|
Djelo i vrijeme
Iseljavanje u Ameriku, koje je pochelo ”u malom” 1820-30. godine, a nastavilo se u pedesetim, poznata je tema u norveshkoj knjizhevnosti. Povezuje se za krizu u poljoprivredi, a kad je izbila industrijska revolucija, 1850. godine, nove mashine i industrijalizacija doveli su do ukidanja nekih zanimanja. Osim toga iseljavali su se i umjetnici, nauchnici i ljudi svih profesija kojima nije odgovarala klima u Norveshkoj u to vrijeme.6
Za vrijeme Napoleonovih ratova nashlo se oko 3000 Norvezhana u zatvorima u Engleskoj. Mnogi od njih pridruzhili su se kvekerima, a neki su se vratili kuc'i kao pristalice te sekte.
Snabdjeveni literaturom koju su dobili u Engleskoj, pocheli su ispovijedati svoje tumachenje. Samo se po sebi razumije da su kvekeri doshli u sukob sa ”drushtvom”.
”Poznajemo vishe sluchajeva koji su vodjeni protiv kvekera. Sudija im nikada nije davao za pravo. Odbijali su da sluzhe vojnu obavezu, da se zakunu pred sudom i sve shto je bilo u vezi sa crkvom.”7
5. jula 1825. napustila je ”Restauracija”8 Stavanger sa 52 osobe. Bilo je to prvo skupno iseljenje u Ameriku.9
”Ovdje ne progone nikoga zbog religije, svak mozhe vjerovati u Boga na onaj nachin na koji zheli...”, napisao je jedan emigrant, 1838.
I naravno, nisu se iseljavali samo kvekeri. Iseljavali su se ljudi koji su zheljeli bolje uslove zhivota.
U Peer Gyntu naznachena je ”posebnost” porodice. Ekspresivnim znacima. Prvo: Peerova majka ne poziva popa. A kad im uzimaju imanje, naznachen je neki sud koji se ne pojavljuje na sceni. Tako opisani razlog zbog kojeg im oduzimaju kuc'u i imanje izgleda kao ”neistinit motiv”. Istina, zavijena u ”razlog”.
Ibsen je imao sluha za svoje vrijeme. Februarska revolucija, 1848., dala mu je impulse za prve drame, a dansko-turski rat inspirisao ga je za Branta i Peer Gynta.
Iste godine (1864.), kad je Ibsen napustio Norveshku, Danska je zaratovala sa Njemachkom. Vjerovatno je kriza koja je zahvatila norveshko selo bila jedan od razloga shto Norveshka nije uchestvovala u ratu. Bila je to, tada, Unija sa Shvedskom.
Ideju o nordijskoj pripadnosti, nordijsku misao u osnovi kulturnog pokushaja priblizhavanja, ”skandinavizam”, Ibsen je prihvatio kao i mnogi drugi pisci koji su, inache, bili pobornici parlamentarizma.10 Ideja se javila od dansko-pruskog rata 1848-49., nije izashla izvan akademskih krugova ni u Shvedskoj, ni u Norveshkoj. U novom ratu, 1864., ta misao je na probi.
Pokazalo se da je to bila... ideja. Skandinavizam je opjevan u pjesmi, ali nije pokazao ochekivanja koja su politichari zheljeli. Puno je njih koji su morali da se pobrinu za svoja imanja i nisu htjeli da idu u rat. Koji je bio dansko-njemachki.
Peer Gynt – dvije motivacije zbivanja
Ekspozicija i rasplet su jasni. Ustvari: prva tri china djeluju kao jedna cjelina. Sve ostalo je pishchevo razmishljanje.
Konflikt se deshava na vanjskom i na unutrashnjem planu. Kao dvije motivacije zbivanja koje se dodiruju u jednoj tachki na kraju radnje.
U analizi dogadjanja koji su socijalno motivisani, polazim od konflikta. I nalazim ekspoziciju. A ekspozicija je ”bajkovna”.11 Pochetak je u tekstu, u retrospekciji. U onome shto je prethodilo.
