|
(tekst iz prošlog broja)
Niz tekstova književnika Mile Pešorde koji su objavljivani tokom rata i u postratnom periodu u zagrebačkom Jutarnjem listu pod naslovima poput ovih – ”Posrbica gori od Srbina” (Jutarnji list, 28.8.1993.), ”Sidran je preobraženi mladobosanac” (Slobodna Dalmacija 3.1.1995.) stavili su na kušnju intelektualni potencijal Matvejevića koji je oštro reagovao u štampi.
U prvonavedenom tekstu Pešorda piše: – Jer ”dok je srca bit će i Kroacije!” Treba li ubiti dušu Bosne (krstjansku, franjevačku, europsku, pridavati svetost i svjetlost Hercegovine, baciti u zaborav Tovarnik, Knin, Vukovar, Vrhbosnu i Jajce… ne bi li se razapela duša Hrvatske? Ne bi li preteški utezi usporili ovaj povijesni izlazak iz pustinje? Ne treba dvojiti kako nam to i ino smišljaju zatomnici našega imena i slobode, kako su ”posrbice gori od Srbina.”
U Hrvatskom slovu od 16.12.2005. godine Pešorda tumači da je svojevremeno u Sarajevu ova sintagma nastala kao duhovni sarajevski odgovor na sličnu koja glasi ”poturice gore od Turčina”.
U drugom tekstu koji u stvari predstavlja intervju, na pitanje novinara da li je slutio ko će nositi barjak bošnjaštva, Pešorda je odgovorio: – Ako je Sidran, kako kažete, barjaktar bošnjaštva, ne mislim da se piše dobro samo onima koji nisu Bošnjaci nego i Bošnjacima samim. Jer ne čini mi se da je moguća tako nagla i duboka preobrazba dojučerašnjega ”mladobosanca”, odnosno promicatelja velikosrpskoga teroriste Gavrila Principa, u zagovaratelja slobodne demokratske, zapadnoeuropske BiH”.
|
Predrag Matvejević
|
|
Desetog novembra 2001. godine Predrag Matvejević je reagovao na niz Pešordinih tekstova što je bio povod da ovaj minorni književnik podnese krivičnu prijavu protiv Matvejevića. Time je na Zagrebačkom osnovnom sudu počeo sudski proces za čiji će se ishod zainteresovati mnogi evropski intelektualci i brojne asocijacije pa i državnici. Naime, Matvejević je u ”Jutarnjem listu” (Zagreb, 10.11.2001.), objavio esej pod naslovom ”Naši talibani” o utiscima sa putovanja po Bosni i Hercegovini. U njemu je, između ostalog tražio osnivanje svojevrsnog suda časti koji bi javno osudio pisce koji su za vrijeme posljednjeg rata poticali na prostorima ex Jugoslavije na zločin, skrivali ga i pravdali ga na razne načine.
– Ljudi od pera snose za sve to golem dio krivice. Bilo bi dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu, jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima. Da takav sud osudi pred javnošću sve one koji su krivi za sve što se dogodilo i da im prije svega navede imena: onog tko je od početka pripremao i poučavao ”vožda” (Dobricu Ćosića i njegove skutonoše)…, piše Matvejević dodajući imena poput Ivana Aralice, Mome Kapora, Matije Bećkovića, Anđelka Vuletića, Mile Pešorde i drugih barjaktara nacionalističkih ideologija.
Pešordina tužba protiv Matvejevića našla se u ladicama Opštinskog suda u Zagrebu 13. marta 2003. godine u kancelariji sudije Nenada Lukića pod brojem K-4444/ 02. Pešordi nije bilo drago što ga Matvejević svrstava u talibane. Međutim, Matvejević je to objašnjavao ovako. Riječ taliban se može tumačiti na razne načine. Tako u istočnim islamskim civilizacijama ona ima pozitivno značenje jer se doslovno prevodi sa ”učenici vjere”, dok se na zapadu ona koristi u prenesenom značenju jer podrazumijeva fanatične pristaše ideologije.
– Držim da svaki autor ima pravo rabiti riječi i metafore koje smatra da najbolje odgovaraju predmetu o kojem piše – to je na kraju krajeva pitanje izbora, između ostalog i književnoga. Tražiti da sud donosi odluke i presude u vezi s tim, ne mislim da dolikuje istinskoj kulturi. Ne treba također gubiti iz vida samu činjenicu da se sukob odigrao devedesetih godina proteklog stoljeća, kad je Mile Pešorda objavio tekst s provokativnim naslovom ”Posrbica gori od Srbina”, gdje je tada imao stalnu rubriku, poprilično skandaloznu. Bilo je to vrijeme kad je Sarajevo obasipano četničkim granatama i kad su ”talibani” u tzv. ”Herceg Bosni” osnivali koncentracione logore za Bošnjake muslimane: Heliodrom, Dretelj, Trebižat, Ljubuški, stoji u ”Prilogu raspravi o procesima” iz pera Predraga Matvejevića.
