|
Jesu li ti dodijale duge kiše
ili su tu sunca prošlih ljeta
ispila sve hladne vode
skrivenih izvora,
o, moj kamene
moj plamene.
Zašto mi krećeš u bijeli svijet
raskamenjen,
raspolovljen
sa bijelom ranom posred srca,
o, moj kamene,
moj plamene.
Niko te neće prepoznati
niko ti neće vjerovati
da si bio i kamen i plamen
u isti čas
o, moj kamene
moj plamene.
|