Rasmus Gynt je djed. Bogat je. Njegovo imanje je opljachkano. Sin (Jon), odlazi ”trbuhom za kruhom” – u svijet.
U jednoj razvijenoj replici, koja motivishe dogadjanja koja c'e uslijediti, otkrivam, vrac'anjem unazad, slijed radnje.
- ”Shta su ti ostavili rodjaci,
- od najboljih dana djeda tvog?
- Gdje su torbaci sa novcem
- iza starog Rasmus Gynta?
- Tvoj je otac njima dao,
- Iskliznulo sve ko pijesak.”
- ”Hvor er skraepene med mynt
- efter gamle Rasmus Gynt?”
Pijanstvo za koje Ose (Peerova majka) optuzhuje muzha, predstavlja posljedicu. Dato je kao slika. A uzroci se chitaju iz konteksta. Sveukupnog, a ne samo iz jedne replike:
- ”Ovdje je postalo pusto i tiho
- Istog dana kad Jon s torbom
- Podje na put kao prosjak.”
- ”Her blev folktomt og stilt
- samme dag da Jon med skraeppen
- tog ivej med kramkarl-skraeppen.”
Konflikt je u prikazu suprotnosti, u simbolichnom predstavljanju planine Dovre. Slika je sublimacija suprotnih strana koje se javljaju u djelu.”
- ”Det var en tid, jeg aldrig glemmer,
- skoent jeg gik ut deraf med hald.
- Det kostet blod; med dette blod
- gier brev paa min persons fordyrelse,
- og peger styrkende imod,
- ............”12
To drushtvo koje je imalo egoizam za svoju lozinku (Vaeer seg sev nok ili: budi egoistichan), koje je preshutkivalo dogadjanja iz stvarnosti – ”to drushtvo zhivjelo je u Kristianiji za vrijeme Karla Johana i chitalo norveshki ’Morgenblad’, a u Kopenhagenu oko Kraljevskog novog trga – danski ’Dagbladet’ – to je to drushtvo koje je otjeralo Ibsena u progonstvo i protiv koga se borio u svojoj produkciji”.13
Druga strana Peer Gynta
- ”Sve c'e dobiti onaj ko mi pokazhe
- S natpisom stub: ovuda vodi put!”
Peer Gynt je pricha o postavljanju djela na scenu. O replikama, nezavisnim od teksta, o dodavanju rijechi, o kokosovim orasima, o kostimima, o odjec'i, o maskiranju, o ”mimi” i ”pantomimi”, o tonu (narochito o tome), o tempu, kretanju na sceni o izmjeni scenskih slika; o kulisama, rekvizitima, osvjetljenju; o glumachkom ili rediteljskom ostvarenju... rezhiji koja iluziju postavlja...
U simbolichnom znachenju jedna od koncepcija predstavlja Peer Gynta kao stvaraoca koji postavlja svoje predstave i uchestvuje u njima. On je ”arheolog” jer kopa po izvorima; kriminalac je kad igra ili kad postavlja kriminalca: kao trgovca robljem ili oruzhjem; on je kapitalista – kad igra ili postavlja kapitalistu koji se obogatio u rudnicima zlata u Americi – jednostavno recheno: igra ili prozhivljava uloge koje postavlja. Luk je slika onoga shto nazivamo ”umjetnichkom individualnoshc'u”. Sposobnost igranja i predstavljanja, promjenjive situacije i obrti koji se postavljaju u razlichitim ulogama i scenskim izvodjenjima. A uloge koji glumci igraju razlichite su...
Ibsenova orijentacija je u spoju socijalno-realistichkog i psiholoshkog. Psiholoshka rjeshenja su u vezi sa inspiracijom, a odnose se na prozhivljavanja umjetnichkih pravaca i djela, na misli o ljepoti i formi umjetnichkog stvaranja. U toku razvoja radnje prepoznaju se slike koje su parodije ili samo razmishljanja o renesansi, klasicizmu, naturalizmu simbolizmu, romantizmu... To je jedan vid umjetnikove tradicije, to iz chega izvodi svoje predstave, premishlja ih i daje svoja vidjenja.
