|
Da, to su poeme Ekremove koje sopstvenim pathosom nadgradjuju ochekivanja recenzenata. Jer, kada dobih ovo pitko tkivo na chitanje, ochekivah Macic'a kojeg poznajem, onoga Macic'a kojeg sam ishchitavao u MOST-u i ranijim knjigama, ali ne, ovdje je jedan novi mladac iz Konjica koji sopstvene traume isijava na papir rijechima:
”Djeluju preventivno,
vade zdrave zube”
ili
”Na krac'em lancu
pas duzhe laje”
odnosno
”U ime oca… pisca
i sina… shtampaju
A duha… nemaju.
Aferim!”
Ove ”pjesme od aforizama u formi distiha” kako ih sam autor i definira su mozhda chak i vice versa- ”forma distiha aforizama unutar pjesama” ili chak ”aforizmi pjesama u formi distiha”, ali ne vjerujem autoru a chak ni samome sebi. I kome da vjerujem? Naraslom, slojevitom pristupu osvjeshtenju Dobroga Boshnje ovdashnjeg koji koristi sve forme izrazhavanja (kada ne mozhe drugachije svakodnevnom gluposhc'u osupnut!?) kako bi pronashao ”lijek protiv sunovrata koji se vec' desio!?” a gori je od ratne patnje: Pokushaj uspostave sistema i drushtva koji nije nishta drugo do pokushaj realizacije suludih nakana propalih djaka i lijenih seljaka da dodju do enormnog bogatstva nelegalnim nachinom (ali i putem). Ekrem Macic' nije samo pjesnik ali ni aforistichar jer svaka, ama bash svaka poema (kao i aforizam) u novorealistichkom obliku prezentacije chudjenju shto stremi jeste i kolumna. Da, kolumna duha ovdashnjeg koji govori:
”Oshtetishe mi vid:
u ochi me lazhu!”
ili
”Ubi me propuh
u prvom otvorenom gradu.”
odnosno
”Shta hoc'esh!?
Rat je stao
Zauzimajmo polozhaje!”
Ili chak snagom nove vizije recentnih deshavanja:
Komentar o agresiji
Znachi, mozhe se konstatovati
da je vuk nasrnuo na janje
pokushavshi ga zadaviti.
Prigovor, gospodo,
imajte na umu
da je vuk isprovociran
(posebno njegovi ochnjaci)
janjec'im mlijechnim zubima.
Zakljuchak:
Ako janje, ubuduc'e,
bude blejalo na vuka
neko c'e ostati bez vilice.
I, kako definirati ove poetsko- aforistichko- iritirajuc'e- blafsemichno- bogohulno- britkojasno- naglasheno- kvalitetno- kvantitativno uradjene forme unutar poetike puste. Da, rec'i c'emo da ponekad, ne njegovom krivnjom, naivnost prelazi onu granicu podnoshljivosti, ali mozhda to Ekrem Macic' i namjerno radi kako bi nas pripremio za slijedec'i stih koji samo shto nije… Razumije on sve to… I pokushava (ne samo sebi) pokazati kako mi mozhemo, smijemo, umijemo… samo da hoc'emo… Revolucije vishe ne postoje a niko vlast ne predaje bez ratova… Mislim na ideoloshku borbu (Tita mi, ni na bilo shta drugo!?)… Macic' ne poziva na nove ratove, ali pRoziva i bori se. Nishta mu drugo ne preostaje jer…
”Od pisanja se ne zhivi –
Zato chitajte!”
Macic'a.
|