|
Teatarska je godina u Narodnom pozorishtu Sarajevo pochela iznimno dinamichno, vec' prvih dana sijechnja odrzhana je premijera poznate komedije Nikolaja Vasiljevicha Gogolja Zhenidba.
Rezhirao je poznati zagrebachki redatelj, jedan od onih postgavelijanskih teatarskih strasnika kojima je u predratnom periodu karijera bila u evidentnom teatarskom usponu – Petar Vechek, chovjek sklon teatarskom eksperimentu, jednako kao i uhodanim teatarskim postupcima kojima teatar XX i XXI stoljec'a zauzima iznimno znachajno mjesto u umjetnichkim pokretima danashnjice…
|
Iz predstave ”Zhenidba”
|
|
U Vechekovoj predstavi, koja poshtuje, velikim dijelom svoga tijeka temeljne uzance Gogoljevog humora, insistirajuc'i, permanentno, na onome shto je satirichki usklik tog komedijografskog genijalizma, a shto ovu predstavu vezhe, bitno, za nashe vrijeme, dominantnu ulogu ima glumachki ansambl Drame Narodnog pozorishta Sarajevo, koji je i ovom izvedbom pokazao svoju, evidentnu moc' igranja suvremenih stilskih opredjeljenja i svoju shiroku lepezu afiniteta, kada je teatarski zhanr u pitanju.
Predstavom dominira, apsolutno, trenutno jedan od najznachajnijih bh. dramskih glumaca i direktor Drame Narodnog pozorishta Sarajevo Ermin Sijamija.
U njegovoj igri, uz dostatnu dozu zhovijalnsti i efektnog scenskog protagonizma, kao da se ”uvlachi” i fino podcrtava i jedna nevjerojatno dobro cizelirana i varirana doza, s jedne strane tragigrotesknog, a s druge pak strane vodviljskog osjec'anja danashnjega svijeta.
Kako je iznimno tachno u svom zapisu konstatirala asistentica rezhije u ovoj predstavi Selma Spahic': Zhenidba je tuzhan komad. Tuzhan na onaj nachin na koji su tuzhni klovnovi…
U toj tuzi, sa finim ”ispustima”, svakako sudjeluju, ponaosob svaki od glumaca Vechekovog ansambla.
U igri Amre Kapidzhic', kao Agafije Tihonovne osjeti se vedrina, sa nekim chudnim oblacima melankolizma i tuge, negdje u ”kotvishtu” dramske osobe…
Atraktivna i scenski uvjerljiva je Arina Pantelejmonovna iskusne Nisvete Omerbashic'.
Jasna Diklic' svoju Fjoklu Ivanovnu obdaruje nevjerojatnom dozom komichkog valerizma ”iz vremena”.
Miraj Grbic' galeriji tragikomichkih osoba, koju je pocheo kreirati, upravo, sa Petrom Vechekom u predstavi Vishnjik Antuna Pavlovicha Chehova dodaje Kachkarjova, kao finu sublimu svojih dosadashnjih scenskih iskustava.
U ulogama Kajgane koju tumachi Milan Pavlovic' i Zhevakina u interpretaciji Mirvada Kuric'a osjec'a se prisustvo iskustava slepstika, burleske, kao i suvremenih medijskih iskustava (televizija i film) ovih glumaca.
Stepana i Dunjashku efektnije od ochekivanog, obzirom da se radi o najmladjim glumcima odigrali su izdanci sarajevske teatarske univerze Adnan Haskovic' i Marija Omaljev.
Taj genijalni Gogolj, u rezhiji, vremenu korespondentnoj, Petra Pjera Vecheka, zasjao je na pozornici Narodnog pozorishta Sarajevo punim sjajem zahvaljujuc'i i dramaturshkim intervencijama, koje su tekst prilagodili i redateljskom i glumachkom afinitetu iskusne dramaturginje prof. dr. Zehre Kreho.
Scenografkinja Marijela Hashimbegovic' napravila je ”konceptualnu”, na prvi pogled ”siromashnu” scenografiju, omoguc'ujuc'i razigravanje ove u biti komorne drame na nachin prave teatarske hedonistichke poslastice.
