|
Kao i drugi epski pjesnici, fra Grgo je stvarao svoje pjesme na aktualne društvene teme. U njima je pisao o tegobnom životu naroda pod okupacijskim vlastima, o događajima koji su označili pojedina razdoblja iz povijesti Bosne i Hercegovine, ali i o svojim prijateljima, kakvi su bili Ivan Franjo Jukić, Josip Juraj Strossmayer, Perkan Karivan Pavić i mnogi drugi. Te su pjesme ispunjene emocijama i toplinom, kakvu znadu iskazati samo veliki pjesnici.
Fra Grgo Martić se bavio i prevodilaštvom poznatih djela s više svjetskih jezika. Neka od njih su objavljena, a neka su ostala u rukopisu. Književna i druga ostavština Fra Grge Martića čuva se u Franjevačkom samostanu u Kreševu.
O ličnosti i djelu fra Grge Martića objavljene su brojne knjige te znanstveni i drugi radovi. Jedna od tih knjiga je i ”Monografija”, koju je priredio svećenik i pjesnik fra Augustin Čičić. ”Monografija” je objavljena u Zagrebu 1930. godine. Pored ”Monografije” o fra Grgi Martiću, Čičić je objavio i ”Imenik ’Osvetnika’ fra Grge Martića”.
Fra Augustin Čičić rođen je u radničkoj obitelji u Kreševu. Školovao se u rodnom mjestu, Visokom, Fojnici, Livnu, Sarajevu i Beču, gdje je doktorirao na Teološkom fakultetu. Poeziju je zavolio i počeo pisati još od rane mladosti. Za života je objavio dvije knjige pjesama pod naslovima ”Proljetni stihovi” i ”S Vardara na Soču”. Pisao je i prozne radove, književne kritike, osvrte i recenzije.
Poezija fra Augustina Čičića obiluje zavičajnim motivima Značajan dio napisanih i objavljenih pjesama autor je posvetio rodnom Kreševu, njegovim ljudima i prirodnim ljepotama. Domoljublje i čvrsta povezanost s ljudima svoga kraja temeljne su crte Čičićeve poezije. On je lirik nježne duše, čuvar bogate prošlosti i sanjar bolje budućnosti.
Premda je veći dio života proveo izvan Kreševa, njegova ljubav prema zavičaju nije nimalo gubila na snazi. U razdobljima kada je prestajala eksploatacija ruda i kada su gašeni kovački i drugi zanati, pjesnik je suosjećao sa svojim mještanima i u pjesmama prorokovao ljepše dane. Socijalna crta u njegovoj poeziji jako je naglašena i pokazuje duboku ljudsku osjetljivost prema svima koji pate zbog zastoja u društvenom razvitku. Tu je crtu stekao u djetinjstvu gledajući oca kovača koji je mukotrpnim radom zarađivao novac za svoju obitelj. Ostajući uvijek uz običnog malog čovjeka, pjesnik je pokazao kako treba cijeniti vlastita prošlost i biti vjeran idealima pravde, poštenja i ljudskosti.
Na sličnom pjesničkom kodu djelovala je i stvarala Anka Topić, prva pjesnikinja u Bosni i Hercegovini. Radeći u prosvjeti, Topićeva je dio svoga životnog vijeka provela u Kreševu, gdje se pobliže upoznala s likom i djelom fra Grge Martića. Iz toga razdoblja ostala je zapisana pjesma ”Oproštaj od fra Grge Martića”, koja nosi datum 16. maja 1901. Utjecaj velikog pjesnika na kasniji razvoj poetese Anke Topić vidljiv je i prepoznatljiv u mnogim njezinim pjesmama.
Domoljubne i socijalne teme temelj su na kojem stoji poezija jedne od najsenzibilnijih bosanskohercegovačkih pjesnikinja. Biti vjeran zemlji i ljudima postulat je časnog življenja. U pjesmi ”Prognanik”, Anka Topić progovara o ljudskim stradanjima i patnjama u ratnim vremenima. Izgubiti rod i dom, najteži je gubitak u ljudskom životu. Zato pjesnikinja svima, kroz pjesmu, nudi ljubav. Njih samo ljubav može spasiti od zla i nevolja. Ljubav u pjesmi i životu najbolji je odgovor i lijek za boli koje jedni drugima činimo! Njezina pjesnička poruka ”volite, da bi vas volili” moto je koji treba poštovati i u životu dosljedno primjenjivati:
O ljubavi i životnim snovima i nesanicama pjeva i pjesnik Pavo Senjić Tvrtković. Njegova jedina sačuvana knjiga pjesama u bogatoj riznici kulturnog blaga Franjevačkog samostana u Kreševu, koja nosi naslov ”Pesme pregaranja”, objavljena je u Sarajevu 1919. godine.
Pjesnik Pavo Senjić Tvrtković u svojoj poeziji zaziva ljubav kao eliksir mladosti i životne svježine. On piše tečno, koristeći ekavicu kao melodični govor, blizak pjesmi i nježnom poetskom izričaju. To mu otvara široke tematske prostore, nudeći obilje životnih situacija, koje se lako pretvaraju u pjesmu, jer su poezija po sebi. Tvrtković je vješt upravljač riječi, kojom pogađa bit stvari i oblikuje stihove, kojih je vrijednost na razini stihova poznatijih pjesnika iz prve polovice dvadesetog stoljeća. Pjesme ”Vrtlarovo cveće”, ”Na Iglsu”, ”Crveno nebo” i neke druge vrijedna su ostvarenja, koja najbolje govore o pjesničkim dosezima Pave Tvrtkovića.
