|
Ako uzmemo istinsko, etimoloshko, znachenje rijechi republika, te ju iz pogreshnih ruku stavimo na pravo mjesto dobic'emo Republiku Bosnu i Hercegovinu, a to znachi imac'emo drzhavu kao i sav normalan svijet i kao i sve drzhave ex Jugoslavije. Zashto je samo Bosna i Hercegovina kazhnjena da ne bude Republika? Ona je to bila nepunih pedeset godina i gradjani su sjajno zhivjeli po Ciceronovoj definiciji koju je Josip Broz ustolichio. Vratite nam Republiku Bosnu i Hercegovinu podijeljenu po prirodnim cjelinama: sarajevski, banjaluchki, mostarski i drugi srezovi. Brishimo distrikte, kantone, zhupanije, republike.
Danashnja Republika (srpska) podsjec'a me na izjavu Gaja Julija Cezara (100-44 godine p.n.e.) u rimskom parlamentu: „Republika ne postoji. Postoji samo ime bez tijela i lica.“
Rane i mine
Bosna i Hercegovina je pokrivena ranama i minama. Mine uklanjaju mineri, a rane ostaju nama da ih zajednichki lijechimo. Veliki je to posao i za jedne i za druge. A nakaradna podijeljenost je posebna bolest i muka. Da dobijemo lijepu drzhavu potrebno je da Radmanovic', Silajdzhic' i Komshic' krenu, zagrljeni, po Bosni i Hercegovini, a da tik uz njih idu vjerski poglavari, zbratimljeni, Puljic', Ceric' i Kachavenda i da istu himnu pjevaju, zdravu vjeru propovijedaju i Republiku Bosnu i Hercegovinu stvaraju. Da ista bude sekularna, a ne kleronacionalna, nacional shovinistichka i neofashistichka. Da zhivimo u Republici BiH koja c'e znachiti opshte dobro naroda. Ako aktuelni politichari ne zhele takvu drzhavu neka idu u pirotehnichare i uklanjaju mine. Bila bi to dvostruka korist za gradjane Bosne i Hercegovine. Narod c'e sam lijechiti rane.
Grmi orkestar
Predugo grmi orkestar premijera Milorada Dodika. Sastavljen i od sviracha i od trubacha. Kao onaj na Titaniku. I Dodikov orkestar spashava neshto shto se spasiti ne mozhe.
Nisam politichar, vec' analitichar u jednom vremenu u kome zhivim u mojoj, i ne samo mojoj, otadzhbini BiH. Otadzhbina mi je jedna i jedina, a prirodno spojena u prirodnu cjelinu. Djed mi je Hercegovac, a otac Bosanac. Ja mu dodjem ono „i“ i to je ta nerazdvojna cjelina. Tako se osjec'a i tako razmishlja vec'ina gradjana u BiH. Svi smo mi privremeni korisnici ove zemlje, a ne njeni vlasnici. Otuda je moramo chuvati i sachuvati onima koji dolaze. Shto ljepshu i bogatiju tim bolje za nashe nasljednike. To mora i Dodik da zna i da se razumno ponasha.
Zbog kojekakvih Dodika, na sve tri strane, raspala se zemlja na drzhave odnosno torove, a u njima svako hoc'e da sachuva svoje stado.
Duzhe od petnaest godina niko od vlasti i vladajuc'ih partija nije ni nudio ni uchinio gradjane BiH bogatijim za medjusobnu ljubav, zdrav zhivot u zdravoj sredini, apsolutno zaposlenje, ljudske penzije, a ne socijalu. Nema zdravog razuma, nema poshtenja i pameti u vladajuc'im klikama. Nudi nam se svadja, mrzhnja, bezumlje. Da je bilo pameti, etike i zdravog razuma bili bismo normalna drzhava. Za sve vrijeme mogli smo imati miroljubivu koegzistenciju medju narodima iliti gradjanima BiH, a ne ovo shto imamo.
Mozhe premijer Dodik lagati neke ljude neko vrijeme, ali ne mozhe lagati sve ljude sve vrijeme. I nije on sam. Nisu gradjani BiH zabrinuti shto c'e njihov brod potonuti, vec' shto c'emo mi nevini i neduzhni stradati.
Nema potrebe voditi i vodati Dodike i Silajdzhic'e po Americi. Njima davati savjete isto je i shto gluvome govoriti i slijepome namigivati. Neka prochitaju osnovnoshkolsku prichu o dva jarca na brvnu. Dosta nam je loshe muzike. I instrumente i orkestar treba zamijeniti.
Mrtvi su potpisnici Dejtona, pa time i sporazum. Sam taj i takav Medjunarodni mirovni sporazum u Dejtonu bio je silovan, a sve shto je silovano mora biti i osudjeno.
Vlada li vlada
Shta radi, ako radi. Savjet ministara? Kojom Bosnom i Hercegovinom ona vlada ako se ne miche iz Sarajeva Grada. Ni Predsjednishtvo BiH nije nishta efikasnije. Svi neshto prichaju. Svi se dogovaraju a voz stoji na slijepom kolosjeku.
U Bosni i Hercegovini ima vlada i vladara za cijelu Evropsku Uniju, ali sve njih plac'amo mi, obichni gradjani pride medjunarodne vlastele. Tako se dobija zacharani, a zatvoreni bh krug kredom, ili bosanski lonac. I na kraju uz sve ove moje ludosti evo malo Ive Andric'a mudrosti:
Svak nosi moralnu odgovornost za ono shto pricha, i svakog treba pustiti da slobodno pricha. Ali dopushteno je, mislim, na kraju pozheljeti da pricha koju danashnji pripovjedach pricha ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mrzhnjom ni zaglushena grmljavinom ubilachkog oruzhja, nego shto je moguc'no vishe pokretana ljubavlju i vodjena shirinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. jer, pripovjedach i njegovo djelo ne sluzhe nichem ako na jedan ili drugi nachin ne sluzhe chovjeku i chovjechnosti.
(Shtokholm, 10.12.1961.)
I nad ovom Andric'evom mudroshc'u, izrechenom prilikom prijema Nobelove nagrade za knjizhevnost, mogli bi se zamisliti bh politichari, vladari i vlastodrshci, a i Kristijan Shvarc Shiling. Posebno bi dobro doshlo premijeru Miloradu Dodiku i njegovom suigrachu Harisu Silajdzhic'u.
Lazar Manojlovic'
(2007.)
|