|
Mome drugu iz mladosti, nezaboravnom pregaocu kulture preminulom Ihsanu-Ici
Mutevelic'u
|
|
|
|
Rubajija je pesnichka forma od chetiri stiha, u arapskoj i persijskoj lirici, koju je proslavio persijski uchenjak, filozof i pesnik Omer Hajjam.*
Puno mu je ime: Gijasuddin Ebulfettah Omer bin Ibrahim, a nadimak Hajjam oznachava ”chovjeka koji tka i gradi chadore”, shto je bio zanat pesnikove porodice.
Hajjam je rodjen 1040. godine u gradu Nishaburu, jednom od ondashnjih kulturnih centara Istoka, gde je i umro u 83-oj godini zhivota.
Njegovi biografi kazhu da je u svim znanostima koje su se tada predavale na Istoku ”imao dugu ruku”, a da mu u astronomiji i matematici nije bilo premca. Tadashnji vladar, Dzhelaluddin Meleksah, poverio mu je da sastavi komisiju koja je reformisala persijski kalendar, koji je i danas na snazi, a za te zasluge postavljen je za direktora velike zvezdarnice u Bagdadu.
Prijatelji i uchenici dali su mu, po istochnjachkom obichaju, pochasni naziv – Hudzhadzhetul-Hakk, shto znachi: dokaz istine.
|
|
|
Evropa je upoznala Hajjama preko rukopisa. Najstariji, od 158 rubajija, chuva se u Bodleanskoj biblioteci u Oxfordu, a pisan je 1461. godine tri i po veka posle pesnikove smrti.
Prvi je na Persijanca skrenuo pazhnju oxfordski profesor Thomas Hyde, 1700. godine, nazvavshi ga ”kraljem mudraca” i ”chudom 11. veka”. Engleski pesnik Tennison, laureat kraljice Viktorije, naziva ga ”zlatni Istochnjak” i ”zvezda prethodnica koja se sa suncem mozhe takmichiti, kada izlazi na horizont”…
Francuski prevodilac Hajjamovih rubajija, Jules de Marthold, okarakterisao je njegove stihove kao ”izraz umne opozicije, energichni protest protiv svake dogme i samovolje, vazda i svuda kao bich licemerju i lazhi i kao iskrenu rech prijatelja”. Po njemu, to je delo ”vechno moderne ideje, koja podsec'a na Lukrecija, Dantea, Rablea, Paskala, Leopardija, Bodlera i na sve velikane koji su, kao brac'a Hamletova, u svetom ludilu tezhili za bezdanom i dosegli do smione zhudnje…”
O znachaju koji je evropska nauchna i knjizhevna misao i kritika pridavala Hajjamovom delu, mozhda najbolje svedochi ocena nemachkog pesnika Fr. Bodensteda koji je, 1881. godine, objavio prevod 467 Hajjamovih rubajija. U uvodu svoga dela on kazhe: ”Mnoge stihove, kada bi se u valjanom nemachkom ruhu izneli pred chitaoce, koji nishta unapred ne znaju, oni bi ih prije smatrali novootkrivenim Geteovim stihovima, nego stihovima drevnog Perzijanca, koji je zhiveo osam stotina godina pre nas i koji je, josh onda, imao tako razvijene nazore o svetu i tako se duboko zagledao u prirodu kao da je imao sve rezultate i hipoteze nashe filozofske spekulacije i modernih prirodnih nauka…”
Arthur Christiansen, profesor univerziteta u Kopenhagenu, koji se najvishe bavio prouchavanjem Hajjamovog stvaralashtva, u zakljuchku svog dela ”Recherches sur le ruba'iyyat de Omar Chayyam” (Heidelberg, 1905. g) istiche: Rubajije su pesnichka enciklopedija umnog razvitka Perzijanaca – i s toga su gledishta neosporno jedno od najvazhnijih dela koje nam je dala perzijska literatura.”
|
|
|
Rubajije su u nashe krajeve stigle relativno kasno, zaslugom jednog Hercegovca, a pomalo i igrom sluchaja.
