|
Jesu li ti dodijale duge kishe
ili su tu sunca proshlih ljeta
ispila sve hladne vode
skrivenih izvora,
o, moj kamene
moj plamene.
Zashto mi krec'esh u bijeli svijet
raskamenjen,
raspolovljen
sa bijelom ranom posred srca,
o, moj kamene,
moj plamene.
Niko te nec'e prepoznati
niko ti nec'e vjerovati
da si bio i kamen i plamen
u isti chas
o, moj kamene
moj plamene.
|