|
Veliki su osjetili da trebaju i moraju imati josh vishe, a onim ”malim i obichnim” valja oduzeti i ono malo shto imaju ili nemaju, svejedno je, jer ako nemaju opipljivo materijalno bogatstvo, imaju fizichku radnu snagu, tijelo, pamet, znanje, dushu, dostojanstvo, moral, zhivot, zemlju, vodu…
I dok veliki postaju sve vec'im te kao turisti putuju na Mjesec iz chiste dosade ili da kupuju placeve na ovom Zemljinom satelitu, oni ”mali smrtnici” bivaju sve manjim da c'e se moc'i zavuc'i i u mishju rupu jer nemaju niti obichan krov nad glavom koji dolikuje chovjeku. Da sad, ipak, malo konkretizujemo stvari i mjesto!
Bolni i beskrupulozni kafkijanski proces globalizacije je kod nas pocheo s pochetkom rata 1991/92., dakle, s pochetkom ”nashega” rata.
Do tada, BiH je jedina republika u zajednichkoj drzhavi koja je imala suficit u izvozu u odnosu na uvoz, ona je bila srce i dusha (a i zjenica) tadashnje drzhave, ona bijashe odvajkada i raskrsnica mnogih puteva, seoba, migracija, sukoba, ukrshtanja razlichitih civilizacija, politichkih interesa, vojnih konfrontiranja… i poslije 50-ak godina zhivljenja u miru i opc'eg napretka, globalizacija ponovo otvori Pandorinu kutiju svih zala i nesrec'a koje buknushe i rasplamsashe se svom zhestinom odnosec'i stotine hiljada zhivota, unishtavajuc'i sva materijalna i kulturna bogatstva chiju cijenu nijedan najmoderniji kompjuter ne bi mogao izrachunati, silno oruzhje se okrenu i utroshi protiv chovjeka, skladishta dotrajale hrane i lijekova se ispraznishe u vidu humanitarne pomoc'i…
I poslije chetiri paklene godine, Gospodari rata i mira tj. globalisti odluchishe uspostaviti mir, ne shto im je zhao nas, vec' zbog sebe i svojih interesa jer treba to doskora ratno zharishte od drzhave dokusuriti obezvredjivanjem do bescijenja kako bi im ono prezhivjelo i interesantno bilo ponudjeno kao na dlanu za bijedne novce, a josh se potrudishe da mi jedva dochekamo da nas uzmu u svoje ruke kao spasitelji i dobrotvori po sistemu dajemo vam kapaljkom da bismo vas uzeli lopatom i to lopatom Alije Sirotanovic'a, ma shta lopatom, bagerom, jarane, bagerom nas uzimaju a nama drago zbog toga, podviknu jedan probudjeni i osvijeshteni gradjanin.
I tako je krenulo:
– prvo, iole, zdravije firme i preduzec'a, atraktivnije postojec'e i lokacije za buduc'e zgrade, hoteli, banke sa kompletnom infrastrukturom i zato nemamo kredita sa jednocifrenom kamatom, elektrane, pa zato nashi privrednici plac'aju nashu struju i nekoliko puta skuplje od onih kojima je izvozimo… i na kraju kao posljednji slasni zalogaj nezajazhljivih apetita globalista su telekomunikacijski sistemi (sva tri) od kojih je drzhava uzimala po potrebi koliko je god ustrebalo za socijalu, penzionere, vojnike, nezaposlene, za izgradnju puteva… jer je ovo jedina firma josh uvijek drzhavna koja je poslovala sa masnim suficitom iz poslovanja sa inostranstvom.
