|
Nakon pochetne faze, koju je jedan likovni kritichar nazvao ”shematizovanom”, Bolobanov kist kasnije je postao znatno slobodniji, razigraniji, shto se vidi i na novim ”mrtvim prirodama”, koje su svojim nadrealistichkim koshmarom boja i ”uzbunjenoshc'u” poteza osmishljeno dodavanje prirodi novih oblika, a ne njeno ”potkradanje”, shto se chini kad se ”prepisuju” zbiljne pojavnosti.
A da je Boloban jedan od onih kreativaca za koje vazhi stvaralachki imperativ da su stilska i motivska mjenjanja zadatost, dokaz je niz novih slika, prije svih ”Put u drugu dimenziju”, chiji naslov navjeshc'uje potragu za inovativnoshc'u, koja je ovjerena, chini se, tim najumjetnichkijim djelom u opusu ovog slikara. Valja rec'i da je ta kreacija moc'na i po otvorenosti svog znachenja, svojom estetskom vertikalom i svojim za(letom), bijegu od shematizacije, otklona od naruchilachkog slikarstva, diktata trzhishta, bojazni od toga shta-c'e-rec'i-neki-tradicionalisti.
Iako je Boloban donedavno bio ”okorjeli” pejzazhista, potom zapuc'en u nadrealistichko kreiranje svijeta slike, sudec'i po nekim dovrshenim portretima ima se utisak da se ”upisuje” i u slikare ”pejzazha ljudskog lica”, poput ”Kraljice Katarine”, koja nas, iz zatamnjenje dubine bosanske historije, gleda sa Kemine slike.
Chiji c'e likovi naseljavati Bolobanovu ”mini-galeriju portreta” vidjet c'emo, ali dobro je da ovaj slikar zalazi i medju ljude, gdje ga, za razliku od ”amorfnosti” prirode, zasigurno chekaju svakovrsna iskushenja, od onog ko c'e se ”progurati” do njegovog shtafelaja, do nachina i umijec'a artikulacije ovog inspirativnog kruga, kojeg je pocheo otvarati.
Druzhec'i se u Bolobanovom ateljeu, na hadzhic'koj adresi Hadzheli 130, sa vec' ranije vidjenim i odskora uradjenim kreacijama, autora ovog teksta zaradovalo je saznanje da u likovnoj laboratoriji nastaje novih dvadesetak slika. Znachi, Boloban je i dalje stvaralachki zhiv, inventivan, sav u traganju za novim umjetnichkim svjetovima.
|