|
Interludij
80.
u Antverpenu morskoj luci ja se sjećam
da sam hodao ne bih li našao lađu
koja bi me na valu odnijela u daljinu
potražiti Novi Svijet i otkriti
ono što mi u djetinjstvu bi čežnjom
otkad je san njegova hrana
činovnik agencije u svojem je autu
mene odvezao na molo puno snijega
gdje je čekala sva nagrižena hrđom
lađa koja će me odnijeti na more
81.
spuštajući se rijeka pravi jedan veliki
zavoj gdje nestaju svjetla grada
uspravljen i posve sam na lađi koja odmiče
ja detaljiziram šireći očne kapke
sve ono što u svom mirnom spustu
rijeka dopušta vidjeti kad se nalaziš na lađi
naš stari kargo se udaljavao od luke
klizeći širokim ušćem rijeke ”dođite!”
reče mi stari mornar čim sam došao
na mjesto otkud se promatra manevriranje
82.
pilot je odrješito izdavao zapovijedi
kretanja za okrenuti kormilo
časnik ih je istog časa prenosio
da bi izbjegao nasukivanje lađe
na brojne sprudove ljepljivog blata
kojima je naša rijeka posvuda prošarana
isto tako i čovjek ako hoće izbjeći
nasukati se na sprudove smrdljivog blata
treba dobro paziti da vijuga između njih
da bi lakše izišao na slobodnu pučinu
83.
zimska je noć proždirala čitavu rijeku
ja se vratih u svoju tijesnu kajitu
jer iscrpljen promatranjem manevara
poželio sam usnuti ali strojevi se
nenadani zaustaviše na vodenom putu
jedan krhki čamac dođe do lađe
uze pilota i brzo se vrati
kao da bježi iz zaražene zone
pošto nas uputi izići na More
već mu naš izgled presta biti zanimljiv
84.
noć je još vladala kad naš pramac
prodrije nanos zemaljskih valova
(jer kad rijeka povraća svoju slinu
u more u svojoj ispraznoj jarosti
načini jedan vir kojeg se naziva
nanos) naša lađa pun smjelosti
pođe protiv vira i tako spretno ga probi
da uzprkos jakom udaru More posta
našim i stroj otpočevši svoj boj
izbaci nas prema znatno višim valovima
85.
uspinjali smo se Sjevernim Morem
da bi našli nešto za dopuniti teret lađe
u jednoj nizozemskoj luci zatvorenoj
bodljikavim žicama zatim najzad
slobodni zaplovismo sa svom
europskom privrženošću prema
jugu svijeta dalekom od ove zime
ispunjene snijegom koji se otapa
po kejovima dobijajući blagost najtoplijih
mora mi vrlo sretni počinjemo broditi
86.
kad oluja pade na nas ljuljasmo se
tijekom tri dana i tri noći kao kakvi
fetusi potisnuti virovima koje je jaka
oluja jarosno podizala ja se popeh
na zapovjednički most da vidim lađu
kako razdire vodu svojim čeličnim pramcem
a za to vrijeme lađa čvrsta i ponosna
prosijecala je kroz razdvojeno more
nakon tri noći i tri dana tog pakla
mi prodrijesmo u izbrazdane vode
87.
čudno ali šutljivo lice velikih valova
koji su dolazili do nas nosilo je dugo
veoma čudne bore iz kojih su izlazile
leteće ribe koje su nas promatrale
svojim prestrašenim očima po tome paf!
zabadale su se u duge mliječne mase
(to što smo mislili da je mlijeko tih
bizarnih valovitih talasa tjeralo nas je
misliti na mliječnu vodu koja izlazi iz stapa
nakon što smo stavili punomasno mlijeko)
88.
po tome nastade zagušljiva
vrućina dajući dojam da se
nalazimo u pećnici odkud se
činilo nemogućim da nas strojevi
izvedu vibrantnih okretima elise kojima
su nas potiskivali što dalje otići ali imajući
izgled da se vrte u sred ništavila koje
će nas prožderati u sušnoj srdžbi-
u što sam gotovo povjerovao kad
nenadano neki sjaj prsnu u praznoj noći
89.
već je zasijala zora po baricama
rasprskavala pokrove noćnog doba
i ne mogući kao i obično spavati
od kormila ja se tiho uspeh
promatrali smo dolazak te smeđe zore
koja se čini nije ništa novo donosila-
iznenadno jedna munja i po tome druga
uslijedi u polumraku a mi se približismo
otoku Fernando jednom užasnom
stijenju koje je najavljivalo Novi Svijet
90.
na uzvisini je podignut svjetionik
koji je u ravnomjernim razmacima bacao
te munje da se naša lađa ne bi
skršila na stijenama tada smo
znali da je naš krmanoš dobro
držao pravac što je bilo potvrđeno
nekoliko noći kasnije kad smo
ugledali svjetla jednog grada
kako se odbijaju od crnih oblaka
i najavljuju blizinu Brazilije
91.
na ulazu u Santos mi ostadosmo
tri dana na vezu prije no što ćemo
proći deltu čije slatke vode pokazuju
biljke koje su iznikle na plutajućim
odpatcima protekla tri dana vrteći se
oko sidra po volji vjetra – kad uzmogosmo
prodrijeti naprijed vidjesmo izroniti
visoke kule koje su na ulazu u zaljev
sličile velikim konopcima koji
aklamiraju dolazak naših ljubavi
92.
vrućina sunce svjetlost jasni osmijeh
velikog crnog čovjeka koji se uspeo
(naš pilot) čini se da je ponovio ono
što se u toj prilici obično kaže molo
je brujalo od mnoštva čija sposobnost
da se bude sretan odgovara najljepšim
bajkama mi se upinjemo ploviti poput
bika koji se upinje u svim barovima
sljubljenim uz luku iz kojih opijeni od
pića mi se rastuženi uspinjemo na lađu
93.
(usprkos mojoj četverodnevnoj bradi
jedna je žena htjela da ju obljubim
občaranje Europom čije stablo
staro i granato sanjari da mu se
vrati sok u jednu jedinu prošlost
kao da kroz ljubav tjelesa ideja
može biti ostvarena
u spazmima danih tijekom zanosa
ja odbih – žena malo postiđena
ipak se nasmiješila svojim bijelim zubima)
94.
lađa je ponovo zaplovila ušćem
(glave pokrivene rubom košulje
dokeri su se izležavali izvan otvorenog
trbuha škvera lišenog robâ)
i brzo se uspe prema sivim valovima
starog oceana koji nas je čekao
južno ljeto poput ogromnog baldahina
prekri nas svojom nezdravom kapom
ali dupini čini se nisu prezirali njegovu
zaparu i plesahu po toj kadi
95.
vidjeli smo njihove hrptove prosijecati vodu
kad su poskačućim jatima dolazili
gledati našeg ogromnog kita
pokrivena željezom i smradnim dimom
”ali gdje su sad oni?” na čas je banda
crnih tjelesina bila nestala
na nemilosrdnom i golom obzorju
mi iznova upinjemo mrzovoljne bionjače
očekujući da nam u dogled pristigne
nova luka za zabiti naš pramac
96.
noću gledam kako se u nebu pojavljuju
sazviježđa meni potpuno nepoznata
na tim morima gdje karavela stalno
drži pramac prema Južnom Križu
sveta zastava kojoj sjaj najjužnije
točke probija svjetlost jednog napuštenog
svijeta kad smo hodali ispod tih urešenih
znakova često smo osjećali svoje obrve
natopljene obilnim suzama
svojih očiju koje ti upućuju svoje molitve
* * * * * * * * * *
Fragmenti
* * * * * * * * * *
|