|
Iz gore navedenog Gazalija postavlja pitanje sebi i nama, a posebno amaterima u tumachenju islamskih stavova: „Zbog chega bi se chulo sluha razlikovalo od ostalih chula (pa da mu sve bude zabranjeno) kada je u pitanju uzhivanje u njemu?“
Dalje Gazalija navodi hadise (citati govora Bozhijeg Poslanika a.s.) u kome je recheno:
„Allah nije poslao nijednog Vjerovjesnika, a da mu nije dao lijep glas“…
„A Vash Vjerovjesnik, neka je na njega mir i blagoslov Bozhiji, ima i lijepo lice i lijep glas“…
„Allah pomnije slusha onoga koji ima lijep glas kada uchi Kur’an, nego shto onaj koji ima robinju slusha njen glas“…
„Davud a.s. (Bozhiji Poslanik) je bio lijepog glasa kada je sebe korio i kada je uchio Zebur, tako da su se oko njega sakupljali i ljudi i dzhini i ptice i zvijeri da bi slushali njegov glas“…
Ukazujuc'i na pozheljnost u uzhivanju chula sluha, el-Gazali u svome djelu Ihjau ulumid-din iznosi slijedec'e neoborive argumente:
„Uzvisheni Allah dzh.sh. kazhe: „Ta najneprijatniji glas je revanje magarca.“ Ovaj ajet (rechenica iz Chasnog Kur’an-a), svojim smislom ukazuje na pohvalu lijepog glasa. Kada bi neko rekao: „Dozvoljeno je slushati lijep glas, ako on uchi Kur’an“, onda bi to znachilo da je zabranjeno slushati poj slavuja jer u njegovoj pjesmi nema Kur’an-a. Ako je dozvoljeno lijep glas koji se ne razumije, zashto ne bi bilo dozvoljeno slushati i lijep glas koji kazuje mudrost ili ono shto se da razumijeti iz njega?“
Gazalija potom kazhe:
„Ako je glas (zvuk) prijatan i skladan. Skladnost je neshto drugo, koliko je lijepih glasova (zvukova) ali nisu skladni, i koliko je skladnih glasova (zvukova) a nisu prijatni. Skladni glasovi (zvukovi), s obzirom na svoje ishodishte, dijele se na troje: potichu iz nezhivog, kao shto je zvuk frula, zhichanih instrumenata, udaraljki ili sl, Ili izlaze iz grla nekog zhivog bic'a, to mozhe biti chovjek, Ili neshto drugo, kao slavuj ili grlice, ili neke druge ptice pjevice. Ti glasovi pored svoje ljepote su skladni i prijatni za slushanje. Osnov glasova su grla. Pjevljivost glasova je data na one glasove koji izlaze iz grla kako bi se to poredilo sa proizvodom muzichkog instrumenta. Nema nichega shto naprave zanatlije a da to nema svoju osnovu u nekom stvorenju koje je Allah dzh.sh. stvorio. Zanatlije iz prirodnih glasova uzimaju primjer za svoje proizvode i nastoje da ih dovedu do savrshenstva. Neshvatljivo je da slushanje ovih glasova bude zabranjeno, zato shto su lijepi, prijatni i skladni … Nema razlike izmedju grla i grla i izmedju zhivog i nezhivog. Treba na osnovu slavujeva glasa mjeriti i ostale glasove, pa i one koji dolaze od chovjeka, bilo iz njegova grla, bilo iz predmeta (instrumenta) koje je napravio – frule, zhichani instrumenti, udaraljke i slichno.“
Na ovom mjestu el-Gazali potpuno izuzima neke zhichane i puhachke instrumente koje je Sherijat (islamsko pravo-zakonodavstvo) zabranio. Navodi da oni nisu zabranjeni zbog toga shto proizvode prijatne zvukove i shto se u njima uzhiva, jer bi se u tom sluchaju zabranilo slushanje svega u chemu se uzhiva i opushta. El-Gazali povlachi paralelu i dalje kazhe:
„Zabranjena su alkoholna pic'a, a predanost ljudi alkoholu je uzrokovala i pretjerivanje. To je dovelo do toga da bude zabranjeno ono shto je bilo odlika onih kojih su pili, pa je naredjeno da se polome bachve i krchazi, a onda je zabranjeno da se slushaju frule i zhichani instrumenti uz koje su uzhivali dok su pili. Zabrana je doshla samo kako bi se odvratilo od onoga shto slijedi … Zabranjena je i mala kolichina alkohola, makar ne opijala, jer vodi da se uzme vec'a kolichina i da se opije (i da se chovjek pretvori u budalu). Nema nijedne zabranjene stvari a da joj ne prethodi neka druga (dozvoljena) koja vodi njoj. Zabrana se protezhe i na ono shto dovodi do nje (zabrane) kako bi to bila granica koja bi chuvala od zabranjenog (od onog shto chovjeka vodi u nemoralno i nedolichno ponashanje) i ograda koja bi ga sprijechila da pochini zabranjeno djelo.
