|
Galerija na mezaninu – Poslovni centar UNITIC Sarajevo, XXIII samostalna izlozhba slika i ikona, 23.-30.05.2005. Moj prvi susret sa neobichnim umjetnikom. Poslije impresivne niske samostalnih izlozhbi. Od 1984., 1994., 1996., u nekoliko shvicarskih gradova, do Bosne i Hercegovine: Neum 1984., Mostar 1992., 2004., Sarajevo 2004., i Tuzla 2005. U Italiji, Turskoj, Austriji, Njemachkoj, Hrvatskoj. 1986. usavrshava shkolu ikonografije u Berlinu, nastavlja 1994-1996. u Zuerichu.
|
Sead Vladovic' Guche
|
|
Nakon povratka, u Mostaru 1999. otvara atelje i galeriju. U manastiru Zhicha i na Cetinju, restaurira freske i ikone. 05.10.2003. otvara privatnu shkolu slikarstva, za sve uzraste, u svojoj galeriji u Mostaru, shto znachi da u maniri starih majstora nesebichno zheli prenijeti tajne umijec'a zheljnima znanja o bojama i materijalima, o priboru i njegovoj upotrebi. O zategnutom platnu, o pripremi drvene podloge – nagorjele daske za ikonografiju sa sakralnim sadrzhajem i patinom starine, o gledanju slike i prijenosu unutarnjih svjetova pojmovnih sadrzhaja vizija, u potez bojom, sa kista ili shpahtle, dublje ili jedva primjetno u nijansama, naslaganjem, masivnije ili sfumato, kolichine boje u traganju za zheljenim skladom vidjene podloge predvidjene za zhivot slike u cjelini. Od ALEGORIJE SLIKARSTVA do majstorskih portreta, od nepresushnog nadahnuc'a STARIM MOSTOM i vedutama starog Mostara, do svetachkih likova MADONE SA ISUSOM, SVETOGA PETRA, etc.
|
Sead Vladovic' Guche: Graditelji Starog mosta, 1998.
|
|
Graditelji starog MOSTA, izvedeni u tamnim nijansama starinske patine, kako to samo Vladovic' umije sabirati mistiku i njezinu neprikazivost u zagonetni tandem, otkrivaju velo tmine davnina sa nekog koji je tu, u dushi MOSTA, po djelu svome – geometrijskom savrshenstvu, propetom za ljudski nogostup u luchnom graditeljskom zdanju idealne statike, kao gazela, izmedju kamenih obala, zarad odolijevanja zubu vremena, skromno namijenjeno, neimarski, za vjechnost. I Vladovic' crpi svoje vizije mosta, iz beskrajne ideje njegove, iz koje su u slozhenu arhitektonsku masu i GRADITELjI izveli njegovo korisno kameno zdanje. Vladovic'ev portret predochio je likove koji su zhivjeli pod velom tajne davnina, jednako modroj rijeci i mediteranskom plavetnilu, neprolaznim simbolima grada na Neretvi. Most stoji i nadsvodjuje bezdan vremena. Chak ni romantichki uprizorena vila u njegovom podnozhju, uronjena u lament i naslonjena na kamene gromade, ne podsjec'a na njegovu povijest, na stradanje grada i ruinu koju porichu u savrshenim formama izvedeni, rasuti kamenovi-stec'ci, na slici izlozhenoj u Galeriji ”NOVI HRAM”. Bila je to umjetnikova XXV samostalna izlozhba. Uochio sam tu vilu-tuzhbalicu, prekrivenu svijetlo-modrim tilom kroz koji se naziru njezine graciozne obline, smjeshtenu na dnu lijevog donjeg kuta slike, naslonjenu na tamnoj prostirci u tjeskobi oplakivanja. To je bio Vladovic'ev dodatak svijetlo izvedenom mostu nad kojim se nadvilo oblachno nebo. Kao da se oslonilo na tamno plavo zagasiti brijeg iznad desne strane svijetlog mosta, u dijagonali, nasuprot. Sve tu je podredjeno kamenoj bjelini mosta i modroj rijeci koja mu odredjuje smisao.
Pitam se, shta znachi Vladovic'eva simbolika u sintagmi ALEGORIJA SLIKARSTVA, ako ne tezhnju da se majstorski, drugachijim, slikarskim, sredstvima iskazhu i pojmovi i rijechi i duhovne vizije, tragajuc'i za aisthetichki novim osvjetljenjem, novim koloritom, za josh nevidjenom slikom u navlastitoj i nashoj mashtovitosti, nalik na sliku i priliku: aisthéseis ton theōn – tjelesno ili zhivo gledanje bogova (cf., Platon, Fedar, 111 C). Primjerice MRTVA PRIRODA koju utemeljuje kulisa u smedjim nijansama, od svijetlosmedjeg do smedjeg bez trunka svjetlosti, nalik crnom, u rasteru tmurnog neba, sa zlatnim svjec'njakom i nagorjelom svijec'om, sa tri stara kodeksa u srednjem planu, a potom arak papira za pisanje sa odlozhenim naochalama, gushchjim perom i posudicama za tintu u prednjem planu, sve to na gotovo bijelom stolnjaku koji josh likovno nadopunja samo veliki opushak nedopushene kube sa primjetnom kolichinom sivog pepela, za krajnje osobni odnos prema slici, kakav istinski od nas Vladovic' zahtijeva svojom moc'nom koncentracijom na puni zhivot oka i transmisijom vidjevina u podruchja spoznajne, intelektualne samosvijesti.