Zhene koje se javljaju u djelu – predstavnici su oblika pojedinih stvarnih djela iz koji su nauchnici izvukli kriterije za ”strujanja”. Dovregubben, Zeleno obuchena djevojka, djevojke u prirodi, Anitra i Solveig predstavljaju forme (i u tom smislu su i stilistichki markirani opisom), a brodovi koji tonu ili slike koje ishchezavaju predstavljaju pojave koje se javljaju i smjenjuju. Dijalog otkriva estetichka pitanja , a na tom putu i:
- racionalizam (kao principi 18. vijeka: zahtjev za prirodnoshc'u, chisti razum, relativni karakter ljepote i ideja o inspiraciji, chudesnoj),
- i Rousseau – prvobitno vodjen osjec'ajnim impulsom,
- i klasicistichki estetichari,
- i prosvjetitelji,
- i romantizam...
Pojedinosti ukazuju na vezu sa Bodlerom (motiv o grijehu kao prirodni impuls u chovjeku povezan za iznevjeravanje vlastitosti, pojam ”chistog djela”, sasvim kontemplativnog koje pretpostavlja koncentraciju; povezanost za zlo kao najjachi motiv u poetskom stvaranju...), na stavove ”l`art pour l`art” ili na stavove utilitarizma, kao dva pogleda u vezi sa umjetnoshc'u...
Umjetnost je stalni proces – trazhenje i otkrivanje.
Putovi u umjetnost su individualni.
Ispoljavanje jednog duhovnog realiteta (identitet) u osnovi je i odnosa prema tradiciji. Gledaj svojim ochima, sachuvaj slobodu u razmishljanju, ne sakrivaj se iza fasada. Misao se javlja iz kontrasta. Prva slika iz dijaloga: Peer-Dovregubben.
Dovregubben postavlja uslove:
- ”Malko c'u rasjec'i ti lijevo oko,
- Tako c'esh razroko gledat;
- Al’ sve na shto pogledao budesh,
- Chinic'e ti se vanredno lijepo.”
Peer:
- ”Jesi li pijan?”
Druga slika u chinu trec'em, pojava prva: Peer ”odgovara” na pitanje, rutinsko, koje se postavlja u susretu sa ”nekim putnicima”:
- Odakle je?
Putnici dobivaju odgovor:
- – Iz zemlje u kojoj se rodio!
To je porijeklo po rodjenju. Prije svega.
Inache: slobodan chovjek intimno po osjec'anju: satkan od onoga od chega zhivi, realno, a u svom tkanju i od misli velikih umova.
- A biblioteka mi prepuna knjiga.
- ....................
- Od Jevreja se nauchih strpljenju...
”Vjera, ljubav, nada” kao vjerovanje, zahvac'eno jednom, hrishc'anskom religijom, predmet je njegovog interesovanja isto kao shto je to interesovanje vezano za druge religije. Vjera, ljubav i nada – to je bogatstvo chitavog svijeta i pripada svim ljudima, bez obzira na religiju.
A kad ga Solveig (susret je to jedne omedjene i jedne slobodne misli) poziva u svoju nadu, vjeru i ljubav, Peer (ili Ibsen) ”se smjeshka”. Prihvac'a Solveig kao josh jednu inspiraciju iz koje c'e se roditi djelo. A to je upravo onaj dio kad pjesnik djevojku naziva svojom majkom. Iz inspirativnih razloga ”radjanja” (Solveig ”nosi njegovo dijete”), zbog stvaranja koje je u toku.
Jedan dio Peer Gynta ostvaren je realistichki.
Drugi je prepun simbola. Prikazuje umjetnichki zhivot, uglavnom pozorishni. Situacije u kojoj se trazhi forma da izrazi individualno chitanje djela; skup ljudi-umjetnika koji utjechu na razumijevanje; ukratko: situacije u kojima se nalaze ljudi u pozorishtu prilikom izvodjenja ili pripremanja predstave.