Muzika Amira Bjelanovic'a-Tule bila je diskretna, ali u isto doba i upechatljiva, u svom podrazhavanju tragikomichkih valera ove scenske kamernosti.
Nakon uspjeshne realizacije Revizora (rezhiser Dritero Kasapi) Narodno pozorishte Sarajevo produciralo je josh jednu vrsnu, moc'nu, i do kraja teatarski suvremenu viziju i verziju Nikolaja Vasiljevicha Gogolja.
Kao da ovaj ansambl gaji neku pritajenu ”ljubavnu vezu” sa Petrom Pjerom Vechekom, koji redovito u Kuc'i na Obali poluchuje ozbiljne teatarske rezultate.
Ispunjavajuc'i svoju funkciju, koja za ”posljedicu” ima, izmedju ostalog i precizan odnos danashnjeg teatra prema klasici Narodno pozorishte Sarajevo je nastavilo sezonu interpretacijom suvremene klasike, i to one ”americhkog” smjera.
Nakon shto je ova kuc'a, u svojoj 86 godina dugoj teatarskoj istoriji igrala O’Nilove komade Ana Kristi, Chezhnja pod brijestovima, Mjesechina za nesrec'ne (rezhiseri Lidija Mansvjetova, Vlado Jablan, Josip Leshic', Bora Grigorovic') komadom Dugo putovanje u noc' ovoga puta pozabavio se slovenachki rezhiser, inache chest gost Kamernog teatra ’55 Zvone Shedlbauer, kome je ovo bila prva rezhija na sceni Kuc'e na Obali.
Ovaj profesor ljubljanske teatarske akademije u chitanju drame Judzhina O’Nila Dugo putovanje u noc' koncentrirao je svoju pozornost, prije i iznad svega na glumachki emotivni tembr ”izvodec'i na chistac” ono shto je najvrijednije u danashnjem sarajevskom i bh. teatru – glumachku imaginativnost…
|
Iz predstave ”Dugo putovan je u noc'”
|
|
Josip Pejakovic', kao Dzhejms Tajron pokazao je sve odlike glumca psiholoshki produbljene mape raznovrsnog glumachkog registra, a Vesna Mashic' kao Meri Kavan Tajron u slozhenom psiholoshkom liku zhene chija zhivotna promashenost biva ”varirana” od problema u obitelji do odavanja i podavanja drogerashkom konceptu zhivljenja, bila je istinska scenska diva, obiljezhavajuc'i zrelom teatarskom ulogom svoj povratak na pozornicu, nakon duzheg izbivanja iz teatra.
Edmund Tajron mladog Maria Drmac'a bio je uspjeshniji od Dzhemsa Tajrona mladjeg, kojeg je igrao Ermin Bravo.
Pravo osvjezhenje u ovu predstavu unijela je mlada glumica Nela Denisijevic' tumachec'i sluzhavku Ketlin i nastojec'i u svakom trenutku opravdati svoj scenski boravak u ovoj predstavi, iznimno slozhenih psiholoshkih kadenci…
Shedlbauerovu realizaciju teksta Dugo putovanje u noc' velikog americhkog dramatichara Judzhina O’Nila smatram istinskim dogadjajem teatarskog zhivota Sarajeva, jer je Shedlbauer znao, a u realizaciji i umio harmonizirati teatarske energije tri glumachke generacije sarajevskog teatra, pokazujuc'i na taj nachin da je majstorstvo chitanja suvremene klasike, prije svega majstorstvo temeljnog studija dramske literature i ozbiljnog poigravanja onim shto se zove: varijacija zhanra.
U radu sa glumcima Shedlbauer je dobio osnovnu bitku iscrtavajuc'i, scenski jedan kroki za iznimno ozbiljno poniranje u sve sushtine genijalnog dramskog naputka koji proizilazi iz O’Nilovog teksta.
Scenografiju za ovu predstavu Marijela Hashimbegovic' je, u dosluhu sa redateljskim konceptom koncipirala prilichno klasichno, shto praktichno znachi da je omoguc'ila linije kretanja unutar jednog ”sobnog” dogadjaja, na tragu O’Nilovih koordinata.