Iz ovih razloga su zabranjeni pojedini muzichki instrumenti i pjevanje, kao posljedica zabrane alkohola i pijanstva. …
… Iz istog razloga je zabranjeno udarati i u jednu vrstu bubnja koja je na sredini uska i ima shiroke krajeve (tarabuk koji ima kozhu na oba svoja kraja). To je bubanj koji su koristili dvospolci (i homoseksualci. Homoseksualizam je jedno od najodvratnijih ponashanja Bogu i vjernicima i Sherijat ga strogo zabranjuje). Da u tome nema poredjenja sa njima (dvospolcima i homoseksualcima) i oponashanja njih, taj bubanj ne bi bio zabranjen niti razlichit nimalo od bubnjeva koji su dozvoljeni za slushanje…“
Mozhemo izvuc'i zakljuchak da se sud o upotrebi instrumenata i njihovih glasova (zvukova) donosi na osnovu namjene i namjere korishtenja, pa sve ono shto vodi chovjeka u prirodne ljepote i lichi na njih je dozvoljeno, a sve ono shto vodi chovjeka u neprirodno ponashanje i ponizhavanje chovjeka kao stvorenja (raskalasheno ponashanje, blud, laganje, ogovaranje, shkrtost, prevare i sl.) je zabranjeno.
Osvrc'uc'i se na izuzetnu ulogu srca (duhovnog srca chovjeka ) i ono shto ga pokrec'e i inicira i ono shto preovladava u njemu, Muhammed el-Gazali dalje kazhe:
„Uzvisheni Allah dzh.sh. je pohranio neku tajnu u uskladjenost tonova, tako da oni na dushe ostavljaju chudan trag. Ima tonova i glasova koji izazivaju radost, onih koji izazivaju tugu, onih koji uspavljuju, onih koji nagone na smijeh, onih koji tijelo i njegove organe tjeraju na ples. Ne treba rec'i da to nije zbog razumijevanja poezije, nego je to neshto u tonovima koji izlaze iz zhica.“
Chuvena je arapska izreka sa kojom se slazhu i sufije:
„Koga ne pokrene proljec'e i njegov behar, ‘ud (muzichki zhichani instrument) i njegove strune, taj je bezdushan, bezosjec'ajan i nema mu lijeka.“
Kada majka pjeva djetetu u kolijevci, dijete ne razumije tekst, a Gazalija kazhe:
„To dijete smiruje lijep glas, pa ono prestaje plakati. Ono pochinje slushati ono shto mu se pjevushi i zaboravlja na ono shto ga je rasplakalo. Deva se, ma koliko bila teshke naravi, smiruje uz pjesmu i lakshe ju je natovariti, a zbog uzhivanja u pjesmi s lahkoc'om prevaljuje velike razdaljine. Tako je utjecaj glasa na srce ochigledan. Onaj ko ne reaguje na pjesmu je daleko od dushevnih osjec'anja i tvrde je naravi. Gori je i od deve i od ptica i od svih ostalih stvorenja. Sva stvorenja osjec'aju neshto kada chuju skladnu i lijepu melodiju… Ochito je da pjesma ima utjecaj na srce. Ipak, ne mozhe se kazati da je svaka pjesma dozvoljena, niti da je zabranjena u potpunosti. To se razlikuje od osobe do osobe i od melodije do melodije. Prema njoj c'e se odnositi shodno onome shto je u srcu.“
Jedan visoki sufija je rekao:
„Muzika i pjesma ne unose u srce ono shto u njemu vec' ne postoji, nego samo pokrec'u ono shto vec' ima u srcu.“
Muhammed el-Gazali dalje opisuje kako je dozvoljeno hadzhijama da kad hodaju kroz gradove nose frule i udaraljke i pjevaju, jer oni u svojim stihovima opisuju ljepote hadzhdzha. Ratnicima je dozvoljeno da pjevaju borbene pjesme kako bi ljude podstakli da se prikljuche borbi i kako bi se probudila hrabrost iz srca. Oni na taj nachin ohrabruju sami sebe i svoje saborce i podstichu spremnost da se pomogne drugu u nevolji.
