zhaliti na nepravomoc'nu presudu od 2. novembra 2005. godine. Da se kojim sluchajam (shto ne bi bilo u duhu njegovog moralnog kodeksa) Matvejevic' zhalio na presudu, tuzhba bi u drugostepenom sudskom procesu zastarjela i ona bi se ukinula. Orhan Pamuk, Predrag Matvejevic' i ini svjetski intelektualci ne bi bili to shto jesu da ne idu ispred vremena krchec'i puteve ka priznavanju ljudskih vrijednosti koje omoguc'avaju human zhivot po mjeri savremenog chovjeka potpuno oslobodjenog od predrasuda i okova nametnutih od strane uzheg kruga apsolutista.
Matvejevic' potvrdjuje svoju hercegovachku zhilavost i akcentirani optimizam, ochevu upornost i damar te majchinsku sklonost ka istinoljublju time shto za vrijeme trajanja procesa pishe novu knjigu. Pochetkom decembra proshle godine, upravo u mjesecu kada se ochekuje konachna presuda, u danima kada njegova supruga poboljeva, iz shtampe mu izlazi zbirka eseja na francuskom jeziku ”Mediteran i Evropa – predavanja s Collège de France i drugi eseji”. Knjiga je promovisana u Hrvatskom narodnom kazalishtu u Zagrebu shto jasno govori o privrzhenosti svojoj Hrvatskoj. To je prema rijechima autora nastavak Mediteranskog brevijara, njegove kultne knjige koja je dozhivjela niz izdanja i prevodjenja na nekoliko svjetskih jezika. Matvejevic' u knjizi progovara iskrenim jezikom zhalec'i shto se na Mediteranu sukobi stanovito ponavljaju, i shto se Evropa okrenula ka Briselu, Strazburu, Frankfurtu i drugim gradovima zanemarujuc'i svoj bogati jug.
”Rodjen sam u Mostaru i o sebi s ponosom govorim kao o chovjeku s Balkana. Balkan je kolijevka ali i barutana Evrope”,
poruchio je Matvejevic'.
Stavljajuc'i se na staranu svog sugradjanina Misho Maric' je za RTV Mostar napisao tekst u kome pishe:
”Sezona lova na Predraga Matvejevic'a nije otvorena zagrebachkim procesom. Otvorena je prvom Matvejevic'evom javnom pobunom zbog ugrozhavanja ljudskih prava. Nakon povampirenja nacionalizma na juzhnoslovenskim prostorima hajka je postala buchnija a sachma u medijskim patronima krupnija. Kada nije izdao chovjeka – optuzhili su ga da je izdao naciju. A sushtina nesporazuma je razlichitosti misli i osjec'aja. Bojovnici za namicanje nacionalnih oreola ne mogu shvatiti Matvejevic'eve porive da vishe brine o drugima, nego o sebi.”
Tu je, po svoj prilici i kljuch ataka na evropskog pana Matvejevic'a. U vrijeme procesa Emir Balic' i pisac ovih redova su ispred Centra za mir i multietnichku saradnju Mostar pohrlili da pokupe shto vishe potpisa Mostaraca kako bi mu prenijeli poruku o privrzhenosti Mostaraca. Kada smo postavili stol kod Narodnog pozorishta podno granate glicinije koja u bokorima cvjeta na pergolama i ponudili gradjanima da potpisuju peticiju, jedan nash je stari Mostarac upitao za koga to chinimo. Kad je saznao o kome je rijech uzeo je olovku i rekao: – Za tog chovjeka c'u i krvi dati ako treba!
|
Emir Balic' i Zlatko Serdarevic'
|
|
Matvejevic' je volio pisati za mostarski chasopis ”Most” i to je bila jedna od onih veza sa zavichajem koja ga je chinila blizhim rodnom gradu. U biljeshci uz prevod ”Anabaze” u kom pishe o Saint-John Persu (Saint-John Perse ili chovjekovo kraljevstvo na zemlji) objavljenom 1975. godine on potvrdjuje shirok zamah intelektualne zainteresovanosti. ”Za jednu tipologiju stvaralashtva u NOB-u” je podnaslov teksta ”Poezija i otpor” koji je shtampan u Mostu br. 37 iz 1981. godine, pisan sa ciljem da ukazhe na duhovni otpor u najtezhim vremenima borbe za egzistenciju. ”Problematika nacije i nacionalne kulture danas” je njegov prilog iz 1976. godine danas itekako aktuelan shto dokazuje njegov nivo razmishljanja ka univerzalnim temama. Posebno je upechatljivo njegovo svjedochenje o unutrashnjim turbulencijama nakon rushenja Starog mosta 1993. godine. Tekst Most prepun je emocija i prisjec'anja na vrijeme izobilja ljubavi u rodnom gradu i rezignacije na kolichinu mrzhnje emanirane kroz rushenje simbola grada. Boravak u Mostaru 2002. godine pretochio je u ispisane stranice ”U rodnom gradu” objavljene u broju 156 ovog chasopisa. Slijedi prikaz knjige ”Sok od velebilja” Veselka Koromana u izdanju ”Armando caramanica” iz Rima i nekrolog Izetu Sarajlic'u ”Chajne ruzhe”. ”Sjec'anje na Vladu Isaic'a” je toplo kazivanje o prijatelju koga je prvi put susreo u Cernici 1939. godine.
Matvejevic'evi nastupi u Zagrebu i Beogradu na otvaranju izlozhbe ”Stari most spomenik mira” u organizaciji Centra za mir i multietnichku saradnju Mostar ostaju kao trajni spomenik i oda gradu na Neretvi ali u isto vrijeme oni zrcale poruke o potrebi drugachijeg promishljanja i ponashanja zheli li se uspostaviti trajan mir i suzhivot na ovim prostorima. Matvejevic' je ukazivao na potrebu jedinstva i obrachuna s netrpeljivoshc'u i mitologijama.
Univerzitet ”Dzhemal Bijedic'” u Mostaru bi trebao odati priznanje knjizhevniku koji slovi kao jedan od najvec'ih evropskih intelektualaca i boraca za ljudska prava, time shto bi ga upisao u knjigu pochasnih doktora nauka, tim prije shto u okrilju ove ustanove djeluje Fakultet humanistichkih nauka. Grad Mostar sa svoje strane bi trebao pokrenuti inicijativu da se za zhivota Matvejevic'a izda poshtanska marka sa njegovim likom, da se jednoj gradskoj ulici da njegovo ime, da se na rodnoj kuc'i u Cernici postavi spomen plocha i konachno da se otvori spomen soba gdje bi se sakupili njegovi rukopisi, djela, sva priznanja koje je dobio i sve ono shto bi govorilo o njegovom velikom djelu. Tada bi Mostar pokazao da je veliki grad i da ima ljude koji znaju vrijednovati istinske vrijednosti. Ovoj garnituri chelnih ljudi Univerziteta i grada Mostara pruzha se shansa da na taj nachin ostanu zapisani u istoriji kao lichnosti sa razvijenim osjec'ajem za valorizovanjem univerzalnih vrijednosti koje Matvejevic' nesporno kroz svoja djela i nastupe kontinuirano afirmishe. Pisac ovih redova c'e sam uchiniti napor da inicira i svojim prilozima odnosno eksponatima stvori pretechu Spomen sobe ”Predrag Matvejevic'”.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-06-25
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|