|
Maslina – besmrtno drvo
Različitog okusa i boje, zlatno žuto ulje se dobija iz plodova. Maslina je bez sumnje jedno ”besmrtno drvo” koje se pojavljuje u simbolima, mitovima, legendama i čak u istinitim pričama. Prelazi široke geografske prostore, zbog čega je susrećemo u mnogim religijama i civilizacijama. Nema nikakve sumnje da je maslina čudo prirode sa univerzalnom vrijednosti.
Od njenog drveta su se pravile kašike, viljuške, tanjiri a od njezinih plodova koji su dražesni, ukrašavani su mnogi predmeti, jela, događaji i dr. Supstance koje se ekstrahiraju različitim procesima koriste se u kozmetici za dobijanje sapuna, šampona, krema, u kulinarstvu u alternativnoj i oficijelnoj medicini zatim u pravljenju mnogih ukrasa – narukvice, ogrlice i dr. Otpaci nakon prerade (pulpa) koriste se kao gnojivo, kao energetski materijal za sagorijevanje, ulje za lampe, za grijanje, drvo za ukrašavanje oružja. Drugim riječima, od plodova, sjemenki, listova, svakog dijela drveta je nešto upotrebljivo i ništa nije za odbaciti.
Godišnji ciklus
Više od 1000 godina maslina kao mit živi u ljudskoj historiji kao legenda, poema, priča, slikarski motiv. Njezin jednogodišnji život je dinamičan i koloritan. Potiče iz familije u literaturi poznate kao ”Oleaceae”. U narodu je poznata kao ”bogato drvo siromašnih zemljišta”. Maslina se lako adaptira na specifične klimatske i zemljišne prilike sredine, duboko se ukorjenjuje zavisno od kvaliteta staništa. To je drvo koje sporo raste, i često zahtijeva više od 15 godina da bi došla do pune rodnosti. Njen životni vijek je dug i često dostiže 150 i više godina.
Njen jednogodišnji ciklus je određen karakteristikama mediteranske klime. Tokom zime biljka se odmara. Početkom proljeća u periodu od marta do aprila biljka se budi i to je vrijeme njenog novog rasta. Od aprila do juna cvjeta, oplođuje se i začinje nove plodove. U ljetnim mjesecima zametnuti plodovi rastu, uobličavaju se a sjemenke otvrdnjavaju. U periodu septembra i oktobra plodovi sazrijevaju, dostižu svoju veličinu i oblik, a koji je određen osobinama sorte. Kada plodovi počinju da se mijenjaju od zelene u ljubičastu, a zatim tamno crvenu do crnu boju, počinje i stvaranje ulja. Vrijeme berbe je dosta dugo i kreće se od septembra do februara.
Porijeklo
Nema do sada jedinstvenog slaganja između istoričara, arheologa i evolucionista, arheobotaničara o vremenu nastajanja ove biljke čiji korijeni idu daleko u prehistoriju.
Vjeruje se da je čudo ”pripitomljavanja” masline započeto prije više hiljada godina. Ipak ostaje još uvijek nedovoljno poznato gdje je njeno mjesto ”rođenja”, gdje se pojavila kao divlji izdanak. Predpostavlja se da je to bilo kod semitskih naroda.
Kada se traži odgovor na pitanje gdje i kada je identificirana ova biljka, odgovor treba tražiti u Svjetskoj Enciklopediji o maslini koju je napisao svjetski poznati naučni autoritet Jose M. Blazquez. Prema ovom autoru ”kultivacija masline je započeta prije 6000 godina u Anadoliji”.
Maslina i pejsaž
Za maslinu kažu da je ona među biljkama, što je i golubica među pticama. To je biljka koja je jako skromna ali i jako darežljiva. Ova biljka je znak geografskog određenja sjevera i juga, kopna i mora.
Ona je značajan dekorativno pejsažni elemenat. Ko je putovao Turskom, Grčkom, Italijom ili Španijom mogao se voziti satima kroz nasade maslina, bilo uz obalu ili u unutrašnjosti. One su svojim ljepotom razbijale monotone, ogoljene, erodirane i bez vegetacije beskrajne pejsaže. Svojom formom, stalno okićenim zelenim listovima sa atraktivnom morfologijom poželjna je u okućnicama, dvorištima i parkovskim asocijacijama.
Maslina i čovjek
Mitovi, legende, pjesme, pohvale koje su maslini poklonili narodi Sredozemlja pokazuju na fasicinatnu važnost koju je maslina imala u njihovom životu. Svoju vezanost za maslinu obilježili su legendarne ličnosti svojih vremena. Prema zapisima koji su sačuvani, Heraklo je maslinovo drvo koristio u lovu. Odisej je oslijepio Polifema maslinovim kocem i napravio je bračni krevet u panju stare masline. Maslina ima i religijske oznake. Prema vjerovanju Isus je posljednju noć svog života proveo u vrtu maslina.