Interesantno je da je lutnja (muzichki instrument) bila zabranjena u vojnim logorima u vrijeme Muhammeda el-Gazalije i prije njega, a u svim pametnim vojskama i do danas, jer njeni rastuzhujuc'i zvuci rasplinjuju hrabrost, slabe odluchnost i bude nostalgiju za domovinom i porodicom, a sve to uzrokuje mlakost u borbi. Isto se odnosi i na sve zvukove i melodije i instrumente koji raznjezhuju srce.
Sherijatskim (islamskim) pravom su izrichito zabranjene melodija i tekst naricanja koje se odnose na tugu za umrlim, jer je to u sushtini nezadovoljstvo Bozhijom odredbom i zhal za onim shto je nemoguc'e nadoknaditi. Ukoliko naricaljka svojim tekstom i melodijom izrazhava zhal chovjeka zbog propusta u vjeri i njegovo plakanje zbog grijeha koje je pochinio, onda su takve naricaljke dozvoljene i pohvalne.
Kada se radi o radosti i pjesmama radosnicama, Sherijatom je to dozvoljeno, posebno u dane Bajrama, na svadbama, prilikom povratka dugo odsutnog u vrijeme borbi, prilikom akike (rodjenja djeteta), povodom sunec'enja (obrezivanje mushke djece) ili kada se napravi veselje za osobu koja je nauchila Kur’an napamet.
Slushanje muzike je Sherijatom dozvoljeno i zaljubljeniku kao podsticaj zhelje i rasplamsavanje ljubavi i utjeha za dushu. Slushanjem i gledanjem voljene osobe (Sherijatom dozvoljene voljene osobe) pojachava se uzhitak, dok se slushanjem u odsustvu voljene osobe rasplamsava zhelja za njom. Podvlachimo, ovo je pozheljno i dozvoljeno ukoliko je ta osoba ona sa kojom je Sherijatski dozvoljen ljubavni chin da bi se udvostruchio uzhitak prilikom susreta s njom. Ovo su samo neka uzhivanja iz grupe Sherijatom dozvoljenih ovosvjetskih uzhivanja.
El-Gazalija posebno izvlachi slushanje onih osoba koje su iskreno zavolile Stvoritelja. Allaha dzh.sh., pa kazhe:
„Takav chovjek u shto god pogleda, jedino vidi Njegovo znamenje, a shto god mu dopre do ushiju jedino chuje o Njemu. Slushanje kod tog chovjeka raspaljuje zhelju, potvrdjuje ljubav i chezhnju i potpiruje plamen u njegovom srcu, tako da on od slushanja dobiva halove (posebna duhovna stanja) koja su neopisiva. Poznaje ih samo onaj koji ih je okushao, a negira ih onaj chija su chula nesposobna da ih kusha. Ta stanja se u sufijskoj nauci nazivaju vedzhd.“
Pitali su jednom Muhammeda el-Gazalija ima li situacija kada je slushanje muzike haram (zabranjeno). Odgovorio je:
„Da, zabranjeno je zbog pet smetnji:
Smetnja zbog pjevacha,
Smetnja zbog instrumenta,
Smetnja zbog teksta,
Smetnja zbog slushaoca,
Smetnja zbog bojazni od pretjeranog predavanja uzhitku kada se zaboravlja na Stvoritelja, jer elemente muzichkog kruga chine pjevach, slushalac i instrument.“
(Nastavlja se)
|