|
 Dame i gospodo, drage kolege i prijatelji,
Okupili smo se u ovom tuzhnom povodu da odamo poshtu dr. Muhamedu Shatoru koji je upravo izmedju nas otishao na put bez povratka. Ovdje smo da podijelimo tugu i izrazimo suosjec'anje u bolu i gubitku sa njegovom porodicom i rodbinom.
Danas c'e biti izgovorene mnoge tople rijechi o ljudskosti i plemenitosti, o poshtenju i dobroti, o predanosti poslu i vrijednim uspjesima. Zhivot Muhameda Shatora je bio posvec'en porodici i poslu. Sve je plijenio nevjerovatnom skromnoshc'u i dobronamjernoshc'u, smislom za otvoreni razgovor i spremnoshc'u da razumije ljudske vrijednosti.
Saradjivali smo u struci preko 30 godina, ali smo posljednjih 10 godina imali intenzivnu saradnju na projektu Bosanskog jezika i knjizhevnosti na Pedagoshkoj akademiji, dvogodishnjem studiju za nastavnike i na Fakultetu humanistichkih nauka i chetverogodishnjem studiju za profesore jezika i knjizhevnosti. Zato je njegovim odlaskom praznina ostala velika i nenadoknadiva.
U posljednjem najtezhem periodu borbe sa opakom boleshc'u, pred prvi odlazak na operaciju u vrlo kratkom razgovoru, ostavio mi je u amanet kao najvec'em prijatelju nekoliko stvari, ako s njim neshto podje po zlu. Ostavio mi je rukopis knjige koju smo nedavno objavili u izdanju Univerziteta i Fakulteta humanistichkih nauka i koju je stigao da vidi. Drugi amanet je bila njegova doktorska disertacija, koja je tada bila u proceduri odobravanja, za koju mi je rekao, ti vidi shta c'esh s njom. Stigao je da disertaciju briljantno odbrani, ali je na meni ostalo da ona bude kao knjiga plasirana u nauchnu javnost. Josh mi je rekao: ”Kod tebe mi je sin Edo, povedi brigu o njemu”. Razgovor je zavrshio suzama, dalje rijechi nisu bile ni potrebne, oboje smo znali da c'e sve biti isposhtovano. Porodica Muhameda Shatora mozhe biti sigurna da c'e u meni i njegovim kolegama sa FHN imati trajne i osvjedochene prijatelje, jer je on to zasluzhio. Svojim radom zaduzhio je studente, kolege po struci, nashu nauchnu javnost u BiH pa i shire. Zaduzhio nas je svojim pedagoshkim radom i vrijednim nauchnim doprinosom u oblasti izuchavanja Bosanskog jezika i knjizhevnosti. Ostavio je dvije monografije: Bosanski/Hrvatski/Srpski jezik u BiH do 1914. u kojoj je nauchno rasvijetlio taj period standardizacije bosanskog jezika i prvu Gramatiku bosanskog jezika, oko koje je otkrio neke namjerno zatashkane istine i plasirane neistine.
U drugoj monografiji poduhvatio se obrade teme: Jezik i stil Mehmedalije Maka Dizdara, nasheg najvec'eg pjesnika. Oba rada imaju nauchnu tezhinu i svrstavaju ga medju nashe najznachajnije lingviste. Nazhalost, svoje plodove rada nije stigao da ubere.
Smrt Muhameda Shatora je nenadoknadiv ljudski i nauchni gubitak za FHN i Univerzitet ”Dzhemal Bijedic'”. Istina, njegova pisana rijech, ispisane struchne i nauchne chinjenice u brojnim radovima i njegove dvije monografije ostac'e trajna literatura studentima i istrazhivachima. O tome aspektu njegova zhivota i rada podrobnije c'e biti govora na promocijama njegovih knjiga, ako to mozhe biti utjeha nama i njegovim najdrazhim, porodici i rodbini.
Hvala na svemu profesoru dr. Muhamedu Shatoru.
|