|
Rodjen je u Mostaru 1932. godine, gdje je zavrshio osnovnu i srednju shkolu. Medicinski fakultet zavrshio je u Sarajevu. Lijechnichku karijeru je zapocheo u Zavodu za kozhne i venerichne bolesti u Sarajevu, gdje sudjeluje u prvim istrazhivachkim koracima.
Nostalgija i ocheva bolest vrac'aju ga u Mostar, gdje zavrshava specijalizaciju iz ginekologije i akusherstva. Zvanje primarijusa dobio je 1974. godine, a 1975. obranio doktorsku dizertaciju. Godinu dana kasnije izabran je za naslovnog docenta na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Objavio je preko 60 struchnih i znanstvenih radova u zemlji i inostranstvu. U pripremi je knjiga Psihoekologija od zachec'a do smrti. Osamdesetih godina predsjednik je Skupshtine BiH za medicinsku, socijalnu i slichne djelatnosti.
Bio je i shef Ginekoloshko-porodjajnog odjeljenja u Mostaru.
Za vrijeme rata i jedan dio poratnog perioda radi na programima zashtite izbjeglih i prognanih lica u Zagrebu (UNHCR, Merhamet, Lijechnici bez granica), gdje se osposobljava za pomoc' traumatiziranih. Od djetinjstva hobi mu je slikarstvo. Sa 17 godina, u srednjoj medicinskoj shkoli je imao svoj atelje, gdje je izradjivao potrebna likovna uchila za shkolu.
Mladim kolegama pokazivao je i pokazuje kojim putem ic'i, a kojim ne, shto jesu, a shto nisu u profesionalnoj sferi.
Humanost i veliko davanje sebe u struci osigurali su mu karizmu plemenitog chovjeka i struchnjaka, dragog nam suradnika i kolege.
U predstavljanju monografije Psihostres (stres) u ratu i miru, moja jedna asocijacija. Prije mnogo godina bila sam sudionikom promocije jedne knjige s afirmiranim novinarom ovih i shirih prostora s koje promocije sam engramirala sljedec'e:
”Kao dugogodishnji novinar napisao sam brojne kolumne, ali knjigu nisam ni jednu. Autor i ma koliko uradio sam, knjiga je zajednichko djelo autora i njegova okruzhenja.” Monografija autora prim. dr. med. sci. Nusreta Velic'a, s obzirom na naslov teme predstavlja jedan od rijetkih primjera monografije, jer autor iako nije psihijatar govori o usko specijaliziranim temama, opisujuc'i ih na osobit nachin.
U kumulaciji stresnih dogadjaja na simplificiran, chitaocu jasan nachin, autor navodi:
”Chinjenica je da jedna psihichka opterec'enost lakshe otvara vrata drugim, josh tezhim, koje lakshe ili brzhe nastaju.
Imuni sistem je u stresu, oshtec'en je i imamo mnoshtvo drugih shteta”
… zhelec'i istaknuti odnos i povezanost psihichkog i fizichkog zdravlja, odnos stresa, kako ga autor naziva, i razlichitih somatskih oboljenja.
Govorec'i na emotivan nachin o osobnoj traumi iz najranijeg djetinjstva, kada s tri i pol godine ostaje bez majke, daje psihoanalitichki prikaz, kako autor interpretira:
”Svoje podsvjesne zhelje da gubitak majchine ljubavi kompenzira svojim dobrim ponashanjem i zalaganjem, te da tako od drugih nadoknadi izgubljeno, da mu oni pruzhe izgubljenu ljubav”.
