|
(tekst iz proshlog broja)
Mediteranski brevijar, kapitalno djelo koje se svrstaje u antologijska ostvarenja ovoga zhanra predstavlja sukus njegovog spisateljskog rada. Preveden je na desetak evropskih jezika, te na japanski, arapski, finski, hebrejski i turski. U Italiji je za ovu knjigu dobio niz nagrada: Premio Malaparte, Premio Silone, Premio Boccaccio, Premio Marinita, Premio Fregene, Premio Obiettivo Europa. Spisateljski opus umjetnika pisane rijechi ubuhvac'a ove knjige: Sartre (1965.), Razgovori sa Krlezhom (1969.), Prema novom kulturnom stvaralashtvu (1975.), Knjizhevnost i njezina drushtvena funkcija (1977.), Te vjetrenjache (1977.), Jugoslovenstvo danas (1982.), Otvorena pisma (1985.), Mediteranski brevijar (1987.), Istochni epistolar (1995.), Gospodari rata i mira (2000.), Druga Venecija (2002.). Gotovo sve knjige su dozhivjele nekoliko izdanja u Zagrebu, Beogradu, Novom Sadu i Splitu. Gospodari rata i mira je knjiga o dogadjajima na prostorima ex Jugoslavije devedesetih godina proshlog vijeka u kojoj autor analitichkim postupkom daje ocjenu o lichnostima koje su dijelile Jugoslaviju. Prva izdanja su se pojavila u Francuskoj i Italiji a potom i kod nas.
|
Predrag Matvejevic'
|
|
Na francuskom jeziku napisao je slijedec'e knjige: Poésie de circonstance (disertacija odbranjena na Sorbonni 1967, objavljena 1972.), Pour une poétique de l’événement (1979.), De la dissidence (1993.), Le Monde ex-confessions (1996.), Les îles de Méditerranée, (2000.), La Méditerranée et l'Europe – Leçons de l'auteur au Collège de France, (1998.), Les seigneurs de la guerre (sa V Stevanovic'em i Z. Dizdarevic'em 1999.). Sve knjige su izdane od strane izdavachkih kuc'a u Parizu, Zhenevi i Actes Sud.
Na italijanskom jeziku izdavachi su mu objavili prevode slijedec'ih knjiga: Breviario mediterraneo (1988.), Epistolario dell'altra Europa (1992.), Il diario di una guerra (1995), Sarajevo (1995.), Golfo di Venezia (1995.), Mondo ex-Confessioni (1996.), Fra asilo ed esilio (1998.), Il Mediterraneo el’Europa (1998.), Il signori della guerra (1999.), Isolario mediterraneo (2000.), Sul Danubio (2001.), Compendio d'irriverenza (2001.).
O kulturi je chesto pisao eseje tvrdec'i da nacija sama po sebi nije legitimna za vlastitu kulturu a da su samo univerzalne kulturne vrijednosti mjerodavne za prihvatljiv doseg nacionalnih posebnosti. Zagovara stav da se identitet nacionalne kulture otkriva i potvrdjuje u razlici spram drugog, u medjusobnom prozhimanju i ogledavanju. Pisao je: ”Prije svega romantizam je, izmedju nacionalnog i svjetskog uspostavio razmjere u kojem se konstituiraju kulturne vrijednosti kao najblizhi rodni pojam nacionalnih kultura.
Pozivajuc'i se na misli Montesquieua, Goethea, Pushkina, Fichtea, Marxa, Shenoe, Matvejevic' je govorio o dvovrijednom iskushenju umjetnosti o tendenciji u njoj i o umjetnosti kao umjetnosti. Ogorcheno se suprostavljao mishljenju da nacionalna kultura mozhe biti sebi cilj. Pisao je: ”Nacionalna kultura, kao princip, ukida samu sebe. Ona zabacuje osobitosti regionalne u vlastitom sklopu i ne prihvac'a odnosno chak i odbacuje utjecaje drugih.”
Matvejevic' je svojevremeno javno zagovarao ideju da se predsjednik Tito treba povuc'i sa svoje funkcije. To je obrazlagao idejom da je potrebna svjezha rukovodec'a krv i da se upravo u socijalizmu uspostave novi kriteriji za ljudska prava i politichki pluralizam. Kasnije je u jednom listu ovako prokomentarisao svoj stav: ”Pozhalim shto sam prije trideset godina pisao predsjedniku Titu, chije djelo cijenim, da se povuche sa svih funkcija, jer dozhivotno predsjednishtvo nije spojivo sa idejom socijalizma. Mislio sam na socijalizam s ljudskim licem i zhelio da on nad svoj dom u Jugoslaviji. S takvom sam primisli pisao knjigu Jugoslovenstvo danas”. Otvoreno je kritikovao Miloshevic'ev i Tudjmanov rezhim tako da je sam odluchio, nakon shto su mu u Zagrebu ispalili tri hica u poshtansko sanduche, napustiti Hrvatsku i prec'i u Francusku. On je mishljenja da je stereotipno tvrditi kako je pisac u egzilu izgubljen. To je dokazao pishuc'i niz djela upravo van svoje domovine shto je, kako kazhe, i Plutarh dokazivao.