Nash ugledni nauchnik i pesnik, Dr. Safvetbeg Bashagic' (1870-1934. g.), prvi domac'i orijentalist ”evropskog kova”, objavio je u Sarajevu, 1920. i 1928. godine, ukupno 221 rubajiju, iz rukopisa do kojeg je doshao na jedan zaista neobichan nachin. Prepustimo ovom zaljubljeniku u persijsku, a posebno u Hajjamovu liriku, da to sam opishe:
”Jedan dio danashnje Kochic'eve ulice, izmedju gradske vijec'nice i Bashcharshije u Sarajevu, narod naziva Telali, t.j. ulica u kojoj se prodaju i kupuju stare stvari. Koliko se sjec'am, u proljec'e 1915. godine, iduc'i kroz Telale video sam telalbashu kako drzhi u ruci dvije knjige i viche: ’Kruna, prvi put!’ Zastanem i opazim, po uvezu, da su rukopisi, pa dobacim, kao od shale: ’Dvije krune!’ Neko josh primache 20 filera, a ja dignem na tri krune. Telalbasha na to povika: ’Tri krune prvi. tri krune drugi i trec'i put! Teslim!’ Chekajuc'i da mi telalbasha vrati kusur, otvorim jedan rukopis i nabasam na naslov: ’Rubaijati Omer Hajjam’. Nadjem se u chudu i odmah upitam telala, chija se to ostavshtina prodaje. On mi kazhe da se radi o nekom esnafu koji je umro kao samohran bec'ar. Dodao je da mu se chini da je bio – kazandzhija. Neko od prisutnih je rekao da mu je djed bio hodzha, za koga se govorilo da je chovjek dubok i da ima mnogo c'itaba…”
Od tog dana Hajjamove rubajije osvojile su srce pesnika S. Bashagic'a koji o tome sam kazhe: ”Hajjamove rubajije u originalu, gdje su izlivene sve tajne njegova srca i dushe u jednom zvuchnom jeziku, drugachije osvajaju negoli najsavrsheniji prijevodi. Taj jezik josh i danas sluzhi persijskim pjesnicima kao uzor-jezik, a rubajija kao forma u koju se odijevaju poletne filozofske misli. Njegov duh probudi u meni neko vishe chuvstvo koje, ni prije, ni poslije, nisam osjetio ni prema jednom istochnom pjesniku.”
|
|
|
U Evropi je bilo raznih mishljenja o postanku rubajija, ali je malo koje odgovaralo stvarnim okolnostima njihovog nastajanja, kao pesnichke forme i sadrzhaja. Naime, onaj ko nije duzhe boravio na Istoku i nije imao prilike da se krec'e u raznim sredinama tog podneblja, nije mogao ni da razume nachin zhivota i smisla za uzhivanje istochnih pesnika i uchenjaka, koji su u najvec'em broju bili epikurejci.
Dr. Safvetbeg Bashagic' preneo nam je, ”prema predanju i prichi”, jednu sliku tog zhivota i uzhivanja:
”Zamislite momenat kada sunce plamti u rumenilu i ostavlja posljednje zrake na terasi, pod kojom se stere divna bashc'a, gdje cvatu ruzhe i jasmini, pjevaju ptice pjevice i zhubore bistri shedrvani. Na toj terasi sjedi pjesnik sa nekoliko prijatelja, a pred njima je vrch malvazije i nekoliko posuda biranih djakonija za mezec'enje. Krchmar stoji podvijenih ruku i pazi na svaki mig pojedinog gosta, da smjesta izvrshi zapovijesti. U takvom drushtvu obichno se naredjuje pokretom glave ili ruke, da se razgovor ne prekida… Kada svagdanjim radom izmuchenim gostima i domac'inu vino ulije energije i dadne poleta, obichno se jezik razvezhe i uchenim i neukim ljudima. Neuki pjevanjem narodnih pjesama daju odushka svome veselju, a ucheni otvaraju razgovor o aktuelnim ili znanstvenim pitanjima…”
Dr. Bashagic' pretpostavlja da su upravo u takvom drushtvu i nastajale Hajjamove rubajije. ”On je branio zhivom rijechju svoje nazore, dok je mogao da ne prekorachi granice sherijata, a kad bi doshao u shkripac, dozivao bi Muzu u pomoc' i jednom rubajijom rekao bi ono shto ne bi smio rec'i u nevezanom govoru. Postoji pricha kako je, jedne vecheri, sjedio u drushtvu i zabavljao se sa svojim pjevidruzima. Najednom puhne oluja, potrne im svijec'e i razbije vrch iz koga se prolije vino. Razjareni pjesnik tada digne glavu prema nebu i improvizira sljedec'u rubajiju:
Vrch moga vina lezhi raskomadan,
Bozhe Mome si veselju ti zavidan, Bozhe!
