Rođen je u Mostaru 1932. godine, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Medicinski fakultet završio je u Sarajevu. Liječničku karijeru je započeo u Zavodu za kožne i venerične bolesti u Sarajevu, gdje sudjeluje u prvim istraživačkim koracima.
Nostalgija i očeva bolest vraćaju ga u Mostar, gdje završava specijalizaciju iz ginekologije i akušerstva. Zvanje primarijusa dobio je 1974. godine, a 1975. obranio doktorsku dizertaciju. Godinu dana kasnije izabran je za naslovnog docenta na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Objavio je preko 60 stručnih i znanstvenih radova u zemlji i inostranstvu. U pripremi je knjiga Psihoekologija od začeća do smrti. Osamdesetih godina predsjednik je Skupštine BiH za medicinsku, socijalnu i slične djelatnosti.
Bio je i šef Ginekološko-porođajnog odjeljenja u Mostaru.
Za vrijeme rata i jedan dio poratnog perioda radi na programima zaštite izbjeglih i prognanih lica u Zagrebu (UNHCR, Merhamet, Liječnici bez granica), gdje se osposobljava za pomoć traumatiziranih. Od djetinjstva hobi mu je slikarstvo. Sa 17 godina, u srednjoj medicinskoj školi je imao svoj atelje, gdje je izrađivao potrebna likovna učila za školu.
Mladim kolegama pokazivao je i pokazuje kojim putem ići, a kojim ne, što jesu, a što nisu u profesionalnoj sferi.
Humanost i veliko davanje sebe u struci osigurali su mu karizmu plemenitog čovjeka i stručnjaka, dragog nam suradnika i kolege.
U predstavljanju monografije Psihostres (stres) u ratu i miru, moja jedna asocijacija. Prije mnogo godina bila sam sudionikom promocije jedne knjige s afirmiranim novinarom ovih i širih prostora s koje promocije sam engramirala sljedeće:
”Kao dugogodišnji novinar napisao sam brojne kolumne, ali knjigu nisam ni jednu. Autor i ma koliko uradio sam, knjiga je zajedničko djelo autora i njegova okruženja.” Monografija autora prim. dr. med. sci. Nusreta Velića, s obzirom na naslov teme predstavlja jedan od rijetkih primjera monografije, jer autor iako nije psihijatar govori o usko specijaliziranim temama, opisujući ih na osobit način.
U kumulaciji stresnih događaja na simplificiran, čitaocu jasan način, autor navodi:
”Činjenica je da jedna psihička opterećenost lakše otvara vrata drugim, još težim, koje lakše ili brže nastaju.
Imuni sistem je u stresu, oštećen je i imamo mnoštvo drugih šteta”
… želeći istaknuti odnos i povezanost psihičkog i fizičkog zdravlja, odnos stresa, kako ga autor naziva, i različitih somatskih oboljenja.
Govoreći na emotivan način o osobnoj traumi iz najranijeg djetinjstva, kada s tri i pol godine ostaje bez majke, daje psihoanalitički prikaz, kako autor interpretira:
”Svoje podsvjesne želje da gubitak majčine ljubavi kompenzira svojim dobrim ponašanjem i zalaganjem, te da tako od drugih nadoknadi izgubljeno, da mu oni pruže izgubljenu ljubav”.
O svom profesionalnom stresu kaže:
”Mora se prihvatiti činjenica da postoje razlike po stresu i po profesijama. Liječnici, naročito hirurzi, su izloženi izuzetnom stresu. To je razlog da kraće žive. Evo nekoliko primjera:
Sretnem kolegu hirurga i reče mi: ”Imam jednog bolesnika, navraća mi svakih pet dana i pita kada će mu rana prestati da kvasi. Kod njega sam radio težu operaciju u predjelu dvanaestopalačnog crijeva, stvorila se fistula i to me jako opterećuje”. Za sedam dana kolegi je pozlilo na radnom mjestu i nije mu se moglo pomoći. Pitao sam da li je ono što mi je ispričao doprinijelo tome. Vjerovatno jeste.
U mojoj ginekološko-porodiljskoj praksi također je mnogo stresa. Pred rat sam vodio službu koja je dosegla 3.960 poroda godišnje, a bila je sabirni centar patologije manjih regija sa ukupno 500.000 stanovnika. Volim svoj poziv i uz dobru saradnju sa kolegama sve bi dobro završavalo.
Ipak, najviše sam bio izložen stresu u nekoliko slučajeva DIK sindroma oboljenja. To je masovno postporođajno ili postoperativno krvarenje, gdje se svim raspoloživim sredstvima pokušalo zaustaviti, a i pored svega preduzetog stanje se pogoršavalo i stresno je bilo odlučiti se u takvom stanju na ono posljednje što je još preostalo da žena ne bi umrla, da joj se hitno odstrani materica. Da ili ne, mladu ženu podvrgnuti takvom zahvatu? To je bio za mene jak stres.
Imao sam sreću da nije bilo smrtnog ishoda. Međutim, zbog tog stresa po nekoliko dana osjećao sam opšti zamor, treperenje, lupanje srca, teže bih zaspao i imao isprekidan san uz košmar, sadržaja sličnih stvarnosti. A kasnije kada bi se god naslutila mogućnost DIK-a, imao sam simptomatologiju karakterističnu za PTSP. Tih nekoliko dana buđenje nakon stresnih sadržaja mi je bilo veliko olakšanje, a osjećao sam se umornim nakon ustajanja.
U praksi medicinske i ostale službe treba tako organizovati da se što više preveniraju stresne situacije i iznenađenja”.
Pružajući nesebičnu podršku i ustrajnost u svome humanom radu, ima ljubavi prema pacijentu, ohrabruje u svakom trenutku, ima vjeru.
Mlada koautorica ove monografije Minka Hotić, prepoznatljiva je u svom doprinosu ovoj monografiji, u prikupljanju literature s oko 500 referenci i poznavanju više jezika sa životnog puta na tri kontinenta. Rođena je 1985. godine, školovala se u Zairu i Belgiji, Južnoj Africi i Americi. Istakla se u volonterskim radu u borbi protiv raka dojke. Planira studirati na Medicinskom fakultetu.
Kao svjedok ratnih razaranja i svih trauma koje sobom nosi rat, autor bilježi različita negativna iskustva traumatiziranih.
I ne samo to, razrađuje djelovanje čitavog spektra stresnih situacija sa svim posljedicama u različitim okolnostima i fazama razvoja ljudskog bića, a sve s jednim ciljem da čitaocu ponudi što više informacija o stresu, o modelima kako isti prevladati i prevenirati? Autor govori i mnogim drugim temama iz mentalnog zdravlja uključujući i probleme ovisnosti.
Stoga preporučam da ju pročitate, jer će svatko nešto da ponese sobom od bogatog empirijskog, a dugom kontaktu autora s ljudima, u mnogim saslušanim pričama u ratu i miru, od praktičnih savjeta roditeljima, nastavnicima, svakom psihotraumatiziranom, do na kraju, aforizama mislilaca različitih vremenskih perioda, što obogaćuje monografiju.
Autoru i koautorici čestitam!
Dr. med. sci. Helena Škobić, neuropsihijatar,
Predstojnica Klinike za neurologiju Kliničke bolnice Mostar
|