|
Godine su neumoljive i prolaze
sve je manje Nježnosti između nas
Možda me i manje voliš
Vremena su kažeš drugačija
u Kretnjama Tvojim ima i Straha
i Začuđenosti ima drugačije
možeš me i poljupcima Usmrtiti
možeš o Meni sve saznati
samo Nikada
Nikada nećeš razumjeti
Zašto sam zaljubljen u Mostar
Možeš povjerovati Ptici Rugalici
onome ljubičastom osipanju
nestaloj Ravnoteži i nestaloj Simetriji
možeš povjerovati švedskom Neskladu
i hladnoći mojoj švedskoj
Dvojniku mome koji je uzaludno
Nagovara
da me počinješ Zaboravljati
samo Nikada
Nikada nećeš razumjeti
Zašto sam zaljubljen u Mostar
Znaš za moja Ranjiva Mjesta
znaš za onu Prazninu koja me Boli
ja sam jedan nesretan Stranac u ovoj zemlji
i Neću da se odreknem Juga
i mirisa Pelina i Hlada Smokve
ponovo se Šipci u meni rasprskavaju
hoću da se sjećam Rondoa
Radobolje Brankovca
hoću da se sjećam nebeskog plavetnila
Behara
i Neretve i Veleža i one čudnovate svjetlosti
Znaš za moja Ranjiva Mjesta
znaš za onu Prazninu koja me Boli
samo Nikada
Nikada nećeš razumjeti
Zašto sam zaljubljen u Mostar
Vrijeme može i da Svisne
i da se probudim Mrtav u svome
švedskom stanu
jedino ćeš me Ti u Nesreći mojoj
Razumjeti i Zaplakati
i blagost Usana na mezarju zasaditi
samo Nikada
Nikada nećeš razumjeti
Zašto sam zaljubljen u Mostar
Zapisano u Bollnäsu, Švedska, krajem jula 1996.;
Iz rukopisne zbirke ”Ko bi rekao da je to moguće”
|