Njega je bolilo što je Pešorda na posrbice stavio i ime svog velikog prijatelja i ”jednog od najznačajnijih južnoslovenskih pjesnika bošnjačkog porijekla” Abdulaha Sidrana. Ovom pjesniku Matvejević odaje počast što je sa svojom starom majkom ostao u Sarajevu gradu pod totalnom opsadom i neprekidnom salvom Karadžićevih i Mladićevih topova. Tokom sudskih rasprava pretresano je vrijeme i učešće u društvenim kretanjima, književnim aktivnostima i političkim opredjeljenjima unazad nekoliko decenija. Pešorda je tvrdio da mu je Abdulah Sidran prijatelj te da nema razloga da ga napada, što je unijeto u sudski zapisnik. Sam Sidran je dao pismenu izjavu čija je autentičnost ovjerena u Udruženju književnika BiH kako bi poslužila sudskoj raspravi. U njoj stoji: – Poznajem Milu Pešordu iz vremena kad je živio u Sarajevu i radio kao urednik i izdavačkoj kući ”Veselin Masleša”. Znali smo se ali nikad nismo prijateljevali. Iznenadilo me kad sam čuo da me je u zagrebačkom Večernjem listu od 18.8.1993. godine napao kao ”posrbicu”. U to vrijeme sam živio u Sarajevu pod četničkom opsadom. Čuo sam danas, pred sudom, poziva se na naše prijateljstvo. Ne znam šta mu daje na to. S.r. Abdulah Sidran, u Sarajevu, septembra 2003. g.
Tužba za klevetu inicirana od strane Mile Pešorde za današnje hrvatsko sudstvo predstavljala je valjanu osnovu da se Predrag Matvejević osudi na uslovnu kaznu zatvora na dvije godine od pet mjeseci zatvora. Iako do sada niko u Hrvatskoj nije otišao u zatvor zbog uvrede i klevete presuda je predstvaljala poraz današnjih zakona u toj susjedskoj zemlji. Matvejević se cijeli život borio za poštivanje javne riječi, slobodu izražavanja i iznošenja svojih stavova. Slične presude dobivali su novinar Robert Frank, Ljubica Letinić i Vladimir Matijanić, Vesna Balenović, Stanko Zrilić i drugi. Matvejević je, ipak, svjetsko ime, zaštitar savremene demokratije, pacifista, pobornik i neumorni zagovornik ljudskih prava… Ostale sudije ovog suda, prema izjavi za štampu, iznose mišljenje da bi trebalo izbaciti odredbu Kaznenog zakona o kleveti i uvredi po kojoj je njihov kolega Nenad Lukić donio presudu.
Matvejević je još jedanput pokazao svoje veliko srce i široku dušu koju su mu usadili njegova majka Angelina i otac Vsevold. Ovoga puta branio je dignitet književnika Abdulaha Sidrana a ranije je to isto činio za Saharova, Havela, Izetbegovića, Gotovca, Kiša… Sve su to bile ličnosti koje su išle ispred vremena u kome su živjele.
|
|
|
Uslijedile su podrške ne samo u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nego i u evropskim zemljama. U njegovu zaštitu stali su: Centar za mir i multietničku saradnju Mostar, Hrvatsko novinarsko društvo, Hrvatski PEN klub, Upravni odbor PEN centra BiH, Novinari bez granica Zagreb, Klub skakača u vodu ”Mostari” Mostar, Reporteri bez granica Zagreb, Hrvatsko društvo književnika Zagreb, Makedonski PEN centar Skopje, Društvo umjetnika Mostara, Ivo Sanader, član DHK i Hrvatskog PEN, Miljenko Jergović, prof. dr. Zvonko Maković, HSS BiH, Gradimir Gojer, Slavko Šantić, Vesna Pusić, predsjednica HNS, Claudio Magris, književnik i naučnik, Nikola Kovač, ministar vanjskih poslova Vlade BiH, Milorad Pupovac i drugi. Apel protiv presude Predragu Matvejeviću preko ambasade u Rimu hrvatskoj javnosti su uputili pisci iz Italije: Tahar Ben Jelloun, Franco Cassano, Vincenzo Cerami, Furio Colombo, Vincenzio Consolo, Erri De Luca, Raffaele La Capria, Luigi Lombardi Satriani, Claudio Magris, Dacia Maraini, Toni Maraini, Fabio Mauri, Stefano Mauri, Raffaele Nigro, Vittorio Nistico, Walter Pedulla, Anna Maria Rimoaldi, Franco Rizzi, Francesca Sanvitale i Enzo Sicillano.
– Zahvaljujući njemu bolje smo razumjeli tragična zbivanja za posljednjeg rata na Balkanu, koji je slijedio s dubokim razumijevanjem i izvanrednom nepristrašnošću. Zahvalni smo mu za sve što nam je pridonio i što nam nastavlja davati, stoji u apelu italijanskih pisaca i intelektualaca.
Nakon presude Matvejević je samo kratko izjavio: – I dalje mislim što sam napisao, izražavajući svoje čvrsto opredjeljenje i nepokolebivost u svojim životnim stavovima.
(nastavlja se)
|
|
Zadnja izmjena: 2006-02-20
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|