Večeras sam rasplela sve što se
Rasplesti može: kosu, prste, ruke i čvorove,
Arijadnino klupko vune
Penelopino tkanje.
Mirisom zavodnice prkosim
Ovoj burnoj noći
I neukrotivoj moći Razvigora
Dok vatra guta cjepanice, grješne misli i zablude.
Večeras sam ispekla kruh
U inat praznini sobe
Neka glupa praznina zna da me unutar
Ruševnih zidova zaboravljenoga dvorca
Jog uvijek ima!
Večeras sam napisala pjesmu
Dokazujući sebi i stisnutom svijetu
Da je zima samo privid,
Stanje duše na titravom svjetlu.
|