|
Galerija na mezaninu – Poslovni centar UNITIC Sarajevo, XXIII samostalna izložba slika i ikona, 23.-30.05.2005. Moj prvi susret sa neobičnim umjetnikom. Poslije impresivne niske samostalnih izložbi. Od 1984., 1994., 1996., u nekoliko švicarskih gradova, do Bosne i Hercegovine: Neum 1984., Mostar 1992., 2004., Sarajevo 2004., i Tuzla 2005. U Italiji, Turskoj, Austriji, Njemačkoj, Hrvatskoj. 1986. usavršava školu ikonografije u Berlinu, nastavlja 1994-1996. u Zürichu.
|
Sead Vladović Guče
|
|
Nakon povratka, u Mostaru 1999. otvara atelje i galeriju. U manastiru Žiča i na Cetinju, restaurira freske i ikone. 05.10.2003. otvara privatnu školu slikarstva, za sve uzraste, u svojoj galeriji u Mostaru, što znači da u maniri starih majstora nesebično želi prenijeti tajne umijeća željnima znanja o bojama i materijalima, o priboru i njegovoj upotrebi. O zategnutom platnu, o pripremi drvene podloge – nagorjele daske za ikonografiju sa sakralnim sadržajem i patinom starine, o gledanju slike i prijenosu unutarnjih svjetova pojmovnih sadržaja vizija, u potez bojom, sa kista ili špahtle, dublje ili jedva primjetno u nijansama, naslaganjem, masivnije ili sfumato, količine boje u traganju za željenim skladom viđene podloge predviđene za život slike u cjelini. Od ALEGORIJE SLIKARSTVA do majstorskih portreta, od nepresušnog nadahnuća STARIM MOSTOM i vedutama starog Mostara, do svetačkih likova MADONE SA ISUSOM, SVETOGA PETRA, etc.
|
Sead Vladović Guče: Graditelji Starog mosta, 1998.
|
|
Graditelji starog MOSTA, izvedeni u tamnim nijansama starinske patine, kako to samo Vladović umije sabirati mistiku i njezinu neprikazivost u zagonetni tandem, otkrivaju velo tmine davnina sa nekog koji je tu, u duši MOSTA, po djelu svome – geometrijskom savršenstvu, propetom za ljudski nogostup u lučnom graditeljskom zdanju idealne statike, kao gazela, između kamenih obala, zarad odolijevanja zubu vremena, skromno namijenjeno, neimarski, za vječnost. I Vladović crpi svoje vizije mosta, iz beskrajne ideje njegove, iz koje su u složenu arhitektonsku masu i GRADITELjI izveli njegovo korisno kameno zdanje. Vladovićev portret predočio je likove koji su živjeli pod velom tajne davnina, jednako modroj rijeci i mediteranskom plavetnilu, neprolaznim simbolima grada na Neretvi. Most stoji i nadsvođuje bezdan vremena. Čak ni romantički uprizorena vila u njegovom podnožju, uronjena u lament i naslonjena na kamene gromade, ne podsjeća na njegovu povijest, na stradanje grada i ruinu koju poriču u savršenim formama izvedeni, rasuti kamenovi-stećci, na slici izloženoj u Galeriji ”NOVI HRAM”. Bila je to umjetnikova XXV samostalna izložba. Uočio sam tu vilu-tužbalicu, prekrivenu svijetlo-modrim tilom kroz koji se naziru njezine graciozne obline, smještenu na dnu lijevog donjeg kuta slike, naslonjenu na tamnoj prostirci u tjeskobi oplakivanja. To je bio Vladovićev dodatak svijetlo izvedenom mostu nad kojim se nadvilo oblačno nebo. Kao da se oslonilo na tamno plavo zagasiti brijeg iznad desne strane svijetlog mosta, u dijagonali, nasuprot. Sve tu je podređeno kamenoj bjelini mosta i modroj rijeci koja mu određuje smisao.
Pitam se, šta znači Vladovićeva simbolika u sintagmi ALEGORIJA SLIKARSTVA, ako ne težnju da se majstorski, drugačijim, slikarskim, sredstvima iskažu i pojmovi i riječi i duhovne vizije, tragajući za aisthetički novim osvjetljenjem, novim koloritom, za još neviđenom slikom u navlastitoj i našoj maštovitosti, nalik na sliku i priliku: aisthéseis ton theōn – tjelesno ili živo gledanje bogova (cf., Platon, Fedar, 111 C). Primjerice MRTVA PRIRODA koju utemeljuje kulisa u smeđim nijansama, od svijetlosmeđeg do smeđeg bez trunka svjetlosti, nalik crnom, u rasteru tmurnog neba, sa zlatnim svjećnjakom i nagorjelom svijećom, sa tri stara kodeksa u srednjem planu, a potom arak papira za pisanje sa odloženim naočalama, guščjim perom i posudicama za tintu u prednjem planu, sve to na gotovo bijelom stolnjaku koji još likovno nadopunja samo veliki opušak nedopušene kube sa primjetnom količinom sivog pepela, za krajnje osobni odnos prema slici, kakav istinski od nas Vladović zahtijeva svojom moćnom koncentracijom na puni život oka i transmisijom viđevina u područja spoznajne, intelektualne samosvijesti.