On je u najgorem vremenu nacionalnih prebrojavanja ostao vjeran duhu razuma preuzimajuc'i ulogu afirmatora politichke kulture zasnovane na slobodnoj misli a ne vezanju za nacionalna znamenja. Suzhivot u multikulturnoj sredini je odrednica kojom je hodio i zagovarao izlaz iz mraka balkanskog pomuc'enog jednoumlja. Razmatrao je uzroke i posljedice rata raskrinkavajuc'i hushkache i nacionalne vodje.
|
Rim, 12.11.2003. god.: Sa otvaranja filatelistichke izlozhbe ”Stari most” i projekcije filma ”Dobri duh Starog mosta” – s lijeva: Zlatko Serdarevic', Predrag Matvejevic', Emir Balic' i Izudin Shahovic'
|
|
Kada je jednom novinaru saopshtavao lichnu ispovijest o tragichnim trenucima tokom posljednjeg rata kazao je da mu je najgore bilo u trenutku rushenja Starog mosta. U chasopisu Most iz Mostara u kome je chlan redakcije pisao je o utiscima nakon rushenja simbola grada. Tada je istakao da su mu u ratu stradala dva chlana porodice – dva Hrvata ubijena od strane Hrvata i Srba. Akcentirao je apsurd posljednjeg rata u kome su svi kolektivno stradali. Govorio je da se Mostaru desilo neshto najgore i da je taj zlochin djelo ljudi kojima je Mostar dalek. Kao dobar poznavalac istorije ovih prostora zakljuchio je da su Mostar osvajali tudjini i u proshlosti ali su bili blazhi i obzirniji od domac'ih ljudi jer raniji osvajachi nisu istjerivali starce i djecu iz svojih stanova i nisu rushili i skrnavili bogomolje i mostove. Pitao se da li je ijedan drugi grad na prostorima ex Jugoslavije dozhivio takav urbicid i sveukupna stradanja kao shto je to lijeva obala Mostara. Za vrijeme i poslije posljednjeg rata Matvejevic' je u ulozi svojevrsnog ambasadora Mostara u nekoliko evropskih gradova shirio istinu o stradanju svog rodnog Mostara. Pomagao je i josh uvijek pomazhe mnoge mostarske porodice i prijatelje iz Sarajeva koji se nalaze u izbjeglishtvu ili u domovini. Za vrijeme nashe posjete Rimu, kada sam sa Emirom Balic'em priredio filatelistichku izlozhbu o Starom mostu i projekciju filma Dobri duh Starog mosta autorice Nadje Mehmedbashic', Predrag Matvejevic' je manirom starog odvazhnog, gordog i skromnog Mostarca samo sporadichno naznachavao gdje sve shalje pomoc' ne navodec'i imena. U njegovom glasu bilo je dosta sjete ali i radosti shto im to mozhe priushtiti. Multikulturalna iskustva vaspitanja u Mostaru jasno c'e definisati i profilisati njegov kasniji angazhman. Posjetio je Sarajevo za vrijeme opsade koja je trajala duzhe nego opsada Lenjingrada. Saosjec'ao je sa izbjeglicama i stradalnicima podjednako prema Srbima, Hrvatima, Boshnjacima i Jevrejima i o tome je ostavio dragocjene zapise.
Povodom izlaska novog izdanja knjige Jugoslovenstvo danas koja je prvi put objavljena 1982. godine Matvejevic' je kazao da je iznenadjen ponudom da se nanovo shtampa. Za nove rezhime na nashim prostorima je rekao da su mnogo vishe obec'avali nego shto su pruzhili ali da je doshlo do prekida izmedju proshlosti i sadashnjosti tako da se izmedju sadashnjosti i buduc'nosti javljaju tek nagovjeshtaji demokratije i ostaci diktature. On taj hibrid vrlo simpatichno naziva demokraturom. Kao chovjek koji je okupiran Mediteranom uvazheni Prodi ga je izabrao za svog savjetnika u komisiji koja se bavi temom Mediterana odnosno politikom Evropske unije prema jugu. Kao savjetnik u toj komisiji (”grupi mudrih”) u kojoj se zheli promijeniti politika EU prema njenom jugu, Matvejevic' zagovara ideju da se ne mozhe napraviti EU bez kolijevke Evrope a to su Mediteran, Grchka i Balkan. On je uvidjeo da su sve evropske institucije koncentrisane u Starzburu, Bruxellu, Luxemburgu, Frankfurtu i da ih nema u Napulju, Atini, Barceloni, Sevilji.
