|
Udarni članak u broju 103 (str. 8-13) pod nazivom Klasična Agresija koga je potpisao gosp. Aladin Veledar podstakao me je da više ne želim da podržavam list MOST. Neću ga ni čitati, ali Tebe Alija kao prijatelja ne želim da izgubim i rado ću Te potražiti kad stignem u Mostar. Članak nema veze sa kulturom, a ako treba da bude obrazovni onda se ja plašim za srpsku djecu koja treba da uče istoriju u Mostaru. Članak vjerovatno pretenduje da bude i naučni jer se poziva na literaturu (12 izvora, 11 autora – čuveni Zbigniew Brzezinski, citira se pod brojem 1 i 2). Ja ću svojoj djeci prećutati svoj stav o Brzezinskom i članku g-dina Veledara, ali ne mogu dragi Alija, a da Te ne zamolim za razumjevanje da ja mog ostarjelog Patrijarha Pavla, koji je svojevremeno za rat u Bosni rekao da ga vode poludjela braća, poštujem i cijenim. Ne mogu da povjerujem da je g-din Veledar ”naučno” utvrdio (str. 9, pasus 3, redovi 21-23) da je patrijarh German smjenjen jer ”nije odgovarao velikosrpskoj osvajačkoj politici i umjesto njega na crkveni tron dovode okorjelog neprijatelja zajedničkog života, patrijarha Pavla…”
Alija, vjeruj mi da ja znam dosta i o Germanu i o Pavlu. Stari g-din German je bolovao i družio se sa našim zemljakom Prof. Isidorom Papom. Kada je jednom pao sa kreveta Papo ga je podizao i pritom je Papi pukao pršljen na kičmi, pa su ga sa VMA odmah slali u SAD jer su mu ranije tamo operisali srce. Ljudi sa VMA nisu imali vremena da utvrde da je Papi polomljen pršljen, a da nije u pitanju srce. Ovo mi je npr. pričao Papin lični ljekar – pomoćnik Prof. Marenović, anesteziolog. Dakle stari Gospodin German nije imao snage da miri ili zavađa u njegovim posljednjim godinama života (mislim da je riječ o kraju 70-tih). Gospodin Pavle je opet izabran po proceduri koja je vrlo specifična. Biraju se trojica i onda se iz šešira izvlači jedan. Ne znam tačno da li je taj izbor bio za vrijeme Titovog života ili malo iza toga. Ne vjerujem da je tada postojala neka ”ljubav” između crkve i države, pa da je neko mogao ili htio da se igra imenima kandidata za patrijarha u šeširu.
Ne osporavam da i u crkvi kojoj po rođenju (mimo moje volje) i ja pripadam ima onih koji se suprotstavljaju patrijarhu Pavlu jer on Muslimane u Bosni kao i pravoslavce i katolike naziva braćom, ali ja insistiram na tome da je g-din Veledar uvrijedio moga ostarjelog patrijarha nazivajući ga okorjelim neprijateljem zajedničkog života. Nesretnom g-dinu Veledaru želim dobro zdravlje i bolju pamet, a Tebe prijatelju Alija molim da ne dozvoliš da u ”Tvoje ime i za Tvoj račun” ovakvi nesretnici pišu u novinama za koje Ti živiš i koje voliš. Ja u Tebe imam povjerenja i kad bi ne daj Bože, opet ”grmilo”, ja bih svoje unuke poslao da ih zaštitiš, a i da bih sada i u ”ovoj pameti” ja to učinio za Tvoje.
Nesretnom Veledaru ne bih slao svoju djecu i unuke radi bilo kakve ”dopunske nastave ili zaštite”, njegovoj bih pomogao za slučaj da se, ne daj Bože, nađu u nevolji, a ja opet budem u situaciji da pomognem, a da pritom ne ugrozim život mojih najmilijih. Mislim da sam bio iskren i jasan.
Srdačno Te pozdravljam,
Tvoj Risto Čalija
____________________
P.S. Članak nije predviđen da bude objavljen. Ako Te nešto natjera da ga objaviš ili nekome pokažeš, molim Te učini to, ali bez skraćivanja ili ispravki.
|