|
Izrec'i istinu o naravima Gachana i okolnostima u kojima su nalazili u toku burnih, bremenitih i zhivotno pogibeljnih vremena nije lahko. Nije lahko ali ne zbog straha od izricanja istine, vec' najvishe zbog potrebe pravednog govorenja u uvjetima traganja i otkrivanja niti slozhenog spleta osobnih poimanja i osjec'anja i neochekivanih i nezheljenih zbivanja. Proniknuti i vjerno opisati ne samo shto je vidjeno, vec' i ono shto stoji iza vidjenog, ne samo ono shto se natura presijom moc'i vec' naziranjem u toj moc'i nemoc'i, ne samo onim shto se proglashava pravednim i dobronamjernim a, u svojoj nakani i svrhi je rushilachko, smrtonosno, genocidno, podrazumijeva umjeshno korishtenje autentichnih dokumenata, pouzdanih iskaza ochevidaca dogadjaja i nepristrasnih ocjena vlastitih dozhivljaja pisca knjige ”Gatachka krvava zbilja”. U autorove opise lichnosti i dogadjaje sadrzhanih u knjizi sumnja nije opravdana, jer Lutvo Dzhubur svoje sudove o svojim dozhivljajima i dozhivljajima drugih, temelji na brojnim autentichnim, izvornim argumentima. Dosljedni slijed istinitog kazivanja o mirnim, prelomnim i genocidnim zbivanjima u prelijepim i povjesno znamenitim predjelima Gacka i njegovih okolnih sela i zaselaka je i misaono i osjec'ajno kompleksno, suptilno i naporno a, narochito, ako se u sklopu kazivanja ponire istovremeno i u intimna, unutrashnja dozhivljavanja sudionika zbivanja i u njihova emotivna prenapeta i zlom slutnjom ispunjena okruzhenja. Takav tok kazivanja mozhe slijediti samo osoba sklona istini, osoba koja je ochuvala duh ljudskog dostojanstva i koja nije izgubila povjerenje u ljude druge narodnosti i vjeroispovijesti nakon neposredno dozhivljenih i (ili) posredno spoznatih korijena i posljedica genocida nad Boshnjacima u Gacku i nakon trnovitog, antifashistichkog puta kojim je hodio i na kojem su njegova dva brata, dva hrabra partizana, ubijena od izroda srpskog naroda, od chetnika. Detalji opisanih osobnih dozhivljaja i dozhivljaja svojih sugradjana govore i osobinama lichnosti autora, o Lutvi Dzhuburu onakvim kakav on stvarno jeste: chastan chovjek, istinski humanista i antifashista, hrabri partizan, chovjek koji je nepravednim mjerama drugih slaman ali nikad nije slomljen, chovjek shiroke i ljudskoshc'u obdarene prirode.
Lutvo Dzhubur argumentirano, hronoloshki i stilski umjeshno pishe o opc'im, psiholoshkim atmosferama jako zasic'enim emotivnim nabojem, o bremenitim okolnostima i burnim dogadjajima posebno u pochetnim danima Drugog svjetskog rata i u prvim mjesecima agresije na Bosnu i Hercegovinu. U pochetnim, kao i u kasnijim, dramatskim i prelomnim zbivanjima djelovali su pojedinci razlichitih shvatanja i ponashanja. Iz autorovih opisa struktura lichnosti i ponashanja pojedinaca u vidljivi su dijametralno suprotni porivi i ponashanja aktera dogadjaja o kojima autor plastichno i reljefno pishe. Lutvo pishe o Gachanima, kao i drugim pojedincima ili grupama pojedinaca koji su se namjerno ili sticajem okolnosti nashli u vrtlogu zbivanja u Gacku od 1941. do 1995. U finom nijansiranju naravi ljudi, Lutvo Dzhubur posebno i analizira strukture lichnosti dva ”tipa” ljudi: ljudi koji su izabrali put dostojan chovjeka, put antifashizma i onih koji su se odluchili za suprotan put, za put fashizma, za put progona, muchenja i ubijanja drugih samo zato shto su druge vjere i (ili) nacije. U opisima autentichnih izjava i ponashanja ideologiji fashizma sklonih pojedinaca, Lutvo Dzhubur otkriva u njima njima svojstvenu unutrashnju inferiornost i dugo, pritajeno njegovanu mrzhnju i osvetnichku strast. Ohrabreni propagandnim porukama moc'i i obec'anjima njihovih gospodara a i naziranjem moguc'nosti pljachke, ti pojedinci su samovoljno ili po nagovoru ”autoriteta” oblachili chetnichke ili ustashke odore u oba vremenski razlichita perioda (1941.-1945. i 1992.-1995.). Razmak od pedeset godina izmedju dogadjaja koji su imali kobne posljedice za zhitelje Gacka jeste veliki, ali nachin i ishod vrshenja zlochina nad nevinim zhiteljima grada, sela i zaselaka Gacka su nosili u sebi istu sadrzhinu, skoro identichnu destruktivnu, ljudski pogibeljnu nit. Karakteristichni lik jednog, od vrlo rijetkih gatachkih Boshnjaka koji su prihvatili logiku progona Srba ili ubijanja antifashista, bez obzira na njihovu nacionalnost ili vjeroispovijest, je lik kochijasha ”dvometrasha, shtrkljavog, grubih crta lica, krupnih zubi, a uz to josh i c'elav koji dobi naziv ”Zuban” i ”C'elo”. Vodja i istaknuti propagator i ustashkih zlochina u Gacku Tonogal koristi ”C'elinu” korpulentnost, nepismenost i zastrashujuc'u pojavu pa ga uzima za pratioca i vodi sa sobom zbog vlastite sigurnosti.”
