|
Ako uzmemo istinsko, etimološko, značenje riječi republika, te ju iz pogrešnih ruku stavimo na pravo mjesto dobićemo Republiku Bosnu i Hercegovinu, a to znači imaćemo državu kao i sav normalan svijet i kao i sve države ex Jugoslavije. Zašto je samo Bosna i Hercegovina kažnjena da ne bude Republika? Ona je to bila nepunih pedeset godina i građani su sjajno živjeli po Ciceronovoj definiciji koju je Josip Broz ustoličio. Vratite nam Republiku Bosnu i Hercegovinu podijeljenu po prirodnim cjelinama: sarajevski, banjalučki, mostarski i drugi srezovi. Brišimo distrikte, kantone, županije, republike.
Današnja Republika (srpska) podsjeća me na izjavu Gaja Julija Cezara (100-44 godine p.n.e.) u rimskom parlamentu: „Republika ne postoji. Postoji samo ime bez tijela i lica.“
Rane i mine
Bosna i Hercegovina je pokrivena ranama i minama. Mine uklanjaju mineri, a rane ostaju nama da ih zajednički liječimo. Veliki je to posao i za jedne i za druge. A nakaradna podijeljenost je posebna bolest i muka. Da dobijemo lijepu državu potrebno je da Radmanović, Silajdžić i Komšić krenu, zagrljeni, po Bosni i Hercegovini, a da tik uz njih idu vjerski poglavari, zbratimljeni, Puljić, Cerić i Kačavenda i da istu himnu pjevaju, zdravu vjeru propovijedaju i Republiku Bosnu i Hercegovinu stvaraju. Da ista bude sekularna, a ne kleronacionalna, nacional šovinistička i neofašistička. Da živimo u Republici BiH koja će značiti opšte dobro naroda. Ako aktuelni političari ne žele takvu državu neka idu u pirotehničare i uklanjaju mine. Bila bi to dvostruka korist za građane Bosne i Hercegovine. Narod će sam liječiti rane.
Grmi orkestar
Predugo grmi orkestar premijera Milorada Dodika. Sastavljen i od svirača i od trubača. Kao onaj na Titaniku. I Dodikov orkestar spašava nešto što se spasiti ne može.
Nisam političar, već analitičar u jednom vremenu u kome živim u mojoj, i ne samo mojoj, otadžbini BiH. Otadžbina mi je jedna i jedina, a prirodno spojena u prirodnu cjelinu. Djed mi je Hercegovac, a otac Bosanac. Ja mu dođem ono „i“ i to je ta nerazdvojna cjelina. Tako se osjeća i tako razmišlja većina građana u BiH. Svi smo mi privremeni korisnici ove zemlje, a ne njeni vlasnici. Otuda je moramo čuvati i sačuvati onima koji dolaze. Što ljepšu i bogatiju tim bolje za naše nasljednike. To mora i Dodik da zna i da se razumno ponaša.
Zbog kojekakvih Dodika, na sve tri strane, raspala se zemlja na države odnosno torove, a u njima svako hoće da sačuva svoje stado.
Duže od petnaest godina niko od vlasti i vladajućih partija nije ni nudio ni učinio građane BiH bogatijim za međusobnu ljubav, zdrav život u zdravoj sredini, apsolutno zaposlenje, ljudske penzije, a ne socijalu. Nema zdravog razuma, nema poštenja i pameti u vladajućim klikama. Nudi nam se svađa, mržnja, bezumlje. Da je bilo pameti, etike i zdravog razuma bili bismo normalna država. Za sve vrijeme mogli smo imati miroljubivu koegzistenciju među narodima iliti građanima BiH, a ne ovo što imamo.
Može premijer Dodik lagati neke ljude neko vrijeme, ali ne može lagati sve ljude sve vrijeme. I nije on sam. Nisu građani BiH zabrinuti što će njihov brod potonuti, već što ćemo mi nevini i nedužni stradati.
Nema potrebe voditi i vodati Dodike i Silajdžiće po Americi. Njima davati savjete isto je i što gluvome govoriti i slijepome namigivati. Neka pročitaju osnovnoškolsku priču o dva jarca na brvnu. Dosta nam je loše muzike. I instrumente i orkestar treba zamijeniti.
Mrtvi su potpisnici Dejtona, pa time i sporazum. Sam taj i takav Međunarodni mirovni sporazum u Dejtonu bio je silovan, a sve što je silovano mora biti i osuđeno.
Vlada li vlada
Šta radi, ako radi. Savjet ministara? Kojom Bosnom i Hercegovinom ona vlada ako se ne miče iz Sarajeva Grada. Ni Predsjedništvo BiH nije ništa efikasnije. Svi nešto pričaju. Svi se dogovaraju a voz stoji na slijepom kolosjeku.
U Bosni i Hercegovini ima vlada i vladara za cijelu Evropsku Uniju, ali sve njih plaćamo mi, obični građani pride međunarodne vlastele. Tako se dobija začarani, a zatvoreni bh krug kredom, ili bosanski lonac. I na kraju uz sve ove moje ludosti evo malo Ive Andrića mudrosti:
Svak nosi moralnu odgovornost za ono što priča, i svakog treba pustiti da slobodno priča. Ali dopušteno je, mislim, na kraju poželjeti da priča koju današnji pripovjedač priča ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je mogućno više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. jer, pripovjedač i njegovo djelo ne služe ničem ako na jedan ili drugi način ne služe čovjeku i čovječnosti.
(Štokholm, 10.12.1961.)
I nad ovom Andrićevom mudrošću, izrečenom prilikom prijema Nobelove nagrade za književnost, mogli bi se zamisliti bh političari, vladari i vlastodršci, a i Kristijan Švarc Šiling. Posebno bi dobro došlo premijeru Miloradu Dodiku i njegovom suigraču Harisu Silajdžiću.
Lazar Manojlović
(2007.)
|