|
Na fotografiji iz 1913. godine su mostarski Bošnjaci kao studenti Kraljevskog mađarskog sveučilišta u Debrecinu sa rektorom univerziteta dr. prof Tustor Ignacijem, i to: Mustafa Hrvić, Abdulah Zečević, Selim Osmanefendić, Husein Korđić, Ahmed Ribica, Asim Alikalfić.
Drugi s desna stoji Mustafa Hrvić, sin hadži Osmana Hrvića, inače hatiba dugogodišnjeg imama u Zahumskoj džamiji u mahali Pijesak u Mostaru.
 Mustafa Hrvić rođen je 1888. godine u Mostaru u mahali Zahum.
Školovao se u Mostaru i u Turskoj, gdje je 1911. godine maturirao i položio ispit zrelosti u Carigradu, zatim u Mađarskoj gdje je na Kraljevskom mađarskom sveučilištu u Debrecinu primljen na studij prava i državoslovnog fakulteta kao redovan student, počevši od 1. septembra 1912. godine.
Na Debrecinskoj reformatorskoj pravnoj akademiji sveučilišta, završio je nauke prava 1916. godine, čiju je diplomu potpisao dekan dr. Bella Kun, koji je uz Lenjina bio organizator Oktobarske revolucije u Rusiji i Mađarskoj.
Kao rektor sveučilišta diplomu je potpisao i prof dr. Benizak Nandor.
Od 1916. do 1918. godine služio je u svojstvu županijskog administrativnog vježbenika, županije Terotanske u Petrovgradu – Veliki Bečkerek, gdje je završio i pripravnički staž i položio državni ispit.
Po završenom fakultetu vraća se u Mostar, gdje se 1919. godine ženi Dutkom, kćerkom hadži Ibrahimage Slipičevića iz mahale Carina u Mostaru. Vjenčanje je obavio kotarski šerijatski sudija Šemić. Neposredno poslije toga, ukazom je postavljen za kotarskog predstojnika u Bihaću. Tu mu se, 1921. godine rodio i prvi sin Haldun (po turskom imenu Ibn Haldun, a najmlađi sin Daniš, dobio ime perzijskog porijekla).
Po potrebi službe, tadašnja pokrajinska uprava za BiH, 1922. godine postavlja ga za kotarskog predstojnika u Konjicu, a 1923. godine na istu dužnost u Bosanski Šamac, pa u Čapljinu. Njegovo veličanstvo kralj Aleksandar I, 1924. godine na prijedlog ministra unutrašnjih djela, ukazom ga raspoređuje za činovnika drugog reda Velikog župana mostarskog.
Godine 1925. ministar unutrašnjih djela, dekretom ga postavlja za policijskog činovnika kod Velike župe mostarske oblasti Ministarstva unutrašnjih djela Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iste godine rješava da se Hrvić Mustafi, kotarskom predstojniku kod Velikog župana Mostarske oblasti, povisi osnovna plata, od drugog na treći stepen, i da se poveća stanarina sa 1200 dinara na 1500 dinara godišnje.
Odlukom Komisije za ocjenu 1933. godine pri Kraljevskoj banskoj upravi Primorske banovine u Splitu, Mustafu Hrvića, sreskog načelnika, ocjenjuje ocjenom ”dobar”. U ime Njegovog Veličanstva, kralj Petar II, na prijedlog ministra unutrašnjih poslova 1938/39. Hrvić Mustafu postavlja na novu dužnost u načelništvu.
Banska vlast Banovine Hrvatske, predsjednički ured, 1940. godine donosi rješenje kojim se Hrvić Mustafa, umirovljuje sa pravom na mirovinu po godinama službe.
U narednom periodu, zbog nedostatka obrazovanih, školovanih i iskusnih državnih službenika, reaktivirao se, te radio u sreskom načelništvu u Čapljini sve do 1946. godine kada je Narodna skupština Bosne i Hercegovine, Ministarstvo finansija, donijelo rješenje o penzionisanju, kojeg je potpisao ministar finansija Avdo Humo.
Hrvić Mustafa je osim kraljevskih diploma bio i poliglota. Govorio je tri strana jezika i to: perzijski, turski i mađarski, te bio službeni sudski tumač za te jezike. Bio je strastveni šahista, to mu je bila velika radost. Umro je 1951. godine u Mostaru u 63. godini života. Pokopan je u Šarića haremu.
|