Ili, koliko samo sakralne skepse nosi u sebi ikona-eikónion, sličica svetog Petra apostola u pogledu. Gotovo da su dva detalja tog portreta gradivni dio njegova palimpsesta izvedenog na staroj dasci, čiji krajevi, u donjem dijelu, prelaze u nagrizene ostatke koje je izjela voda pa su prekriveni nijansiranom patinom trulovine. Gornji lijevi ugao ikone tvori gotovo sačuvani okvir koji prelazi u tamnu podlogu na kojoj u kontrastu Vladović slika ćelavu glavu zabrađenog apostola, iskošenog pogleda koji otkriva brigu-sumnju-razbor i tjeskobu muškarca zaduženog za svu povijest njemu povjerenog poslanja. Na ruci mu stoji teški misal – nauk vjere, izveden u crvenoj koži sa zlatotiskom i zlatnim okovom. Taj misal i zabrinuti pogled su dva detalja na koje je svodiv Vladovićev sveti Petar – prvi papa. On je zaogrnut u zeleni pluviale, u izvedenoj boji iz plavog i žutog, iz hladne boje kosmičkog beskraja i zlatne boje sunca – simbola života. Nema ničeg slučajnog u umjetnikovim vizijama, ničeg nepromišljenog. Ćelava kalota mladog starca, uokvirena ostacima kose koja prelazi u jaku bradu, izvedeno je sve to minucioznim majstorstvom do savršenstva ikone-sakralnog slikarstva. Vladovićeve Madone, Isus i sveti Pavle, prikazuju logos doktrine, pijeteta, praksu odanosti, on umije naslikati apstraktno učenje, prikazati uvjerljivo dobrotu, prijateljstvo, iznjedriti kistom neprikazivo, oku skriveno, što blista pred našim okom punim sjajem uprizorenja u jakoj zasljepljenosti od sjaja svjetlosti, nalik čudesnom susretu rimskog oficira Pavla iz Tarza koji se vraća iz Damaska sa progona kršćana, i Rabija – velikog učitelja ljubavi, kojemu će pozniji svetac posvetiti žarko ostatak života. Vladovićeve kompozicije bivstvuju smireno, koloristički harmonično, slikarski univalentno utemeljeno na kontrastu kao sredstvu postizanja neprikazive pojmovnosti. Njegova vještina nije opterećena školom, epohom, orijentacijom, pravcem. On je težio školovanju manire do perfekcije. Kad su predmet njegova slikarstva vedute Mostara, ulica i sokaka, uz prikazanu arhitekturu drevnog grada, impresionistički bilježi i pokoji ženski lik u svekolikoj zagonetnosti sjenke.
|
Sead Vladović Guče: Zima u Mostaru, 2000.
|
|
Dakako, Stari most i okolina, ne samo da su naročitost pejzaža kojemu Vladović duguje svoju theologiku nadahnuća, nepresušnu, beskrajnu, ali most i pejzaž oko mosta pod SNIJEGOM su poseban izazov, ne samo zbog bjeline i ledenosivog ambijenta hladnoće, i nju je umjetnik naslikao, nego daleko više zbog velike kuće, desno, koja skriva svojom sjenom zamislivu cjelinu arhitektonskog upiranja starog zdanja u kameni naslon, a njegov nogostup za prelaznike, čini se načičkan kućicama kao ponte vecchio u Firenci. Tu moguću zamjenu ambijenta i slobodnu asocijaciju stvara impresionistički utisak koji Vladović postiže majstorskim intervencijama u bjelinu i faktografijom perspektive.
Umjetnikove MRTVE PRIRODE, svedene na zrele smokve u korpi i pored nje, podsjećaju na mnoštvo drugih istovrsnih motiva sa ribom i flašom vina, čašom i komadom kruha, a uvijek je kulisa pomnije ili neprimjetno naslikana podloga za sliku u slici.
Ove reminiscencije završavam utiscima koje sam upamtio gledajući moćni Vladovićev portret starog vezira na aukcijskoj izložbi u restoranu KOD FEHRE, na skretanju sa autoceste za Travnik. To je portret u vlasništvu restorana. Primjer, kako je moguće slikati povijest, starinu i njezinu drevnost, kako je umjetniku svaki detalj važan da bi postigao efekt moći, autoriteta, odgovornosti, straha u oličenju vlasti koja gospodari životom i kadra je kazniti smrću. U tom portretu otkriva se i zebnja starca od navlastite sudbine, od samovolje sa vrha vlasti. Sve je to umjetnik nametnuo gledaocu, svojom magijskom sposobnošću izbora boja, mahom u tamnim i nedostupnim nijansama, uključujući pogled iz koga je vidljivo prikriveno značenje cjeline. …
Sarajevo, 15-22.02.2007.
Akademik Vladimir Premec
|
|
Zadnja izmjena: 2007-06-26
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|