|
____________________
Baletni spektakli
Pjesme ljubavi i smrti
(Predstava zagrebachkog HNK u povodu obljetnice – 60 godina
umjetnichkog rada Milka Shparembleka…)
Shest desetljec'a umjetnichkog i baletnoga djelovanja Milka Shparembleka, koreografa, koji od svih juzhnoslavenskih risacha baletnoga i plesnoga mizanscena i arsenala gibova i pokreta, ima pravo, odnosno godinama je sticao to pravo, da se naziva i redateljem, dakle tvorcem umjetnichke cjeline, obiljezheno je na ozbiljnoj umjetnichkoj razini u Hrvatskom narodnom kazalishtu u Zagrebu.
Chudesno, na tren iritantno realna, a vec'im dijelom poetski metafizichka glazba Gustava Malera u dramaturshkom promishljaju prizorishta i figura, u njima, Milka Shparembleka, dobila je, josh jedanput, autentichnog, nikada ponovljivoga chitacha i UMJETNIKA – tumacha – provodnika kreativne energije glazbenoga tonovlja u nezaboravne, upechatljive pozornichke slike!
Arhetipska freskovitost pozornichkoga karusela, na nachin Shparemblekov, temeljno se izdizhe iznad Druge Malerove simfonije, ali i djela Pjesme o zemlji, Pjesme putujuc'eg djetlic'a i Djechakovog chudesnog roga.
Scenska pripovjednost, koja nikada kod Shparembleka nema elemenata doslovnoga i doslovnosti, koja ”unishtava” scensku deskriptivnost, svoj hod kroz prostorishta i vremena osvjetljava i podcrtava (dodatnom!) govornom artikulacijom njemachkog pjesnishtva puchkoga podrjetla.
Naravno, ni ovoga puta mudri Shparemblek nije propustio da svoj filozofsko-umjetnichki hedonizam ”nahrani” dijelovima blistavog pjesnishtva Nichea i Tagore…
Krec'uc'i se koreografskom, super suvremenom, lingvalnoshc'u, u varijacijama izmedju Erosa i Tanatosa, ovaj moc'ni mislitelj mashtovitih cjelina za balet, koji i nije uvijek na ”vrhovima prstiju”, imao je kreativne i nadahnute pratitelje u Milki Hribar-Bartolovic' i Iliru Kermiju.
Vjechni putnik Ilira Kermija snazhna je evokacija emotivnog u odnosu prema metafizisu predstave.
Vrijedi pomenuti i umjetnichki doprinos Ovidiu Muscalu i Petre Vargovic.
Ipak, ovaj baletno-likovni, umjetnichki spektakl Djenizi Pecotioc', kostimografkinji i skulptoru Svanu Vujichic'u (maske) treba zahvaliti za svoju neponovljivost, koju je trajno ostavio, u nashim ochima…
Hedonizam za one koji znaju gledati i slushati!
I ovom je postavkom na sceni hrvatske stozherne kazalishne kuc'e Shparemblek zasvjedochio dvije krupnice svoje karijere: intelektualno nadahnuc'e u promatranju totaliteta svijeta i beskrajnu mashtu u baletnoj i scenskoj lingvalnosti.
Bravo maestro Shparemblek!
____________________
Mjuzikli
Lako da lakshe biti ne mozhe!
(Paljetak-Jusic' Dan od Amora – mjuzikl u interpretaciji
Kazalishta Marina Drzhic'a iz Dubrovnika)
Na Valentinovo Sarajlije su vidjeli, a posredstvom Sarajevske zime i poduzetnoga joj direktora Ibre Spahic'a, jednu laku, do neobvezatnosti, pitku predstavu dubrovachkih kazalishnih gospara.
U predstavi Dan od Amora, nastaloj na temeljima drzhic'ijane redatelj Vlado Shtefanchic' insistira na lakoc'i, leprshavosti, ”ljuvenim chuvstvima”, pravec'i niz scenskih tabloa – situacija koje koreografski nadgradjuje, nadsvodjuje Suzana Silva, autorica, inache, vrlo suvisle umjetnichke koreografije u brojnim teatarskim, ali i TV spektaklima (shto se, neminovno, vidi i u ovoj predstavi!??!).
Redatelju je od pomoc'i bio i suvremeno suveren scenski prostor, likovno oblikovan od Marina Gocea.
Video projekcija Denija Shesnic'a, suvishe je predvidljiva, i pored svoje autentichne likovnosti, suvishe van temeljnog teatarskog mishljenja.
Predstavom glumachki dominira Frane Perishin (Grizhua).
