|
Godine su neumoljive i prolaze
sve je manje Njezhnosti izmedju nas
Mozhda me i manje volish
Vremena su kazhesh drugachija
u Kretnjama Tvojim ima i Straha
i Zachudjenosti ima drugachije
mozhesh me i poljupcima Usmrtiti
mozhesh o Meni sve saznati
samo Nikada
Nikada nec'esh razumjeti
Zashto sam zaljubljen u Mostar
Mozhesh povjerovati Ptici Rugalici
onome ljubichastom osipanju
nestaloj Ravnotezhi i nestaloj Simetriji
mozhesh povjerovati shvedskom Neskladu
i hladnoc'i mojoj shvedskoj
Dvojniku mome koji je uzaludno
Nagovara
da me pochinjesh Zaboravljati
samo Nikada
Nikada nec'esh razumjeti
Zashto sam zaljubljen u Mostar
Znash za moja Ranjiva Mjesta
znash za onu Prazninu koja me Boli
ja sam jedan nesretan Stranac u ovoj zemlji
i Nec'u da se odreknem Juga
i mirisa Pelina i Hlada Smokve
ponovo se Shipci u meni rasprskavaju
hoc'u da se sjec'am Rondoa
Radobolje Brankovca
hoc'u da se sjec'am nebeskog plavetnila
Behara
i Neretve i Velezha i one chudnovate svjetlosti
Znash za moja Ranjiva Mjesta
znash za onu Prazninu koja me Boli
samo Nikada
Nikada nec'esh razumjeti
Zashto sam zaljubljen u Mostar
Vrijeme mozhe i da Svisne
i da se probudim Mrtav u svome
shvedskom stanu
jedino c'esh me Ti u Nesrec'i mojoj
Razumjeti i Zaplakati
i blagost Usana na mezarju zasaditi
samo Nikada
Nikada nec'esh razumjeti
Zashto sam zaljubljen u Mostar
Zapisano u Bollnäsu, Shvedska, krajem jula 1996.;
Iz rukopisne zbirke ”Ko bi rekao da je to moguc'e”
|