U oku zaledjenom kocka plavog neba

U oku zaledjenom kocka plavog neba. Nishta se
ne pomjera. Ne treperi ni pauchina –
niska blistavih kapi rose. List topole
ne okrec'e se u snu, ne otkriva svoja srebrna
ledja. To u meni samo pushe neki divlji vjetar –
vjetar uspomena. Dashak vreline i miris garezhi.
Topli josh pepeo sipi na moja gola ramena.
U ruci zhilet – krvav i zardjao. Nechujno
otkucava sat ugradjen u temelj kuc'e na mjestu
gdje nekad je bio moj dom.

Siromashtvo me je obogatilo

Siromashtvo me je obogatilo. Svaka mrva
meni je, danas, cijeli kruh. Mirisan.
Mek. Topao. Kap vode – jezero, more.
Plava svila koja omotava tijelo moje
gole zhene. Smijeshak – dar od kojeg se
razvedri i siv, kishan dan. Kao da mi je
netko iskopao ochi, kojima sam, donedavno,
gledao. Progledao sam, napokon. Kao Homer
vidim zemaljski, vidim nebeski svijet.
Zhivim sa svojim mrtvima. Tjeshi me njihova
vedrina. I moja rana samo je znak
po kojem se prepoznaju oni koje je zhivot
izabrao. Da ne vide ono shto se drugima
chini da razumiju.

Dijele li nas mrtvi od zhivih

Dijele li nas mrtvi od zhivih, sestro moja,
brac'o moja? Svima nama iskri suza u oku
i dok se glasno kikoc'emo. Valerija, Sargon,
Gagik, Stevan, Josip... Molitva ili rugalica?
Hoc'emo li se vratiti na Ararat, vratiti u ep
o Gilgameshu? Ili c'e vjetar, ovaj vjetar nad
vjetrovima, odnijeti kuc'u pod chiji krov su se
sklonila nasha sledjena srca, zajedno s nama –
neznano kud?

Jesi li i ti, ove noc'i, kao i ja

Jesi li i ti, ove noc'i, kao i ja,
Ustala iz tople postelje? Jesi li,
naga i bosonoga, ishetala u noc'?
Stojish li, sad, kao i ja, pod ozvjezdanim
Svodom? Gledash li u treptav sjaj
iste zvijezde? Mrznu li ti, kao i meni,
stopala, do glezhnjeva u prhkom snijegu?
Je li i tebi pramen s chela pomjerio
lepet shishmishovih krila? Jesi li zastala
na pola puta od sebe k meni, kao shto sam
ja zastao na pola puta od sebe k tebi?
Prinosish li i ti usnama chashu punu
mlijechne mjesechine? Hoc'esh li se i ti,
ne znajuc'i kako, vratiti u vec' ohladjenu
postelju? I usnuti, kao i ja, ono shto je
u ovoj pjesmi vec' opisano? Talasa li se to
crn barshun, koji progorijevaju zvijezde,
od damara nashih srca, koja bdiju, i ove,
kao svake noc'i?

Preveo: autor