Zanimljivu i decentnu (kako u cjelini, tako i detalju!) kostimografiju izvojshtila je, za sarajevske i bh. prilike, relativno nepoznata kostimografkinja Slavica Kezunovic'…
U njenoj kostimografiji zrcale, zorno, dvije komponente: tachnost prilagodbe epohi nastanka teksta, odnosno radnje teksta…, te tonska ujednachenost glede boje i rijedak ukus u harmoniziranju opc'e likovnosti, u odnosu prema scenografskom okviru.
Funkcionalna, tragichno nasluc'ujuc'a i do kraja uporabljiva za ovakvu vrstu predstave bila je glazba Dejana Pejakovic'a.
Ovom predstavom sarajevsko Narodno pozorishte na svoj nachin nastavilo je predstavljanje, u suvremenom okviru, teatarske klasike chiju relevanciju vrijeme, koje odmiche, jednostavno, ”ne potire”!
Posebno je znachajno istac'i velichanstvenu psiholoshku studiju, koju nemamo svakodnevno priliku vidjeti u nashim teatrima, a za koju su se pobrinuli i rezhiser Zvone Shedlmauer svojim minucioznim redateljskim radom kao i Vesna Mashic' i Josip Pejakovic' moc'nom glumachkom gestom, kojoj niti godine u teatru provedene, a niti iskustvo u tim godinama nisu nishta oduzimali, vec' su samo dodavali chinec'i ovo dvoje glumaca karijatidama suvremenog sarajevskog i bh. glumishta.
Ako su u predstavama radjenim prema tekstovima Gogolja i Judzhina O’Nila sarajevski dramski umjetnici ”oduzhivali dug” prema jednom ovovremenom chitanju klasike, onda su svoj refleks prema dramaturshkoj suvremenosti i dramatici nasheg vremena iskazali u punom obimu realizirajuc'i na pozornici, iznimno kompleksan i izazovan tekst engleskog dramatichara Martina Mekdone Sakati Bili.
|
Iz predstave ”Sakati Billy”
|
|
Predstavu je rezhirao Dino Mustafic'.
Bila je to druga rezhija Dine Mustafic'a no sceni najstarijeg i stozhernog bh. teatra.
Nakon svojedobne rezhije, takodje suvremenog i izazovnog Roberta Cuka Mustafic' se zaputio u evidentnu scenski avanturu realizacije jedne nesvakidashnje dramatske tvorevine, za koju sam pisac, u podnaslovu komada odredjuje vrlo neobichan zhanr, blizhi poeziji nego drami: prezir, chezhnja.
Na vishe nivoa pozornice, ulazec'i scenografijom chak i u dvoranu, scenograf Drago Broz ostvario je polivalentnost prostora za ovu neobichnu, po svojim ritmovima i scenskoj freskovitosti dojmljivu predstavu Dine Mustafic'a.
U dramaturgiji Marka Kovachevic'a, sa kostimografijom Amele Vilic' (tamno tonovlje prispodobljeno karakteru drame) kompozitorica Tamara Obrovac ostavila je najsnazhniji dojam od svih Mustafic'evih suradnika.
Nakon nekoliko suradnji sa Dinom Mustafic'em, sad se vec' mozhe govoriti o umjetnichkom tandemu ! !
U njenoj scenskoj glazbi zagasiti tonovi navjeshc'a tragedije smjenjuju se sa melodichnoshc'u irskih motiva, sa izvornoshc'u nashega folklora, sa potmulim ritmovima afro-azijskog akcenta…
U svjetlu Ognjena Martinovic'a i tonskoj paleti Zdenka Bevande ocrtale su se snazhno glumachke personalnosti prije svega mladog Borisa Lera, u naslovnoj ulozi, a potom Admira Glamochaka u ulozi Dzhonija…
Pravu teatarsku studiju poluchila je ulogom Mame iskusna prvakinja Narodnog pozorishta Sarajevo Kac'a Doric', a mozhda najatraktivniju, po izboru glumachkih sredstava, ulogu, ostvarila je Ejla Bavchic' kreirajuc'i Helen, krajnje neobichnu djevojku…
Babi Bobi Ermina Sijamije skicozno tachan i precizan, jednako kao Doktor Aleksandra Seksana.
Dvije tetke u tumachenju Nade Djurevske i Emine Muftic' bile su ”slika i prilika” skamenjenosti zhena otochja, koje smjenjuje tuga i crnohumorni skerco.