Da malo razjasnimo, sluzhbena statistika kazhe da nasha dijaspora broji preko 1,3 miliona Bosanaca i Hercegovaca koji su u porodichnoj, prijateljskoj, poslovnoj ili bilo kojoj drugoj vezi sa oko tri miliona nas shto se josh uvijek nalazimo u BiH. Sredstvo komunikacije dijaspore i nas je najvishe telefon a svi ti pozivi uglavnom dolaze nama zajedno sa parama kojima nashi ljudi plac'aju te razgovore, primjerice, pozivi iz BiH koshtaju 10 miliona KM i mi ih uredno shaljemo drzhavama koje smo nazivali a te iste drzhave shalju nama pare od poziva iz njihovih zemalja i to je obichno po nekoliko desetaka miliona vishe shto udje u nashu drzhavu kao chisti dobitak.
Nazhalost, ovu nashu jedinu preostalu zlatnu koku uochishe i nashi strani kolonijalisti, pardon, nashi dushebrizhnici koji nad nashom sudbinom shto je kroje po svom nahodjenju tj. interesu i pri tom liju krokodilske suze pa vec' imaju spreman plan kako da nam je ukradu ili barem da se domognu njenih zlatnih jaja koja vrijede chak i za njihove uvjete basnoslovno bogatstvo brojivo desecima miliona maraka.
Planiraju takodje podic'i telefonsku pretplatu fizichkih lica prema pretplati pravnih lica koja je trenutno sedam puta visha (3,5 KM : 22 KM) shto je isto tako ogromna suma pa chak i da se nadje zlatna sredina izmedju ove dvije pretplate oko 10 KM, poskupjet c'e lokalni telefonski razgovori koji su i najcheshc'i, pojeftinit c'e medjudrzhavni koji su i najrjedji shto se tiche nas, ali su prechesti shto se tiche nashih kolonijalista shto svakodnevno razgovaraju sa svojim drzhavama (zbog shachice njihovih c'eifa razglabanja sa inostranstvom, nama, svim Bosancima i Hercegovcima c'e prisjesti nashi svakodnevni telefonski razgovorchic'i na lokalnom nivou) to je zagarantovani kapital svaki mjesec koji c'e odlaziti iz nashe drzhave s obzirom da nam predstoji posljednja faza privatizacije najunosnije BiH koke koja nosi zlatna jaja milionske vrijednosti u chvrstoj valuti.
A, iz svake privatizacije unosnijih firmi i vrijednosti obavezno stoji strani kapital, samo shto se to ne vidi i ne zna, ili nikom nije ni stalo da se vidi i zna jer se to podrazumijeva, a nas se to uopc'e ne tiche, poshto josh uvijek nemamo nikakvog suda javnosti, pa zato bespomoc'ni psi laju a bogate karavane prolaze li, prolaze, odnosno, odlaze iz nashe zemlje.
Ah, naravno, da c'e chitav proces biti namontiran u pravom Kafkinom stilu da to sve za njih odrade nashi domac'i izdajnici, odnosno, vazali putem tzv. regulatornih agencija za komunikaciju (simbolichna skrac'enica – RAK) chijim chlanovima c'e i mrvice sa globalizacijskog hastala biti prava gozba i bogatstvo.
I tako se skonchava proces globalizacije, pri(h)vatizacije, demo(n)kratizacije, kolonizacije, eksploatacije – preostalih prirodnih, drzhavnih i ljudskih potencijala uz bijedne mirovine i penzije, prave ropske platice a sve zato shto smo sve to mi trazhili a zapravo su sve to oni brizhljivo isplanirali i inscenirali da su nas skoro sve ubijedili da smo sve, pa chak i protutnjali rat bash mi trazhili a ne oni potpirivali zbog svojih interesa chiji vrh ledenog brijega mi tek sada malo otrijezhnjeni naziremo, ali je vec' sve kasno jer su oni vec' udarili nash BiH Titanik koji c'e uskoro i definitivno potonuti na samo dno uz orkestrirani rekvijem nashih vazala, parlamentaraca I inih visokih duzhnosnika koje narod izabra a stranke i stranci postavishe na kljuchna mjesta, kako bi nam bilo bolje da ne mozhe biti gore!
Good bay, my BiH, forever!
Bugojno, 29.12.2004.
|