Mara i Bara, na zvoniku dubrovachkom, ozhivljavaju scenski, s mjerom, a nevjerojatno duhoviti Niko Kovach i Ivica Barishic'.
I dok je u shansonjerskom maniru, a redajuc'i arsenal svojih moc'nih glumachkih potencijalnosti briljirao Frane Perishin ova dva glumca davali su dubrovachku, specifichnu, ”finecu” – jedan sloj duhovite dubrovshtine ovoj predstavi Kazalishta Marina Drzhic'a.
Ipak, predstava je prelaka, na rubu revijalnosti, bez obzira na izvrstan tekst Luka Paljetka i glazbu vrhunske dubrovachke umjetnichke uchitanosti u prostor i vrijeme, maestra Djela Jusic'a.
Takve su nam predstave potrebne, publika ih obozhava, a intendant Petar-Misho Mihoc'evic' to mudro koristi i pravi spektakl koji c'e se gledati!!!
Nije bash sve u teatru smishljeno radi namrshtenih kritichara.
Teatar ipak zhivi od puchkih zhudnji i veselosti koja, ponekad i obavezuje! ! !
____________________
Trijumf glazbe!
(Kraljevska filharmonija iz Shtokholma, sa dirigentom
Alanom Gilbertom u Narodnom pozorishtu Sarajevo)
Desilo se chudo glazbe u dvorani Narodnog pozorishta Sarajevo. Zato i jeste autor ovih redaka ”skoknuo” van Bosne i Hercegovine, da josh jedanput poslusha ovaj charobni orkestar.
Vrijedi zhivjeti da se, tek jedanput u zhivotu (mozhda: nikada vishe!?!) poslusha ova glazbena harmonizacija, ovaj blagdan za chulo sluha, ovaj trijumf glazbe!
Shvedska vlada pomazhe Bosni i Hercegovini, na jedan rijetko suptilan nachin – shalje nam svoje vrhunske umjetnike, koji nash zhivot chine snoshljivijim, i u najboljim trenucima, razgaljujuc'e ljepshim.
Na tren povjerujemo da stvarno jesmo dio europske civilizacije!
Tako je bilo i ovog puta: Kraljevski filharmonichari pokazali su dvije komponente vrhunskog muziciranja – interpretativnu moc' svih dionica orkestra i sjajan suodnos sa solistom.
Najznachajnijim, krunskim dogadjajem ove koncertne bakanalije – poslastice za znalca, ali i prosjechnog slushatelja i kibica treba zabiljezhiti nastup soliste na trubi Hakana Hardenberga, koji je dvoranu Narodnog pozorishta Sarajevo, bukvalno, digao na noge.
Svirao je suvremeno djelo Olge Najvint, Austrijanke, ali i Hajdnov Koncert za trubu u S-duru.
Briljantna chistoc'a tona i nevjerojatna ”duzhina daha”, virtuoznost izvodjenja u ”brzim” dijelovima partiture, sve je to bio jedan nevjerojatni dozhivljaj…
U drugom dijelu koncerta izvedena je Chetvrta Bramsova simfonija u E-molu.
Precizno, nadahnuto, velichanstveno.
Bila je to i veche dirigenta Alana Gilberta, koji je superiorno vladao orkestrom, koji je u stvari skup vrhunskih europskih glazbenika.
____________________
Shostakovic' i Beogradjani – za dozhivljaj!
Beogradski filharmonijski orkestar, koji kao institucija djeluje od 1923. godine, zahvaljujuc'i okolnostima – okonchanju Sarajevske zime 2007, gostovao je u sarajevskom Narodnom pozorishtu.
Pod ravnanjem dirigenta Doriana Wilsona Beogradjani su izveli zahtjevan program.
Svirali su Shostakovic'evu Shestu simfoniju, te Elgarove Enigmatske varijacije i Pebroilov Balkan bolero.
Ovjenchan vishestruko, europskim dirigentskim odlichjima Dorian Wilson je i pred sarajevskom publikom pokazao raskoshan registar glazbenih rjeshenja, minucioznog smjera, a posebno je imponirao njegov partnerski, umjetnichki prozhimljen, odnos sa svim dionicama i odsjecima moc'nih beogradskih filharmonichara.
Kada pogledate ovaj Filharmonijski orkestar, onda se na prvi pogled, uvjerite da je ovo ansambl izgledne buduc'nosti!
Jer, nevjerojatno mladi sastav Beogradske filharmonije, sa svojom preciznoshc'u i instrumentalnim virtuozitetom garantira europski zvuk, josh dugi niz godina, u svim prostorima, u kojima budu, pozivani…
Da ih oplemene i uchine nestvarnijim, naravno!
I oplemic'e.
Velichanstvom europske glazbe!
|