Ti po zemlji prosu moje rujno vino,
U ustima mi je zemlja – jesi li pijan, Bozhe?”
Prema Bashagic'u, momenat i razgovor stvarao je rubajije, a shta c'e dalje od njih biti, pjesnik se nije brinuo. ”Prijatelji su ih biljezhili za uspomenu, a protivnici ih prepisivali da ga kompromituju u javnosti. Eto, tako ih je sachuvano nekoliko stotina, a sigurno ih je dosta izglodao zub vremena, ili ih je unishtila ortodoksna ulema, koja je znala kako se takve i slichne umotvorine predaju vjechnom zaboravu…”
Iz Bashagic'evog sjajnog prevoda donosimo pregrsht Hajjamovih rubajija, koje govore o ljubavi i vinu, chovekovom svetu, veri i Bogu:
|
|
|
1.
Zbirka poezije i burence vina
Komad suha hljeba – nijema tishina
A ja i ti sami – oko nas pustinja
To je carstvo, a ne kruna od rubina!
2.
Krchmarice tochi vina – ta dobar je Bog!
On dijeli svakog blaga iz obilja svog.
Ne pravi se farisejem, zhivi dok si mlad,
Ako kome nije shteta od uzhitka tvog!
3.
Pij chistoga vina iz bistra kristala
I sjec'aj se svojih mladih ideala!
Vino je krv loze, a loza ti zbori:
Pij – ne trebash trazhiti od mene halala!
4.
I po nebu i po zemlji moje oko leta,
da pronadje stvar najljepshu od ovoga svijeta.
Ne imade na nebesim nijedne zvijezde,
a na zemlji, ko shto ti si, nijednoga cvijeta.
5.
Tvojom dushom zefir moje srce blazhi
Kad kraj mene prodje tebe da potrazhi
Sad se mene ko da i ne sjec'a vishe;
Tvoju c'ud primio, pa me ko ti drazhi.
6.
Pokraj vina i sviracha u mejhani stojim
Sve c'u za to dvoje dati, shto nazivam svojim.
Ja u milost nemam nade, nit od kazne straha,
Vjetra, zemlje, vatre, vode – nicheg se ne bojim!
|
|
|
II
1.
Oni, shtono zhalibozhe umom rade dovijeka,
Muzu vola mislec' da c'e namusti mlijeka!
Na svijetu danas bolje suludima ide,
Jer pametnu shaku sijena ne daju za lijeka!
2.
U danashnje vrijeme pamet bash ne vrijedi,
Kako hoc'e budale, ovo vrijeme gredi
Nadji kakvo sredstvo, shto uzima pamet,
Da varamo vrijeme – neka i nas gledi!
3.
Kada mene najprije meni predstavi,
Shto me najposlije od mene rastavi?
Kad me u iskonu napustio nisi,
Shto me na svijetu budalom napravi?
4.
Nebesa, koja nas u brige bacaju,
Dok shto ne rastvore, nishta ne stvaraju!
Oni, koji nisu josh na svijet doshli,
Ne bi doshli, shto mi trpimo da znaju!
5.
Ne sudi chovjeka po njegovu znanju,
Vec' po tvrdoj vjeri i ljudskom drzhanju.
