|
Na dovratku gori kandilo i jezichak se crnog dima otache
u bjelinu zidova. Na natkasni, pored ocheve slike, u oreolu
mutne svjetlosti, vene lampa.
To je sasvim obichna, sobna lampa sa abazhurom od
crvenog sukna na kojem su utkani cvjetni motivi i ukrasnim
postoljem od niklovanog chelika, u kojem je, na maloj
posrebrenoj plochi, izgravirana posveta:
Fadili K. za desetogodishnjicu uspjeshnog rada,
radne kolege i prijatelji iz SOUR-a Zlatka Vukovic'
14.2.1988. god.
Pod lampom, ovijena sjenkom, sjedi majka i, krijuc'i
pogled, upija njenu mrtvu svjetlost.
Kad plache, majka nerado pokazuje ochi.
Propinjem se ne bih li prstom razbio suzu u koritu
njene bore. Dijete sam i raduje me njen ljepljivi otisak na prstima.
Drhtimo, dok kroz mrak fijuchu granate i zatrpavaju
grad svojim smrtonosnim bljescima.
Srastamo jedno uz drugo, uranjajuc'i u noc' kao u
hladni, bezimeni grob.
|