Po životnom i pjesničkom putu Pavi Tvrtkoviću veoma je blizak Ferdinand Tucaković, koji je svoje pjesme potpisivao pseudonimom Pelislav Jesensky. Tucaković je rođen u Kreševu, ali je dobar dio života proveo izvan rodnog mjesta. Radio je i stvarao u Zenici, gdje mu je Matica Hrvatska posmrtno objavila zbirku pjesama ”Les feuilles d’automne” (”Jesenje lišće”).
Poezija koju je pisao Jesensky obojena je intimom lirika sjetne duše. Njegujući rimu kao pjesnički okvir, autor je birao teme iz svakodnevnog života, ostajući vjeran prirodi i ljudskoj dobroti. Čovjek prirodu ne treba mijenjati. Prikladnije je mijenjati i saobražavati čovjeka s prirodom. Držeći se toga pravila, Pelislav Jesensky u poeziji traga i nalazi mjeru koja odgovara vremenu i ljudskim potrebama. Zbog toga njegove pjesme zrače pozitivnu energiju, koja je neophodna za misaone poticaje i održanje duhovne svježine.
Fra Vjekoslav Šunjić Kreševljak, kako se potpisuje na knjizi poezije ”Zlatni ključ” koju je 1991. godine objavila Kršćanska sadašnjost iz Zagreba, pjesnik je bogata životnog iskustva i naglašene erudicije. Poeziju je pisao od gimnazijskih dana, a nakon svršetka filozofsko-teološkog studija u Sarajevu i Makarskoj radio je u Gučoj Gori, Tuzli, Kreševu, Beogradu, Koločepu, Visokom i drugim našim mjestima.
Uz redovan svećenički rad i poeziju bavio se i glazbom. Prvu zbirku pjesama objavio je 1971. godine. Premda je dosta pisao, tek dio napisanoga ponudio je na uvid čitateljima i sudu javnosti. U poeziji fra Vjekoslava Šunjića dominiraju sakralni i zavičajni motivi. Odanost Bogu nit je vodilja u njegovim pjesmama, a sve drugo sastavnica je mukotrpnog ljudskog života. U Bogu čovjek traži i nalazi utjehu. Bog je izvorište snage i ishodište sigurnosti. Poezijom se život uljepšava u mjeri u kojoj je život poezija.
Među pjesmama fra Vjekoslava Šunjića izdvajaju se naročito domoljubne i one koje su vezane uz dane provedene u tamnici. Tu posebno treba spomenuti pjesme: ”Moje rodno mjesto”, ”Bezgrešnoj”, ”Čempresi”, ”Bosni” i ”Mjesec u rešetkama”.
Poetsku vezu sa zavičajem u istom je tonu nastavio graditi i pjesnik Anto Stanić. Ostajući vjeran Kreševu, Stanić je zajedno sa svojim članovima obitelji dao ogroman doprinos gospodarskom i ukupnom razvoju kreševskog kraja. Djelujući sukladno pjesničkim željama fra Augustina Čičića za povratkom ljudi u svoj zavičaj, Stanić je svoj privremeni odlazak na rad u inozemstvo zamijenio učinkovitim obiteljskim ulaganjima u oživljavanje kreševskog gospodarstva, te vjerskih i kulturno-povijesnih sadržaja.
Uporedo s tim bavio se poetskim stvaralaštvom, koje je započeo još u vrijeme pohađanja Učiteljske škole u Sarajevu. Dopunjujući poezijom duhovne praznine, koje ostavlja ubrzani ritam življenja, Anto Stanić je stvorio zavidan pjesnički opus sastavljen od šest samostalnih knjiga.
U njegovoj poeziji ključna mjesta zauzimaju pjesme zavičajne, ljubavne, socijalne i općedruštvene tematike. Kao i kod Čičića, kod Stanića je Kreševo rodno mjesto poetskog nadahnuća. O njegovim prirodnim ljepotama ispjevao je na stotine prelijepih stihova. Njih je ponajviše sadržano u pjesmama: ”Zavičaj”, ”Bosno zemljo”, ”Moje Kreševo”, ”Inač planina”, ”Prokoško jezero”, ”Moje njive” i u drugim pjesmama.
Poezija i rad Ante Stanića, čije je stvaralaštvo u posljednjih nekoliko godina u stabilnom usponu, obogatili su kreševsko pjesništvo, ne samo vrijednim pjesmama već i poticajima u realizaciji novih književnih projekata. I ova knjiga pripremljena je na inicijativu i uz potporu vrijednog pjesnika i gospodarstvenika Ante Stanića.
Njezino objavljivanje uvodi u svijet poezije i pjesnika mlade generacije, Milu Jukića. Slično svojim prethodnicima i Jukić se bavi ljudskom intimom i temama iz svakodnevnog života. On piše modernim stilom koristeći bogatu leksiku jezika podneblja u kojem živi i stvara.
Pored poezije Milo Jukić se bavi i istraživanjem bogate povijesti kreševskog kraja. Rezultate svoga istraživanja objavio je u dvije knjige i većem broju stručnih radova.
Ljepota poezije i Kreševa, njegova raskošna priroda i zanimljiva prošlost, najbolja su preporuka za ovu vrijednu knjigu.
|