|
Dnevnik neduzhnog
Zima 1992.
17.
za prignuti se i primiti rijechi
koje u svom srcu i na francuskom
jeziku uputih Gospodinu koji odozgo
naginje se da bi saslushao moje budalashtine
kad sam porastao nastavih na crkvenim
klecalima nuditi oba svoja koljena
na nedjeljnoj misi sklapah svoje ruke da bih uputio
svoje molitve Isusu ili Djevici
”kod nas” svim svojim srcem ja pjevah
”budite kraljica”
18.
chak i poslije kad imah dlaka na bradi
ja sklapah ruke i pruzhah jezik
za primiti svetu prichest
pod uvjetom da sam se pokajao
nad svojim grijesima bi mi veoma nelagodno
oh! ja se stidjeh zhudnji tijela
i zheljeh one chija grizhnja
ne izjeda dushu kad su zhudnje
tjelesne koje mi daju veliki ushit
ali da se ne usudjujem nikad suosjec'ati
19.
tako ja vrlo rano udjoh u dob
ne gubec'i izgled mladog djevca
koji chuvashe u sred lica
jasni pogled djeteta u zipci
od Williama Blakea primih pechat
definitivno neraspadiv i htjedoh
preporoditi svaki dan vatrom
radosti koju njezhno djetinjstvo proglasi
idi tijelo moje idi igrati s ochima
tijela ali ti dusho moja budi plamen
20.
ledene studi koje bjesnjeshe ovdje
uchinishe noc'i cvokotave tada
kad jutro najzad zabijeli
sa svojim sjajem nebo uchini se da
mi izidjosmo iz jednog studenog sarkofaga
da mi izmakosmo jednom grobu od leda
nos je zachepljen kozha je ispucala
zbog napada mraza
mi stavismo velike podstavljene ogrtache
da bismo sishli i pojeli svoje objede
21.
bacamo se na voc'e na kruh
ispijamo kavu iz velikih shalica
zhvachemo nezdravi sir
mazhemo velike namaze masnog
slanog maslaca prshuta zagadjuje
svojim loshim lojem nashe ukruc'ene
ruke malo po malo osjec'amo bolest
smanjivati u nashim chelima punim sline
krv podgrijava nashe zhuc'kaste vene
toliko da najzad napushtamo svoje tuzhne tikve
22.
a bistrina pogleda nam se vrac'a
ah! muchnina kazna u noc'ima
zaboravljeni su ali sada nas obuzima
potreba dnevnog rada
u shiru nebeskom luna je
usnila Bog zna gdje dan pochinje
zvijezde nestale bacaju svoje sulice
ognjene u ochi koje ne poznajemo
a ako se i probudio nash pogled
ne vidi vishe nishta od onoga shto se vrti u krugu
23.
sastojci tijela nas iziskuju
u jucher prezrenim mislima
zamrznuta priroda se strmoglavljuje
prema proljec'u njoj toliko potrebnom
to je krug koji zemlja chini
okolo zvijezde koja nas osvjetljava
a ja zatvoren u toj provincijskoj
kuhinji gdje moja krv iz dana u dan
zgushnjava se i postaje sve tezhe i tezha
a ja se pitam kamo se moje vrijeme upuc'uje
24.
jer ako je moja dusha budna moje tijelo
zahtijeva svaki dan da ga se nahrani
ni jedna dusha ne moguc'i zhivjeti u mrtvacu
chije prnje trunu pod zemljom
da bi zhivjela treba njena pelerina od
tijela biti hranjena pojena
ljeti okupana i zimi zagrijana
da bi izbjegla patnje koje ona
podnosi ako je lishena toga svega
a koje je njoj u svemu bitno
25.
otkud potreba da se dobije novac
da se kupuje jesti i piti da se
stanuje u jednom apartmanu
imati vode i chime se grijati
ali meni sirotom jadniku oteli su
posao pomoc'u kojeg bih mogao vjerovati
dolazec'em vremenu da se nec'u bojati
da ne padnem u novchanu oskudicu na zhalost
moju ladicu koja nije kurva ja vidim
svakim danom bivati sve praznijom
Proljec'e 1993 (1)
26.
chujem metro kako shtropoc'e pod mojim ledjima
u dubini prokopane zemlje
na Trgu Monge i kako brzo odmiche
prema Villejuife gdje se njegov prekida krug
prebachen na drugi smjer
on iznova prelazi Trg Monge i ide prema
Jussieu Operi potom na Istochni Kolodvor
polegla na svom temelju puna prashine
Ulica Lacépède ja slusham, svog crva
kako klopoche u zvuku metroa u zemlji
27.
ah! shto li c'u danas napisati u stihu?
Bozhe slavim Te da bar to mogu rec'i
dopusti da spram Tebe dignem ovu chashu
punu crvenog bordeauxa noc' izvlachi
svoje dugo tijelo iz crnila kroz gnjev
vrac'a se iz grada smirena kisha
koja koja je sve do malochas padala je nestala
Samuel u susjednoj sobi hrche
lagano tako da njegovo hrkanje ne shkodi
dubokom snu u koji on utanja
28.
poput ljesha u kadi punoj formalina
ja opruzhen u istoj prashini
ovog postolja uoblichavam rijechi
ritmiziram ih da poput ladje na moru
mogu podnijeti tamu zime
slushajuc'i zaglushujuc'i metro
kako vibrira svoje brundanje
crijevo svjetovnog Pariza
ali vino se u meni budi i ja se uvlachim
u svoju vrec'u i gasim svjetlost
(odlomak)
Preveo: Tomislav Dretar
|