|
Nijesam pristalica gledišta da je prekomjerno kretanje rasipanje života. Prije bih rekao da je bogaćenje života. U to sam se uvjerio kroz moja stalna putovanja, bliža i dalja. Oku je svaka destinacija bliska ako je živopisna slikom. Tek se poslije toga upliće u duhovni kod.
Rusiju sam obilazio više puta, zadržavajući u memoriji mnogo detalja koji uzbuđuju. Nije važno da li je čovjek ili pejzaž u pitanju. Nije samo oko posredniku stvaranju toga zadovoljstva, iako smatram da je posmatranje ujedno i posjedovanje viđenog. Dakako, kroz doživljajnu vizuru. Bez toga svojstva putovanje nema draži.
Krećući se Moskvom i Podmoskovljem, imao sam utisak da priroda otkriva osobine svog neumitnog prisvajanja, bilo da je riječ o šetališnim stazama ili rječnim tokovima, koji uljepšavaju grad. Kao što se žena uljepšava sjajnim ukrasom na haljini ili u kosi. Rijeka Moskva izdvaja se širinom toka od drugih prestoničkih rijeka. Izdvaja se i po tome što je za svoje obale vezala najurbaniji dio ruske prijestonice, koja se stalno upinje u vis, u nastojanju da pri tom rastu ne zaboravi na pitomost flornog okruženja. Kako se Moskva širi ovdje se stalno misli na očuvanost zelenih površina. To najviše zapažamo na onim tačkama koje su nekad predstavljale zaleđe grada a sada su sastavni dio šireg gradskog krvotoka. Tu u prvom redu mislimo na Izmailovo, gdje su se nekada nalazile rezidencije careva i visokog ruskog plemstva. Istina, carevi su imali više rezidencija, ali im je ova bila najdraža zbog bogatstva prirode i ličnog mira. Šteta je što neke nijesu sačuvane u ranijem obliku. Vrijeme je često neumoljivo, pa od rustikalnih zdanja ostavi samo makete i zapise. Dokaz šta je gdje bilo i kako je izgledalo. Kako su šume rajski dar, ptice su tamo rado hrlile i množile se u sve veća jata. Ovo je mjesto bilo poznato i po divljim pčelama i ribama. Za cara Aleksandra Romanova kažu da mu je lov na ptice bila najdraža zanimacija. A i štuke su ga privlačile. Neograničena je ponuda prirode, u svemu. U vodi, zraku, šumskom rastinju.
|
Hotel Izmailovo
|
|
Sada je široki vidik Izmailova iz osnove preobražen. U negdašnje zelenilo zakoračio je beton, u vidu građevina mamutskog izgleda. Hotel Izmailovo jedna je od njih. Račvajući se u četiri kraka po oznakama iz grčkog slovarija – alfa, beta, gama i delta, ovaj hotel spada među najveće u svijetu. Zamišljen je kao grad hotel, visokog ranga i bogate uslužnosti. U njemu se nalaze brojne trgovine i saloni za svaku vrstu igre od kocke do plesa. Zarada se slaže u nemalim iznosima, pa novopečeni krupieji i ljudi iz sličnih staleža zadovoljno trljaju ruke. Kao pripomoć takvom trendu dolaze i barske dame, sa punom obnaženošću u plesnoj igri. Uzdah se zamjenjuje uzdahom. Oni sa srčanim smetnjama to ”gorjeće” mjesto ne bi smjeli da pohode.
Moskva ima svoja uzvisja i svoje ravne gradske površi. Jedno od tih uzvisja je i Poklonska Gora, sa koje puca vidik na sve četiri strane. Ako je vedar dan, Moskva blješti sjajem brojnih crkvenih kubeta, presvučenih prelivom pravoga zlata. Bjelasaju se i visoki soliteri, tornjevi različitog tipa i namjene. Ne znam gdje se više taj sjaj završava. Moskva je širinom velika i stanovništvom prebogata. Brojem je pretekla sve evropske prestonice. Zvanični podaci kazuju da ima preko jedanaest miliona žitelja, a oni koji se ne bave statistikom kažu da ih ima i dva miliona više. ”Ilegalci” čine u njoj veoma brojnu populaciju.
Poklonska Gora prizvala nas je sebi i svojim bogatim istorijskim kontekstom. Odavde je Napoleon osmatrao Moskvu, zarekavši se da će zasvagda biti njegova. Svojoj Žozefini je napisao da za njihovu vatrenu intimu čuva za njih raj soba u Parizu. Ona je uz sebe imala ljubavnika koji se njome zanosio, a ne svijetom i ratnim budalaštinama. Ovdje njen muž drhti od neizvjesnosti šta ga sve čeka. Traži da mu se donesu ključevi grada. Mislio da će se Rusi ponašati kao oni koje je dotad čizmom pregazio. Rusi su bili tvrđe grade od njih. I odlučni da Napoleonu ”uzmu mjeru”. Istina, on je ušao u Moskvu, ali šta da radi na njenim zgarištima. Bez zaliha hrane i zbog neizdrživog mraza i uz velike gubitke morao ju je napustiti. Kutuzov, njegov suparnik, doprinio je brzini poraza. Galski pijetao morao je da povije kljun.