Ako ti obec'a, pa rijech odrzhi,
Vrijednost mu odredit ti nisi u stanju!
6.
Pet-shest zlikovaca opsjenjuju mase
I s chetom kenjaca drzhe je uza se.
Ti svog posla gledaj – neka uzhivaju,
Kao shto uzhiva za koritom – prase!
|
|
|
III
1.
Ja u jednoj ruci chashu, a u drugoj drzhim Kur’an,
Na krivome putu jedan, a na pravom drugi dan.
I pod ovim plavim svodom eto kakav izgledam:
Niti sam ti neznabozhac, niti potpuni musliman!
2.
Daj, prodji se, hodzha, uzalud ne gudi,
Prepusti nas Bogu, neka nam on sudi!
Mi idemo pravo, a ti gledash krivo,
Idi – vidaj ochi, pa gledaj ko ljudi!
3.
Da svec'enik na svijetu za sve primjer dava
Svaki dan bi bio Bajram ili kuc'na slava.
Svak bi mogo barem jednom ispuniti zhelju,
Da prijetnje nije, koju vjera nauchava.
4.
Kad o mom bezboshtvu i bezvjerju zbori hodzha,
Vidish, prizma iz njega govori.
Ja, priznajem, da sam ono shto o meni veli,
Al’ on pozvan nije da me za to kori!
5.
Kad je udes odredio da uz vino spim,
Ne znam shto se hodzhe opet bave s tim!
Da opija svaki haram, kao rujno vino,
Tko bi mogo iskazati sebe trijeznim?
6.
Pobozhnjak tvoju dobrotu ne shvac'a,
Bozhe, gdje stranac razumjeti te mozhe?
Velish: ”Ako grijeshish, u pak’o c'esh doc'i!” –
To ti kazhi hodzham’, shto se za te glozhe!
|
|
|
|
Nash prvi prevodilac i najvec'i poznavalac Hajjamovog stvaralashtva, Dr. Safvetbeg Bashagic' rodjen je u Nevesinju 1870. godine. Po zavrshenoj gimnaziji u Sarajevu, nastavio je shkolovanje na univerzitetu u Bechu, gde je doktorirao na odseku orijentalnih jezika. Nakon toga vrac'a se u Sarajevo, gde zhivi i bavi se nauchnim i umetnichkim radom do svoje smrti, 1934. godine. Opchinjen persijskom i Hajjamovom lirikom, Bashagic' je uzeo za sebe, kao pesnichki pseudonim, persijsko ime Mirza (Mirza Safet).
Glavna nauchna dela su mu: ”Kratka uputa o proshlosti Bosne i Hercegovine, 1463-1850.”, ”Boshnjaci i Hercegovci u islamskoj knjizhevnosti”, ”Znameniti Bosanci i Hercegovci u turskoj carevini” i dr.
Najvazhnija Bashagic'eva pesnichka dela su: ”Trofanda iz hercegovachke dubrave” (1896.), ”Misli i chuvstva” (1906.) i ”Izabrane pjesme” (1913.). Napisao je i tri dramska speva: ”Abdulahpasha”, ”Pod Ozijom” i ”Bosanski prkos”.
U njegovoj lirici glavnu ulogu imaju zhene, pesma i pic'e, a tu su mu uzor bili upravo persijski anakreonski pesnici Omar Hajjam i Hafiz Shirizija. Inache, pesme su mu, po formi i sadrzhaju, pod uticajem bosanske sevdalinke. Neke od njih bile su toliko popularne da su u narodu dobile i melodiju i bile pevane kao sevdalinke (”Golubice, sivoga ti perja” i dr.).
Bajic' Ranko, Beograd
____________________
* U ovom tekstu korishc'eni su podaci, ocene i citati iz Bashagic'evog predgovora uz prvo izdanje prevoda Hajjamovih rubajija (1920. g.) i iz pogovora Alije Bejtic'a, uz drugo izdanje prevoda (1954. g.)
Vidi tekst u ”Mostu” br. 111 (200), jula-avgusta 2006. god.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-12-17
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|