U nemaloj ulozi Bartlija, vrsnika i prijatelja Bilovog na sceni Narodnog pozorishta Sarajevo nastupio je jednako mladi Jasenko Pashic'.
Dino Mustafic' je ovom predstavom uspio do te mjere animirati glumachke potencijale sarajevskog teatra da su dosta ”fluidne” zhanrovsko-stilske odlike: prezir, chezhnja, opstanak, u ovoj predstavi postale i ostale kao relevantne, realne i realistichne chinjenice, koje podupiru slozhenu prichu o dilemama danashnjice koje se ocrtavaju u usamljenosti, bezizlazu, bezidejnosti, a posebice besparici…
Ovo je predstava poetskih suglasja teksta, redateljskog koncepta i sjajne glumachke potencijalnosti.
Kako u drami u proteklih chetiri mjeseca ove godine najstariji i najznachajniji bh. teatar bio je angazhiran, chini se dostatno, i u segmentu Baleta.
Premijera Palchice, baleta koji c'e zasigurno okupljati shiroki krug publike (popularno kazano: od sedam do sedamdeset sedam godina!) odrzhana je u ambijentu prepune dvorane Narodnog pozorishta Sarajevo, koji je odisao zhudnjom, za shto cheshc'im ”nastanjivanjem” umjetnosti baleta na ovoj pozornici…
Prema muzici, prije svega Mocarta, ali i suvremenih kompozitora, sve do dzhez varijacija goshc'a koreograf Nermina Damian napravila je atraktivnu predstavu, koja c'e ispunjavati vishe zahtjeva, od onih repertoarnih, do onih chisto ”edukativnih”.
|
Iz predstave ”Palchica”
|
|
To je, sad se vec' mozhe kazati josh jedan vrstan repertoarni pogodak umjetnichke direktorice Baleta Narodnog pozorishta Sarajevo, Edine Papo.
Ovaj balet izvenen na CD, uz genijalnu muziku Mocarta koristi aranzhmane u dzhez stilu Le Barsa, Tirsena, Obria…
U atraktivnoj kostimografiji Amne Kunovac Zekic' teshko je izdvojiti ono shto se posebno istiche…
To je mashtovanka skladnih boja i baletu prispodobljenih tekstilnih dezena… Ponajmanje je za uspjeh ove predstave zasluzhan scenograf Boris Chistopoljski chiju oskudnu i nemashtovitu scenografiju treba shto prije zaboraviti…
U ansamblu predstave izdvaja se nekoliko protagonistichkih rola.
Prva je svakako kreacija Palchice, koju igra Belma C'ec'o, sigurno, decentno i ponad svega tachno unutar ponudjenog koreografskog koncepta.
Lastavica Eline Stacenko baletno je najslojevitija kreacija, uz kreaciju Mije Prasho.
Na radost publike svih uzrasta igrala je gospodju Zhabu Aida Mujchinovic' Palinic', a njenog sina Zhapca Evgenij Gaponjko dopunjujuc'i Palinic'evu u baletnoj i humornoj koloristici. Gospodja Mishica Nikoline Petkovic' Jalovchic' pokazala je raznovrsnost humornog i komedijskog u baletnom iskazu.
Shabanovic'a Krtica Mihaila Matescua, kao i Gundelj Hariza Shabanovic'a bili su odmjereni, tachni i u duhu koncepta.
Svojom poetichnoshc'u u ovoj predstavi posebno se izdvajao Leptir Mije Prasho.
Mladi glumac Adnan Haskovic', kao pripovjedach besprijekorno je i sharmantno obavio svoj posao jednako kao i cjelokupni Ansambl Baleta, koji je posebno impozantno djelovao u masovnim prizorima…
Umjetnichka sezona u Narodnom pozorishtu Sarajevo tek se zahuktava, a vec' su izvedene chetiri prestizhne predstave, koja, svaka na svoj nachin podizhu rejting ukupne umjetnichke radijacije Narodnog pozorishta Sarajevo.
Umjetnichka godina 2007. pochela je dinamichno, zanimljivo i uspjeshno!
|
|
Zadnja izmjena: 2007-07-02
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|