Tu, na Poklonskoj Gori, koja je najviša tačka moskovske oblasti, veliki Spomenik slave, visok 142 metra, u reljefu. On simbolizuje je nepobjedivost Rusije. Slično Napoleonu i Hitler se 1941. godine uputio u avanturu osvajanja Rusije. Prošao je kao i prethodni osvajač. Dolazio je do prilaza Moskve, ali u Moskvu nije ušao.
|
Poklonska Gora, Muzej otadžbinskog rata
|
|
Na izdignutom platou Poklonske Gore podignuto je veličanstveno zdanje – Muzej otadžbinskog rata. Sve je u njemu u znaku velikih promjera. Posebno galerije gdje je vjerno prikazan ruski hod po mukama da bi se došlo do slobode. Ne treba zaboraviti da je ova zemlja dala dvadeset i sedam miliona žrtava u Drugom svjetskom ratu. Tako je na pločama Sale ratne slave uklesano 20 hiljada heroja, od kojih je 96 žena i šest đaka mlađih od 14 godina. U vrhu kupole ugrađen je Orden pobjede, najveće rusko odlikovanje. Na vidjećem mjestu, u pročelju ove sale, nalazi se štit i mač, teški 140 kilograma. Sačinjeni su od zlata i drugih nerđajućih legura. Posebnu impresiju čine ovdašnje diorame, gdje su prikazane glavne bitke Drugog svjetskog rata. Njih je sedam, svaka sa površinom manjeg stadiona. Sve su rađene na principu koji je karakterističan za prikaz Borodinske bitke iz doba Napoleona, samo što su ove još plastičnije urađene. Imate utisak da ste i sami akteri bitaka.
Poklonska Gora je omiljeno mjesto za odmor Moskovljana. Veoma je prostrana i prošarana zimzelenim stablima. Tamo s proljeća, kad nastaje bubrenje trave, park ima izgled brojnih zelenih tepiha, kraj kojih vrludaju brojne i duge šetališne staze.
U vrijeme Napoleonovog rata Moskva je imala 260 hiljada žitelja. Iako je najveći broj njih izbjegao iz Moskve, počeli su se vraćati poslije trideset i šest dana koliko je tuđinska vojska bila u njoj. Na zgarištima izgorjele Moskve počele su ponovo da niču drvene kuće kakve su većinom bile i do tada. U slavu pobjede nad Napoleonovom vojskom izgrađena je impozantna crkva Hrista Spasitelja. Građena je dugo, punih četrdeset godina. Za to vrijeme promijenila su se četiri cara. Koliko je bila prostrana pokazuje podatak da je mogla da primi deset hiljada posjetilaca. U Moskvi ima preko četiri stotine crkava različitih veličina i stilova.
Ovdje se ništa ne mjeri na metre već na hektare. Posebno kad su u pitanju ogromne građevine. Jedna od njih je i Univerzitet Lomonosov, podignut na 380 hektara površine.
I neke druge građevine grandiozno izgledaju. Kao, recimo, olimpijski stadion Lužnika koji je veći od ukupne teritorije Monaka. U atrakcije grada spadaju i neki mostovi na rijeci Moskvi. Imaju izgled i funkciju dvorana. U njima se održavaju modne revije i druge slične manifestacije. Među mostovima pominjemo Borodinski. Krase ga čelični zaštitnici i svjetlosni stubovi. Podignut je na stogodišnjicu poznate Borodinske bitke, 1912. godine.
Moskva nije samo metropola ruske kulture, nego i drugih sadržaja. Za posljednjih deset godina osjetno je vidljiv ekonomski napredak Velike zasluge za to ima preduzimljivi gradonačelnik Jurij Luškov, koji je za vrijeme svog višegodišnjeg mandata Moskvi dao novo lice i ubrzani napredak u ekonomiji i drugim oblastima.
Što je ranije bilo nezamislivo za ovu svjetsku metropolu, to je ”invazija” raznobojnog cvijeća. Pored skverova i širih uličnih prostora, ono se gaji po balkonima i terasama. Istina, kad dođe toplije vrijeme, obično početkom maja.
Sada je kontrasta više. Graditeljske ruke dale su različite pečate, zavisno od toga kad su građevine nastale. Čak i one drevne uklopile su se u novi mozaik Moskve, koja se neprekidno širi i proljepšava. Takvu sam je zadržao kada sam je nedavno pohodio.
|
|
Zadnja izmjena: 2005-06-08
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|