|
 Dame i gospodo, drage kolege i prijatelji,
Okupili smo se u ovom tužnom povodu da odamo poštu dr. Muhamedu Šatoru koji je upravo između nas otišao na put bez povratka. Ovdje smo da podijelimo tugu i izrazimo suosjećanje u bolu i gubitku sa njegovom porodicom i rodbinom.
Danas će biti izgovorene mnoge tople riječi o ljudskosti i plemenitosti, o poštenju i dobroti, o predanosti poslu i vrijednim uspjesima. Život Muhameda Šatora je bio posvećen porodici i poslu. Sve je plijenio nevjerovatnom skromnošću i dobronamjernošću, smislom za otvoreni razgovor i spremnošću da razumije ljudske vrijednosti.
Sarađivali smo u struci preko 30 godina, ali smo posljednjih 10 godina imali intenzivnu saradnju na projektu Bosanskog jezika i književnosti na Pedagoškoj akademiji, dvogodišnjem studiju za nastavnike i na Fakultetu humanističkih nauka i četverogodišnjem studiju za profesore jezika i književnosti. Zato je njegovim odlaskom praznina ostala velika i nenadoknadiva.
U posljednjem najtežem periodu borbe sa opakom bolešću, pred prvi odlazak na operaciju u vrlo kratkom razgovoru, ostavio mi je u amanet kao najvećem prijatelju nekoliko stvari, ako s njim nešto pođe po zlu. Ostavio mi je rukopis knjige koju smo nedavno objavili u izdanju Univerziteta i Fakulteta humanističkih nauka i koju je stigao da vidi. Drugi amanet je bila njegova doktorska disertacija, koja je tada bila u proceduri odobravanja, za koju mi je rekao, ti vidi šta ćeš s njom. Stigao je da disertaciju briljantno odbrani, ali je na meni ostalo da ona bude kao knjiga plasirana u naučnu javnost. Još mi je rekao: ”Kod tebe mi je sin Edo, povedi brigu o njemu”. Razgovor je završio suzama, dalje riječi nisu bile ni potrebne, oboje smo znali da će sve biti ispoštovano. Porodica Muhameda Šatora može biti sigurna da će u meni i njegovim kolegama sa FHN imati trajne i osvjedočene prijatelje, jer je on to zaslužio. Svojim radom zadužio je studente, kolege po struci, našu naučnu javnost u BiH pa i šire. Zadužio nas je svojim pedagoškim radom i vrijednim naučnim doprinosom u oblasti izučavanja Bosanskog jezika i književnosti. Ostavio je dvije monografije: Bosanski/Hrvatski/Srpski jezik u BiH do 1914. u kojoj je naučno rasvijetlio taj period standardizacije bosanskog jezika i prvu Gramatiku bosanskog jezika, oko koje je otkrio neke namjerno zataškane istine i plasirane neistine.
U drugoj monografiji poduhvatio se obrade teme: Jezik i stil Mehmedalije Maka Dizdara, našeg najvećeg pjesnika. Oba rada imaju naučnu težinu i svrstavaju ga među naše najznačajnije lingviste. Nažalost, svoje plodove rada nije stigao da ubere.
Smrt Muhameda Šatora je nenadoknadiv ljudski i naučni gubitak za FHN i Univerzitet ”Džemal Bijedić”. Istina, njegova pisana riječ, ispisane stručne i naučne činjenice u brojnim radovima i njegove dvije monografije ostaće trajna literatura studentima i istraživačima. O tome aspektu njegova života i rada podrobnije će biti govora na promocijama njegovih knjiga, ako to može biti utjeha nama i njegovim najdražim, porodici i rodbini.
Hvala na svemu profesoru dr. Muhamedu Šatoru.
|