Svaki od ovih aspekata, koji chine polivalentni sadrzhaj ove manifestacije, izuzetno je znachajan i zahtijeva da se postavi i kao posebna i samostalna tema. No, imajuc'i u vidu najshiri kontekst, u koji se smjeshta ova izlozhba, ja bih se, ipak, zadrzhao, i to veoma kratko, samo na jednom, na samom studiju i znachaju koji likovna kultura ima ne samo u obrazovnom procesu, nego i u nashem svijetu zhivota uopshte, prije svega zato shto su u tome sadrzhani i osnovni razlozi prerastanja dvogodishnjeg studija likovne kulture u chetvorogodishnji.
Nesumnjivo, nashe vrijeme je u znaku povratka slike i sve vec'eg njenog udjela u komunikaciji i komunikativnom djelovanju. Ne radi se o definitivnom trijumfu vizuelne civilizacije, odnosno o povratku, na stanje prije Gutenberga i pisma gdje je slika bila najvazhnije sredstvo komunikacije, na koju su rachunali i josh uvijek rachunaju zaljubljenici i zanesenjaci u sliku, nazovimo ih zasad tako, nego o znachajnom potiskivanju pisma i sve vec'oj participaciji vizuelne informacije i vizuelne komunikacije u nashem svakodnevnom zhivotu i praktichnom saobrac'aju. Josh vishe nesluc'eni razvoj tehno-slike sve do numerichke, koja nudi ”vidjenje bez pogleda”, a koje su vishe tehnichki, nego zanatski ili umjetnichki proizvodi, otvara proces prerastanja i prevodjenja pojmova u slike, na isti nachin kako je to svojevremeno pismo chinilo pretachuc'i dvodimenzionalne slike u jednodimenzionalne pojmove. Ovaj trend, koji obiljezhava tokove nasheg savremenog svijeta zhivota, postavlja i nove obaveze i zadatke ne samo u podruchju komunikacije i komunikativnog djelovanja, chije su moguc'nosti vec' sada nesagledive, nego i u sferi likovnog obrazovanja i vizuelne kulture, chije su granice i moguc'nosti znatno proshirene, a na koje se ovaj studij nije mogao oglushiti. A, izlozhba nastavnika, uchesnika u nastavno-umjetnichkom procesu studija, koja je tim povodom postavljena, samo je tu da znachaj i ozbiljnost ovog china pozdravi i uvelicha.
|