O svom profesionalnom stresu kazhe:
”Mora se prihvatiti chinjenica da postoje razlike po stresu i po profesijama. Lijechnici, narochito hirurzi, su izlozheni izuzetnom stresu. To je razlog da krac'e zhive. Evo nekoliko primjera:
Sretnem kolegu hirurga i reche mi: ”Imam jednog bolesnika, navrac'a mi svakih pet dana i pita kada c'e mu rana prestati da kvasi. Kod njega sam radio tezhu operaciju u predjelu dvanaestopalachnog crijeva, stvorila se fistula i to me jako opterec'uje”. Za sedam dana kolegi je pozlilo na radnom mjestu i nije mu se moglo pomoc'i. Pitao sam da li je ono shto mi je isprichao doprinijelo tome. Vjerovatno jeste.
U mojoj ginekoloshko-porodiljskoj praksi takodjer je mnogo stresa. Pred rat sam vodio sluzhbu koja je dosegla 3.960 poroda godishnje, a bila je sabirni centar patologije manjih regija sa ukupno 500.000 stanovnika. Volim svoj poziv i uz dobru saradnju sa kolegama sve bi dobro zavrshavalo.
Ipak, najvishe sam bio izlozhen stresu u nekoliko sluchajeva DIK sindroma oboljenja. To je masovno postporodjajno ili postoperativno krvarenje, gdje se svim raspolozhivim sredstvima pokushalo zaustaviti, a i pored svega preduzetog stanje se pogorshavalo i stresno je bilo odluchiti se u takvom stanju na ono posljednje shto je josh preostalo da zhena ne bi umrla, da joj se hitno odstrani materica. Da ili ne, mladu zhenu podvrgnuti takvom zahvatu? To je bio za mene jak stres.
Imao sam srec'u da nije bilo smrtnog ishoda. Medjutim, zbog tog stresa po nekoliko dana osjec'ao sam opshti zamor, treperenje, lupanje srca, tezhe bih zaspao i imao isprekidan san uz koshmar, sadrzhaja slichnih stvarnosti. A kasnije kada bi se god naslutila moguc'nost DIK-a, imao sam simptomatologiju karakteristichnu za PTSP. Tih nekoliko dana budjenje nakon stresnih sadrzhaja mi je bilo veliko olakshanje, a osjec'ao sam se umornim nakon ustajanja.
U praksi medicinske i ostale sluzhbe treba tako organizovati da se shto vishe preveniraju stresne situacije i iznenadjenja”.
Pruzhajuc'i nesebichnu podrshku i ustrajnost u svome humanom radu, ima ljubavi prema pacijentu, ohrabruje u svakom trenutku, ima vjeru.
Mlada koautorica ove monografije Minka Hotic', prepoznatljiva je u svom doprinosu ovoj monografiji, u prikupljanju literature s oko 500 referenci i poznavanju vishe jezika sa zhivotnog puta na tri kontinenta. Rodjena je 1985. godine, shkolovala se u Zairu i Belgiji, Juzhnoj Africi i Americi. Istakla se u volonterskim radu u borbi protiv raka dojke. Planira studirati na Medicinskom fakultetu.
Kao svjedok ratnih razaranja i svih trauma koje sobom nosi rat, autor biljezhi razlichita negativna iskustva traumatiziranih.
I ne samo to, razradjuje djelovanje chitavog spektra stresnih situacija sa svim posljedicama u razlichitim okolnostima i fazama razvoja ljudskog bic'a, a sve s jednim ciljem da chitaocu ponudi shto vishe informacija o stresu, o modelima kako isti prevladati i prevenirati? Autor govori i mnogim drugim temama iz mentalnog zdravlja ukljuchujuc'i i probleme ovisnosti.
Stoga preporucham da ju prochitate, jer c'e svatko neshto da ponese sobom od bogatog empirijskog, a dugom kontaktu autora s ljudima, u mnogim saslushanim prichama u ratu i miru, od praktichnih savjeta roditeljima, nastavnicima, svakom psihotraumatiziranom, do na kraju, aforizama mislilaca razlichitih vremenskih perioda, shto obogac'uje monografiju.
Autoru i koautorici chestitam!
Dr. med. sci. Helena Shkobic', neuropsihijatar,
Predstojnica Klinike za neurologiju Klinichke bolnice Mostar
|