Nakon početne faze, koju je jedan likovni kritičar nazvao ”shematizovanom”, Bolobanov kist kasnije je postao znatno slobodniji, razigraniji, što se vidi i na novim ”mrtvim prirodama”, koje su svojim nadrealističkim košmarom boja i ”uzbunjenošću” poteza osmišljeno dodavanje prirodi novih oblika, a ne njeno ”potkradanje”, što se čini kad se ”prepisuju” zbiljne pojavnosti.
A da je Boloban jedan od onih kreativaca za koje važi stvaralački imperativ da su stilska i motivska mjenjanja zadatost, dokaz je niz novih slika, prije svih ”Put u drugu dimenziju”, čiji naslov navješćuje potragu za inovativnošću, koja je ovjerena, čini se, tim najumjetničkijim djelom u opusu ovog slikara. Valja reći da je ta kreacija moćna i po otvorenosti svog značenja, svojom estetskom vertikalom i svojim za(letom), bijegu od shematizacije, otklona od naručilačkog slikarstva, diktata tržišta, bojazni od toga šta-će-reći-neki-tradicionalisti.
Iako je Boloban donedavno bio ”okorjeli” pejzažista, potom zapućen u nadrealističko kreiranje svijeta slike, sudeći po nekim dovršenim portretima ima se utisak da se ”upisuje” i u slikare ”pejzaža ljudskog lica”, poput ”Kraljice Katarine”, koja nas, iz zatamnjenje dubine bosanske historije, gleda sa Kemine slike.
Čiji će likovi naseljavati Bolobanovu ”mini-galeriju portreta” vidjet ćemo, ali dobro je da ovaj slikar zalazi i među ljude, gdje ga, za razliku od ”amorfnosti” prirode, zasigurno čekaju svakovrsna iskušenja, od onog ko će se ”progurati” do njegovog štafelaja, do načina i umijeća artikulacije ovog inspirativnog kruga, kojeg je počeo otvarati.
Družeći se u Bolobanovom ateljeu, na hadžićkoj adresi Hadželi 130, sa već ranije viđenim i odskora urađenim kreacijama, autora ovog teksta zaradovalo je saznanje da u likovnoj laboratoriji nastaje novih dvadesetak slika. Znači, Boloban je i dalje stvaralački živ, inventivan, sav u traganju za novim umjetničkim svjetovima.
|