|
Nije dovoljno da se živi u nadi za boljom budućnosti.
Život je varljiv, poput tinjale sjenke
jedva čeka da sam sebe ugasi i prepusti se neznatnim mukama.
Kada bi bili u mogućosti zakucati mržnju i osvetu na zidu
sadašnjeg stanja,
sigurno bi to mjesto bilo prepuno čežnjom za neodoljivim osjećajem boli.
Nek se zatvore i zaključaju sva vrata nadmoćnih zvijeri ove
sfere navika. Gdje ću da nađem sklonište od svoga JA?
Kada se okupaju moje vlastite životne muke u vodi slanoj,
ili je gorkoj, baš od straha.
Eto vi znate, vi nemarni, niste dobrodošli u našim vrtovima magle.
Ostanite tu gdje jeste, nije ni bitno koliko dugo,
samo nas ne dirajte prljavim, ukaljanim rukama griješnika.
Odgonetnite vrijeme naše rehabilitacije od tog vašeg rezultata
naše propasti. Pa samo jog jednom spustite ruke dušmanske na naše tragove,
mirise, bisere.
Neka vas vječno prate snovi naše krvi i gubitka,
neće vam ostaviti mira majka ispruženih ruku prema pravdi koje nema.
Pokušajte se staviti na mjesto opkoljeno snagom bezgraničnih
bolova,
ne onih poznatih,
onih za koje vi niste znali, ubice.
Spokoj nećete sigurno naći, vi kojima nije dato ime, dok
god postoje ljudi koji će pjevati mirne, patriotske, makar ti
zvukovi ostali nečujni, Uzvišeni pamti sve noćne patnje,
uzdahe nemoćnih.
Neće ostati nekažnjena neočekivano nepravedna pravda za vas,
čuvajte se samih sebe,
vaša vlastita koža će da vas se odrekne, dok zlatni ljiljani polažu hrabrost
i odvažnost na temelje naših kamena.
8.3.07. Njemačka
|