Autor opisuje strukture, motive i ponashanja pojedinaca koji su izabrali drugi put, put ljudskosti i nenasilja, put kojim idu oni kojima je ideologija fashizma strana. Ko su oni? Autor pishe o njihovom djelovanjima u teshkim i neizvjesnim ratnim vremenima u Gacku, o njihovoj predanosti pravdi i pravichnosti, o njihovoj neustrashivosti. Imena i prezimena poginulih gatachkih partizana u toku Drugog svjetskog rata i imena i prezimena poginulih branilaca nezavisne i medjunarodne priznate drzhave Bosne i Hercegovine (1992.-1995.) uvjerljivo govore o spremnosti zhrtvovanja vlastitih zhivota u okolnostima, u kojima odbrana ljudskog od neljudskog, chestitog od nechestitog, dobra od zla dozhivljena plemenitim i uzvishenim chinom. Autor ne zaboravlja i one pojedince koji su, u uvjetima brojnih poteshkoc'a i prijetnji vlastitim zhivotima, sklanjali i spashavali pripadnike drugih naroda. U prvim danima ustanka, u partizanskim redovima su bili chetnici koji su, pod parolom borbe protiv ustasha, ubijali nevine Boshnjake.
Dokumentarni opisi dogadjaja govore istinu o ”Koritskoj jami” (”Dizdarusha”), o Kuli Fazlagic'u o kojoj se dugo shire neistine kao ”ustashkom leglu”, ”Alkazaru”, ”Toledu”, o ”braniku ustashke drzhave” i o zlochinima ”partizana” u Borchu i Kuli Fazlagic'. Zlochini nad Srbima, muchenim i bachenim u ”Koritsku jamu” se stalno pripisivalo Boshnjacima iako stvarni dokumenti govore suprotno. U shirenju neistine uvijek se zanemarivala chinjenica da su ustashki povjerenici i ustashe sa strane ”zlochin organizovali i po njihovim nalozima realizovali. Za svako djelo, pa i za ubistvo, postoje nalogodavci i izvrshioci. U jednom ustashkom dokumentu se navodi da je ”noc'u 4. i 5. lipnja pobijeno od strane ustashkog povjerenika g. Hermana Tonogola 140 ljudi sela Korita, kotara Gacko kod Golubinje jame vishe sela, a 9. lipnja ubijeno je po ustashama i bacheno u tu jamu 27 ljudi iz Stepana, Avtovca i Gacka, te je u istoj 167 lesheva…” Autor ukazuje na neutemeljenost shvatanja o Kuli Fazlagic'u kao ”ustashkom leglu”. Njihov otpor je bio usmjeren prema chetnicima, a ne prema partizanima. Dodushe, napad na Kulu 13. novembra 1943. godine, partizani, ustvari chetnici u partizanskim redovima, su i ”pored, takorec'i, mirne predaje sela stradali su mjeshtani i jedna broj milicionera iz kulskih sela, a odmazdu su izvrshili ostrashc'eni i revanshisti koji su se inflitirali u partizanske redove i izabrali metod odmazde”. Lutvo Dzhubur otkriva dugo skrivani masakr i ubijanje od ”190 do 320 zhitelja od djeteta do starca” zhitelja Borcha. Autor pokazuje chinjenicama da je ubijanje nevinih zhitelja Borcha je ishod partizansko-chetnichke operacije.
Tradicija otpora prema fashistichkim i nacionalistichkim namjerama i ponashanjima nastavljena je i u periodu 1992-1995. Genocid nad Boshnjacima Gacka je ponovljen. Ubijeni su mnogi Gachani. Mnogi su protjerani sa svojih ognjishta. Medjutim i organizirani otpor je stalno rastao. Autor opisuje puteve i hrabrost boraca Gacka koji su, u borbi sa chetnicima a, kasnije, i sa ustashama izvojevali mnoge pobjede. U odbrani Mostara udio gatachkih jedinica je velik.
Ukazali smo samo na neke detalje sadrzhane u vrlo dokumentiranoj, zanimljivo pisanoj i humanim porukama ispunjenoj knjizi ”Gatachka krvava zbilja”. Knjiga Lutve Dzhubura nije samo uvjerljiv povjesni dokument o mirnim i ratnim zbivanjima u Gacku u periodu od 1941. do 1995., vec' i slikovita psihosocijalna studija o ljudima, njihovim naravima, stradanjima i otporima. Knjiga je hronologija dogadjaja i ponashanja ljudi u njima, ona otkriva istina o zbivanjima koji su dugi niz godina sakrivani. Autor uvjerljivo pishe i o korijenima zlochinachkih poriva pojedinaca – nosilaca i izvrshilaca genocida nad Boshnjacima, ali i o korijenima poriva i ponashanja onih koji su borili protiv zlochinaca, protiv zla. Izbor pravednog puta se mogao i ochekivati, jer su ponosni i chestiti zhitelji Gacka osjec'ali da je to put kojim su od iskona ishli njihovi predci. Tokovi i ishodi dogadjaja koji su argumentirano, znalachki i reljefno opisani u knjizi ”Gatachka krvava zbilja” su i uvjerljiv pokazatelj puteva kojima savremena drushtva mogu ic'i. Jedan je destruktivan, rushilachki i smrtonosan. Drugi je human, pravedan i za svakog normalnog chovjeka pozheljan. Vjerni opisi dogadjaja i ponashanja ljudi u grozomornim vremenima, u vremenima gatachke krvave zbilje govore o ishodima oba puta. Iz sadrzhaja cijele knjige je vidljivo koji put pisac knjige zagovara. To je put kojim je i sam ishao i koji jedino vodi opstanku i srec'i chovjeka. To je put humanosti i optimalne nacionalne i vjerske tolerancije.
|