Slike koje se mijenjaju, mjesta koja se ostvaruju i polozhaj glumaca, scenografa, reditelja – u situaciji:
- i vlastite egzistencije, odnosno: kad su gladni i zhedni, kad moraju da se brinu za odjec'u, obuc'u...
- i one stvarnosti koju ostvaruju na sceni.
Gospodin, brodolomac na olupini chamca, putnik, kopach zlata, lovac krzna arheolog – sve su to uloge, ostvarene ili zamishljene, na sceni ili za scenu.
Peer bere divlji luk, skida ljusku po ljusku i razmishlja o slojevima sa kojima se susretao.
Peer Gynt – to je ambivalentni simbol. Sve shto se odnosi na ”lazh” simbolizira fantaziju, isto kao u bajkama o Askeladenu, kad mu ne vjeruju da je uchinio chuda; stvaralachki dar predstavljanja dozhivljaja prirode djela, onog lichnog, istinskog, individualnog, ukoliko koliko nastaje iz chula, sluha prije svega, iz opazhanja ili iz intuicije i sna. Kao sfinga koja se chudom otkriva glasom.
- ”Kip je pjev’o, ja sam stvarno zvuke chuo...”
____________________
1 S obzirom da je Peer Gynt izashao 1867., zavrshetak radnje se mozhe rachunati kao vrijeme izmedju 1860-1870. Sintagma ”do nashih dana” doimlje se, medjutim, figurativno.
2 ”Ja moram! ja moram; to nudi meni neki glas u dubini dushe, a ja zhelim slijediti njega.”
3 ”Kjaempehoeien” – originalni naziv djela.
4 Marcus Thrane (1817-1890.). ”1849. Thrane je putovao i osnivao drushtva. Istovremeno je startao sa chasopisom koji je lichno redigovao i u kojem je pisao. Polazishte u njegovom programu su siromashtvo i nesigurnost zhivota radnichke klase. Isticano je da se ideal jednakosti postizhe promjenom drzhavnih institucija. Zahtijevana su ista prava pred zakonom i bolje informisanje naroda. Vlasti su preshle u akciju 1851., tako je ovaj pokret zavrshen”. (Iz knjige Norveshka istorija).
5 ”Nora” ili ”Lutkina kuc'a” - (”Dukkehjem”). Kod nas popularna. Ne treba mijeshati sa djelom ”Norma” – takodjer Ibsenovim, koje je nastalo iz inspiracije Belinijevom operom.
6 U vrijeme izmedju 1835-65.: skoro 77000.
7 Karsten, Alnaes: Historien om Norge. Gyldendal Norsk Forlag AS 1998: a. 286.
8 ”Restauracija” je brod.
9 Izmedju 1879-1893. iselilo se oko 250000 Norvezhana u Ameriku. Ljudi su se selili i iz drugih evropskih zemalja.
10 Ta nordijska misao u osnovi je kulturnog pokushaja priblizhavanja kao shto je sastanak o pravopisu u Stokholmu 1869., koji je doveo do oskudnih rezultata. Ibsen je preuzeo pravila o pisanju koja su usvojena na tom sastanku jer je mislio na chitaoce u drugim skandinavskim zemljama. Reforme su se odnosile na mala slova kod imenica (”g” se pretvaralo u ”k”, a ”aa” u ”å”...).
11 ”Once upon a time”, ”det var en gang” ili: Bio jednom neki chovjek... A situacija u kojoj se chovjek nashao data je u slikovitom predstavljanju fabule. I onom shto je prethodilo radnji, a shto je ostavljeno otvoreno za otkrivanja.
12 ”Bilo je to vrijeme, nikad ne zaboravljam,
iako sam izashao odatle sa srec'om.
To je koshtalo krvi, ali ta krv
potvrda je moje cijene,
pokazuje snazhno put,
... (chin IV, Peer)
13 Midboee, Hans: Peer Gynt – pozorishte i vrijeme; str. 86.
|