Ili, koliko samo sakralne skepse nosi u sebi ikona-eikónion, slichica svetog Petra apostola u pogledu. Gotovo da su dva detalja tog portreta gradivni dio njegova palimpsesta izvedenog na staroj dasci, chiji krajevi, u donjem dijelu, prelaze u nagrizene ostatke koje je izjela voda pa su prekriveni nijansiranom patinom trulovine. Gornji lijevi ugao ikone tvori gotovo sachuvani okvir koji prelazi u tamnu podlogu na kojoj u kontrastu Vladovic' slika c'elavu glavu zabradjenog apostola, iskoshenog pogleda koji otkriva brigu-sumnju-razbor i tjeskobu mushkarca zaduzhenog za svu povijest njemu povjerenog poslanja. Na ruci mu stoji teshki misal – nauk vjere, izveden u crvenoj kozhi sa zlatotiskom i zlatnim okovom. Taj misal i zabrinuti pogled su dva detalja na koje je svodiv Vladovic'ev sveti Petar – prvi papa. On je zaogrnut u zeleni pluviale, u izvedenoj boji iz plavog i zhutog, iz hladne boje kosmichkog beskraja i zlatne boje sunca – simbola zhivota. Nema nicheg sluchajnog u umjetnikovim vizijama, nicheg nepromishljenog. C'elava kalota mladog starca, uokvirena ostacima kose koja prelazi u jaku bradu, izvedeno je sve to minucioznim majstorstvom do savrshenstva ikone-sakralnog slikarstva. Vladovic'eve Madone, Isus i sveti Pavle, prikazuju logos doktrine, pijeteta, praksu odanosti, on umije naslikati apstraktno uchenje, prikazati uvjerljivo dobrotu, prijateljstvo, iznjedriti kistom neprikazivo, oku skriveno, shto blista pred nashim okom punim sjajem uprizorenja u jakoj zasljepljenosti od sjaja svjetlosti, nalik chudesnom susretu rimskog oficira Pavla iz Tarza koji se vrac'a iz Damaska sa progona krshc'ana, i Rabija – velikog uchitelja ljubavi, kojemu c'e pozniji svetac posvetiti zharko ostatak zhivota. Vladovic'eve kompozicije bivstvuju smireno, koloristichki harmonichno, slikarski univalentno utemeljeno na kontrastu kao sredstvu postizanja neprikazive pojmovnosti. Njegova vjeshtina nije opterec'ena shkolom, epohom, orijentacijom, pravcem. On je tezhio shkolovanju manire do perfekcije. Kad su predmet njegova slikarstva vedute Mostara, ulica i sokaka, uz prikazanu arhitekturu drevnog grada, impresionistichki biljezhi i pokoji zhenski lik u svekolikoj zagonetnosti sjenke.
|
Sead Vladovic' Guche: Zima u Mostaru, 2000.
|
|
Dakako, Stari most i okolina, ne samo da su narochitost pejzazha kojemu Vladovic' duguje svoju theologiku nadahnuc'a, nepresushnu, beskrajnu, ali most i pejzazh oko mosta pod SNIJEGOM su poseban izazov, ne samo zbog bjeline i ledenosivog ambijenta hladnoc'e, i nju je umjetnik naslikao, nego daleko vishe zbog velike kuc'e, desno, koja skriva svojom sjenom zamislivu cjelinu arhitektonskog upiranja starog zdanja u kameni naslon, a njegov nogostup za prelaznike, chini se nachichkan kuc'icama kao ponte vecchio u Firenci. Tu moguc'u zamjenu ambijenta i slobodnu asocijaciju stvara impresionistichki utisak koji Vladovic' postizhe majstorskim intervencijama u bjelinu i faktografijom perspektive.
Umjetnikove MRTVE PRIRODE, svedene na zrele smokve u korpi i pored nje, podsjec'aju na mnoshtvo drugih istovrsnih motiva sa ribom i flashom vina, chashom i komadom kruha, a uvijek je kulisa pomnije ili neprimjetno naslikana podloga za sliku u slici.
Ove reminiscencije zavrshavam utiscima koje sam upamtio gledajuc'i moc'ni Vladovic'ev portret starog vezira na aukcijskoj izlozhbi u restoranu KOD FEHRE, na skretanju sa autoceste za Travnik. To je portret u vlasnishtvu restorana. Primjer, kako je moguc'e slikati povijest, starinu i njezinu drevnost, kako je umjetniku svaki detalj vazhan da bi postigao efekt moc'i, autoriteta, odgovornosti, straha u olichenju vlasti koja gospodari zhivotom i kadra je kazniti smrc'u. U tom portretu otkriva se i zebnja starca od navlastite sudbine, od samovolje sa vrha vlasti. Sve je to umjetnik nametnuo gledaocu, svojom magijskom sposobnoshc'u izbora boja, mahom u tamnim i nedostupnim nijansama, ukljuchujuc'i pogled iz koga je vidljivo prikriveno znachenje cjeline. …
Sarajevo, 15-22.02.2007.
Akademik Vladimir Premec
|
|
Zadnja izmjena: 2007-06-26
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|