|
Tishini sami dajemo sadrzhaj i smisao. Po tome se tishine i razlikuju jedna od druge, i samo se potpuno neupuc'enima i nepazhljivim oslushkivachima sve one chine jednakima.
Samo oni c'e kazati: o chemu uopc'e govoriti, tishina je tishina. Muk! I gotovo. A one se vec' razlikuju u samom zachetku, u dogadjaju koji im prethodi. Postoji tishina koja prati ishchekivanje neke dobre vijesti, tishina u prvim trenucima primanja tuzhne vijesti, tishina koja prati iskrenu i poniznu molitvu, tishina u sobi tek zaspalog djeteta, tishina kod chekanja, i ona kada ne znamo shto bi kazali…
Najtezha je ona tishina kada stojimo na rubu, spremni za skok ili uzmak.
Njena tezhina i jeste u nevjerojatno brzoj izmjeni oprechnih odluka i emocija. Dok svu energiju usmjeravamo na tu nevidljivu sudbonosnu vagu, tishina koja sve to prati teshko suzdrzhava vrisak.
Dok vozish auto i putujemo Bosnom chesto se dodirnemo kako bi potvrdili svoju fizichku prisutnost i naklonost.
Da li si sretna – pita tvoja tishina blago dodirujuc'i moju.
Bila bih – kazhe moja tishina – bila bih, kad bi me mogao chuti.
|