Matvejevic' se zalazhe da sadashnja Evropa bude manje eurocentrichna nego shto je bila ona koju znamo iz proshlosti. Po njemu ona treba da bude vishe otvorena prema trec'em svijetu, Evropa gradjana koji saradjuju a manje Evropa nacija koje su medjusobno vodile iscrpljujuc'e ratove. On zheli da Evropa u buduc'nosti bude vishe kulturna nego komercijalna, vishe kosmopolitska nego regionalna, da postane vishe uvidjavna a manje arogantna i ohola sa vishe ”socijalizma s ljudskim srcem” a manje kapitalizma bez lica ”utjelovljenog u multinacionalnim kompanijama koje zauzimaju trzhishta osvajajuc'i svijet”. U svojim esejima Matvejevic' se bavi problemom puta i teshkoc'ama na tom putu kojim treba ic'i Evropa. Elaboraciju pochinje konstatacijom da u vec'ini istochnoevropskih zemalja postkomunistichko razdoblje nije donijelo u nekim vazhnim oblastima vec'i nivo prethodnog drushtvenog sistema medju kojima su proizvodnja, socijalna zashtita, penzioni sistem i uopshte zhivotni standard, premda procesi tranzicije traju dugo. Po njemu je posrijedi stvarnost koja je prekinuta a da nije zakljuchena. Ideologije koje se vrac'aju na scenu – ovdje pritajeno i obazrivo, ondje javno i napadno, chesto su ”gore od onih koje pokushavaju zamijeniti. U javnom zhivotu previshe je mitova” – poruchuje razmishljajuc'i o Evropi.
|
S lijeva: Ekrem Ibrulj (u vrhu), Meshak Mahic', Emir Balic',
Predrag Matvejevic' i dr. Ahmo C'uric'
|
|
Kada razmishlja o rezhimima koji su se uspostavili na bazi rushenja starog poretka a ne na izgradnji novog, Matvejevic' zakljuchuje da oni vishe obec'avaju a manje nude, nastaje prekid izmedju proshlosti i sadashnjosti dok se izmedju sadashnjosti i buduc'nosti ukrshtavaju nagovjeshtaji demokratije i zaostaci diktature. To je za njega demokratura, hibrid autentichnog Matvejevic'evog naziva. Njoj je cilj osvajanje sadashnjosti pri chemu se ne uspijeva ovladati proshloshc'u. Ochit primjer su aktuelni sistemi u drzhavama stvorenim raspadom Jugoslavije. Zato c'e on zapisati: ”Tamo gdje je prije bilo nuzhno braniti nacionalno nasljedje – valja se ponekad braniti od samoga tog nasljedja. Povratak u proshlost obichno je iluzija, povratak proshlosti chesto je tragedija.
On c'e istac'i manjkavosti nekih sistema fokusirajuc'i se na danashnjoj Sloveniji koja ima vec'i dohodak po glavi stanovnika od nekih chlanica EU, shto je postigla zahvaljujuc'i mirazu kojeg je ponijela iz Jugoslavije. Ali pri tome c'e akcentirati njenu veliku manjkavost. Naime, odmah po osamostaljenju iz slovenskog drzhavljanstva su izbrisani Bosanci, Hrvati, Srbi i Albanci njih 18.000 koji su se zatekli u Sloveniji u ratnom vremenu. To je svakako, ocjenjuje Matvejevic', ispod demokratskih nachela shto ih je drzhava preuzela i u svakom sluchaju nisu u duhu politike Evropske unije chija je chlanica.
Za njega c'e Sergej Roic', prozni pisac koji zhivi u Luganu u Shvajcarskoj rec'i da je motor, pokretach, inspirator, revolucionar istine, ”chovjek koji je u moru lazhi, trazhio i nalazio svoju istinu i chestitost koja mu daje pravo – njemu jedinom ili jednom od malobrojnih – da super partes ocjenjuje sve ono shto se u nashim krajevima, nazhalost, dogodilo.”
Matvejevic' je aktivno uchestvovao u radu Korchulanske ljetne shkole koristec'i prilike da, kad se nadje u drushtvu sa najznachajnijim svjetskim imenima iz oblasti sociologije i filozofije razmatra aktuelne teme o polozhaju evropske ljevice, za smisao marksizma i potrebu njegovog suprostavljanja marksistichkoj vulgati.
(nastavak u sljedec'em broju)
|
|
Zadnja izmjena: 2006-02-06
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|