|
Iako sam bio prijatno iznenadjen molbom dugogodishnjeg prijatelja (josh iz vremena studentskih dana u Sarajevu), Viktora Dundovic'a, da uredim i recenziram knjigu ”Bugojno Vam pricha”, nisam ni pretpostavljao da c'e, vremenom, od stidljivog, nakani vjernog, mladjahnog autora, pola(h)ko izrastati zreo i pitak spisatelj sopstvenih, ali i nashih snovidjenja.
Godinama sam mu sugerisao da krene u susret prozi, i da mu, zaista, ”lezhi” – pisanje pricha i to ne bilo kakvih, vec' pitko primamljivih kroki ”frame-ova”1 koji obuhvac'aju i prostor, i vrijeme, i ljude…
Elem, kao shto i stara izreka kazhe ”Ne cijeni knjigu na osnovu korica” i ja se odluchih otvoriti tu kutiju nade, sjete i chudjenja shto naziv ”Bugojno Vam pricha” nosi.
Na ”prvo” chitanje odmah mi se (s pravom) uchini kako pishe u dahu. Jednostavno, nizhe prichu/e onako kako ju/ih je i sam dozhivio tako da, iako govori u prvom licu a iako je i ovo, dijelom, i autobiografsko shtivo, ipak se Bugojanci (eto, i ja se smjestih medju njih) mogu ne jednom poistovjetiti sa Viktorovim vidjenjem onovremene i ovovremene stvarnosti. No, i on varira. Deshava mu se da koristi kratke, jasne, britkoshc'u obasjane rechenice, dok vec' u narednoj prichi bude ”ponesen” i pretvori rechenice namjere svoje u ”charshafe” spisateljskog vidjenja. Ne, to nije zamjerka vec' samo pohvala pokushaju da udje u spisateljske vode raznolikoshc'u sopstvene vizije.
|
Fikret Ibrichic': Cvijec'e
|
|
Ono shto njega chini dijelom pisanih odsjaja ovoga podneblja (da ne bude zabune bosanskohercegovachkog) je i njegova naivnost (josh uvijek ponekad, ne samo u prichama, zhivi u nestvarnom svijetu sopstvenih zhelja a ne surove realnosti), ishchitanost (moram priznati da mu, iako i sam posjedujem mnoshtvo knjiga u sopstvenoj biblioteci, itekako zavidim na bogatoj knjizhnici koje se ne bi postidjela ni neka omanja gradska biblioteka), prkosnost (ima u sebi onaj, da tako kazhem, ”dert” bosanskog duha koji se ochituje unutar cilja kompletnog djela – prichati o svima nama koristec'i sopstveno iskustvo), sveobuhvatnost (zachudjuje njegovo bavljenje poljoprivredom, pchelarstvom, planinarstvom, sportom) koja u svakom svom dijelu biljezhi nemali uspjeh i, ”last but not least”2, uchenost jer bogatstvo sopstvenog izrichaja zasniva i na tzv. shkolskom (studirao je knjizhevnost) i post-shkolskom znanju (neprestano usavrshavanje jezichkih pretpostavki kroz nabavku struchne literature).
Ali, niko nije savrshen tako da nema tog djela kojem se ne mogu pronac'i zamjerke (oprostite mi, Allahu dragi i Bozhe mili jer ovo Vas ne obuhvac'a). Viktorova knjiga pricha bi se, zbog toga, mogla pronac'i i medju djelima ”zheljene fikcije”, ali i ”autobiografske realnosti hronichara bugojanske svakodnevnice” uz moguc'nost da bude djelom i chinjenje nagovjeshtaja budjenja unutar snagnj chak i samoga Raymonda Carvera, ako mi se to dozvoli. To mu i jeste zamjerka. Nije potrebno unutar jednog djela ”skakati” iz oblika spisateljske kreacije u neshto sasvim ”drugo” – dokumentaristichku viziju priche o lijeku i/ili pchelarstvu. Grijeshim namjerno jer i to je Viktor.
On jednostavno tako mora raditi, jer je upravo to dio njegovog bic'a. On zhivi svoje priche unutar grada Bugojno shto jeste. Na jednom mjestu je i ljepota seoske idile sa obronaka Kalina i Rudine, ali i otudjenost gradskog bic'a. A i fotografije su posebna pricha. I one su ovdje sa razlogom. Bugojanskim. Da se zna. Uostalom, preporuchujuc'i ovu knjigu za tisak, moram priznati da sam uspio samome sebi, makar na trenutak, vratiti ljepotu mirnoga, svakodnevnog zhivljenja shto nekada bjeshe sastavni dio svih nas. Viktor je uchinio bitak ovoga grada jachim. I mene unutar njega. A i Vas c'e, nadam se.
____________________
1 okvira
2 posljednje ali ne i zadnje
|
|
Zadnja izmjena: 2005-06-14
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|