|
Kako je istorija sama po sebi drama, Martinovic' nije, dok je ispisivao ove biografske zapise, ispushtao iz vida njene slozhene dramatske zamajce, uslovljene smjenama vladara, a time i promjenama drushtveno-istorijskih prilika. Od Devetog vijeka pa nadalje. Do 13. jula 1941., slobodarskog datuma.
Shta je za priredjivacha bilo vazhno?
Za njega je bilo vazhno da kroz Zapise istakne identitet ove sredine, koja je prolazila kroz brojna mukotrplja, a da pri tom sachuva kulturna i duhovna dobra – raritetne spise (Miroslavljevo jevandjelje, Oktoih i druga), crkvena i manastirska zdanja najvishe vrijednosne skale, arhive i bogate etno zbirke. Drzhavu kao najvazhniji vid prepoznatljivosti upravo chini kultura, a podaci koje smo naveli idu u prilog takve istine.
Kretati se mozaikom raznih epoha, najvec'ma negostoljubivih (ratovi), nije nimalo lako. Martinovic' je raspolagao sposobnoshc'u da svaku od njih stavi u odgovarajuc'i biografski ram, drzhec'i se gledishta da izneseno bude potkrepljeno validnim dokumentom.
Navodimo da je crnogorsko slobodarje prirodjeno epu i da je za njega bilo bezbroj provjera. Posebno to vazhi za novovjekovnu crnogorsku povijesnicu, chiji amblem traje i sja vishe od pola milenijuma. S razlogom Martinovic' u predgovoru kazhe da joj je prostor izmedju neba i kamena i da je njena istorija sabljom i pushchanim prahom ispisana.
Vjekovima tako. Nijedan ljetopis koji se odnosi na Crnu Goru nije bez heroichnog zapisa. A heroizam je cijena slobode. Trazhenje prava za svoj zhivot. Za tu svrhu energija se uvijek oslobadja. Oblik toga oslobadjanja najbolje je izrazio Njegosh poznatim stihom: Neka bude shto biti ne mozhe.
Martinovic'eva knjiga ”Crna Gora” istiche da se duh crnogorske drzhave i nacionalnosti ne mozhe dovoditi u sumnju. I da nije od juche. Priredjivach navodi neumoljive dokumente o tome. Rijech je o poznatoj odluci Vojnodemokratskog parlamenta Crnogoraca od 3. jula 1804. godine, u kome se istiche da c'e svim snagama braniti nezavisnost, koju su naslijedili od predaka…
Kad smo vec' kod teme zhrtvovanja, moramo istac'i da su chojstvo i junashtvo bile osnovne odlike Crnogoraca. Za to je vrsta etichkog apsoluta, podvlachi priredjivach, nezaobilazna i trajuc'a. Kao takva postala je uzor drugima.
Nec'emo rec'i da se ovom knjigom Martinovic' javlja u ulozi istorichara. On je strukom vezan za druge oblasti, u prvom redu za knjizhevnost i istoriju crnogorske kulturne bashtine. Vjerujemo da ga je ovaj drugi razlog naveo da sachini knjigu koja je sabir nasheg istorijskog i duhovnog nasljedja. Dakle, njegovo nije bilo da istrazhuje nego da vec' istrazhenim istinama, u vidu biografske mape o Crnoj Gori, da osoben hronicharsko-publicistichki pechat. Martinovic' je u toj oblasti pokazao vjeshtinu vladanja materijom. Ne u smislu preprichavanja, kako je uobichajeno u toj vrsti posla. Ovdje je rijech o vrsnom intelektualcu bogatog opservacijskog dijapazona i probirljive esejistichke mjere.
Kompozicija knjige diktirana je vremeplovom dogadjanja. Svaka obradjena jedinica (a njih ima 77), zaokruzheno djeluje. Shirina osvrta uslovljena je vazhnoshc'u teme, shto govori da je priredjivach ovog znachajnog izdanja, umio da uspostavi ravnotezhu u sadrzhanom materijalu. Shiroj analizi je protivstavljena drukchija, nishta manje efektnija, fokusacija zbivanja. Martinovic' ju je nazvao biografskim zapisom, shto on u stvari i jeste.
Jedan tradicijom obuzet milje, gdje sve izbija iz vrela epike, zhivo se odrazhavajuc'i u burnim i dugim tokovima istorije, dobio je u Martinovic'evom primjeru, modernu interpretaciju minule istorije. Tema je ochito bila privlachna, pa zato i gravitira, u tekstualnom smislu, punoj koherenciji materije i izraza.
Velika je prednost istorijsku materiju suptilno predochiti chitaocu. Kod ovakvih djelatnih radnji chesto se zapazha primjena shablona. Kao inventivan intelektualac Martinovic' istorijskom izvoru daje zhivo tekstovno predochenje, pa se chitalac u toj materiji osjec'a kao kad je rijech o fabulizovanoj prichi.
Priredjivach je podijelio knjigu u dva poglavlja. Prvo se ”krec'e” unutar same istorije, biljezhec'i u njoj ono shto se smatra temeljnim za crnogorski identitet. Drugo poglavlje posvec'eno je znamenitim strancima i njihovom mishljenju o Crnoj Gori i Crnogorcima. Oba poglavlja ovog izdanja srec'no su ”legla”. Ona su na duhovan nachin upotpunila cjelovit portret nashe vishevjekovne drzhave, uvazhavane kao zemlje stoichkih vrlina i iskonske prirodne ljepote.
Kao shto unutrashnja chovjekova sila omoguc'uje kretanje tijela, to se i za Crnu Goru mozhe slichno rec'i. Njeno bogato istorijsko nasljedje, podareno slobodarjem i dubokom etichnoshc'u, predstavlja inspirativan obrazac za vitalan hod u buduc'nost.
To bi bila, u sazhetom obliku, osnovna konstanta zbog koje je Martinovic' pristupio pisanju i uoblichenju ovog i ovakvog izdanja. Ostaje nam da kazhemo da je to uchinio u formi modernog evokacijskog kljucha.
|