Ljubav između masline i čovjeka je jako duga i ona još uvijek traje. Narodi Sredozemlja svoje održanje vezali su za ovu biljku kroz ishranu stoke, drveta za ogrijev, plodova kao hrane, ulja za začine i lijekove, svjetlost, ljepotu, religiozne običaje i dr.
Proizvodnja masline u Turskoj
Sa posljednjih putovanja u Tursku ponio sam jake impresije o značaju koji se ovoj kulturi pridaje. Nisam mogao a da ova svoja saznanja ne objavim. Ona su indikativna u tom pogledu što jasno određuju nacionalnu – državnu politiku prema razvoju poljoprivrede ili jednog njenog segmenta. Približno 3-5% farmera u Turskoj uzgaja maslinu. Prema podacima Turskog saveznog ureda za statistiku u ovoj zemlji je aktivno produktivno oko 140 miliona stabala masline. 80% uzgajanih maslina se prerađuje u maslinovo ulje a samo 20% za konzumaciju u svježem prerađenom stanju.
Pokrajina Jaen (Haen) u Španiji ubraja se kao svjetski vodeći region po nasadima masline. Turska po proizvodnji maslinova ulja zauzima četvrto mjesto u svijetu, dok je po proizvodnji konzumne masline na drugom mjestu. Procjenjuje se da će ova zemlja prema dinamici i aktuelnoj kampanji sadnje ove kulture zauzeti u narednih 5- 10 godina drugo mjesto u svijetu. Blizu polovine prerađene masline se plasira u zemlje Evropske Unije. Zbog toga ova proizvodnja u ovoj zemlji zauzima jednu od ključnih pozicija u poljoprivredi, preradi, i marketu. U isto vrijeme to je značajan izvor zapošljavanja, koji osigurava sredstva za život za oko 500.000 domaćinstava i posao za 8-10 miliona ljudi.
Masline i ulje koje se ovdje proizvode u skladu su sa stranim traženjima i harmoniziranim zakonima, standardima i zauzimaju respektabilna mjesta na stranim tržištima. Visok kvalitet djevičanskog ulja, posebno iz područja Ayvalik i Bay of Edremit su posebno cijenjena, čak i u Italiji. Prema podacima Udruženja izvoznika u 2005. godini najveći porast izvoza je zabilježen kod prerađenih maslina i maslinova ulja – čak za 500%. Zato nije čudo što u Turskoj sa ponosom govore o ovoj biljci kao ”tree of life” koja daje životnu energiju. Znajući za to ljudi ove zemlje gaje visoki respekt prema ovoj biljci. Ono što im je priroda podarila cijene, oplemenjuju i koriste.
Tradicija proizvodnje u našoj zemlji
Počeci razvoja maslinarstva su takođe dosta dugi i u Hercegovini. Pionir u popularizaciji uzgoja maslina je svakako Ali paša Rizvanbegović. Poznati nasad na putu Mostar – Čapljina – Stolac je sve do posljednjeg rata bio biološki monument ove poznate istorijske ličnosti. Po ovom nasadu i selo Masline je dobilo ime. Tragovi razvoja maslinarstva koje je obilježio Ali paša Rizvanbegović još se susreću u zonama južnog dijela Dubrava – na područjima sela Prenj i Opličići gdje su se još uvijek održala solitarna stabla. Nažalost sada su samo vidljivi usamljeni tragovi tog uspješnog početka uzgoja ove kulture na našim prostorima.
Ovaj čovjek je u ovim područjima razvijao ideje o uzgoju riže, i postavio prva eksperimentalna istraživanja. Svoje vrijeme je obilježio i proizvodnjom i razvojem svile uzgajanjem dudovca. Nažalost o tim njegovim pionirskim pokušajima relativno malo se zna i piše.
Drugi značajniji pokušaj sa uzgojem maslina uradio je veliki agro-vizionar Osman Pirija. Nasad maslina koje je podigao 70-tih godina u neposrednoj blizini Carskih vinograda je takodje bila uspješna demonstracija adaptabilnosti ove kulture na našim područjima. I ovaj začetak je uništen tokom posljednjeg rata a ostatke isječenih stabala su prekrili stambeni objekti.
Vjerujemo da će generacije koje se obrazuju na našim fakultetima zavrtjeti u svojim glavama nove ideje o promociji i širenju ove biljke i na našim prostorima. Nadajmo se da na ideje naših prethodnika u prepoznavanju vrijednosti ove biljke nećemo morati dugo čekati.
|