Kao shto se mozhe zakljuchiti iz samog naslova ove slikovnice ”Nas je dvanaest” / ”Vi är tolv”, slikovnica ”govori” o dvanaest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. O svakom mjesecu, Bela je napisala pjesmu – leprshavu, sharmantnu, dopadljivu. Tako se knjiga otvara pjesmom pod naslovom ”Januar” u kojoj se, o tom mjesecu, kazhe: ”Januar se / ponosi / srec'nu godinu / nam donosi. / Bijelu bundu / ogrnuo / dan nam malo / produzhio. / Brda djecom / okitio, / a ni bare / same nisu / i tu se djeca / srec'no klizhu”.
Zaista, bez ikakvog pretjerivanja pored pjesama, posebna, rekao bih obashka, vrijednost i atraktivnost slikovnice su ilustracije Jarmile Haklove Bulle. Vidljivo je da ova umjetnica poznaje, do u najsitnije detalje, likovni svijet djece. Ona iscrtava djechije poimanje svijeta i stvarnosti toplim i njezhnim bojama, ima ”izgradjen” osjec'aj za liniju i kretnju, i sve je ”ugradjeno” u jedan fini sklad i osjec'ajnost.
A sada rijech-dvije o autorici knjige: Bela Isovic'-Dzhogovic' je rodjena 1957. godine u Akovu (Bijelo Polje), u Sandzhaku. Od 1975. godine zhivjela je u Sheric'ima kod Zenice, u Bosni i Hercegovini, a od 1992. zhivi u Shvedskoj (kao izbjeglica) – prvo na Oelandu, a sada u Kalmaru. Radi u jednoj biblioteci, gdje se druzhi sa knjigama i djecom.
Pjesnikinja Bela pishe djechiju poeziju. Pjesme je objavljivala u raznim chasopisima i listovima u Shvedskoj, Bosni i Hercegovini, Sandzhaku i Kosovu. Objavila je samostalne zbirke pjesama za djecu: ”Suncokreti”, ”Snijezhni kristali”, ”Dragulji vragulji” i ”Leptiri”.
Zastupljena je u antologijama poezije za djecu svijeta: ”I denna vida värld” (”U ovom shirokom svijetu”) i ”Flykten valde oss” (”Izbjeglishtvo je izabralo nas”) – obje shtampane 1999. godine u Shvedskoj, prva kao uporedni prijevod na jezicima pjesnika i na shvedskom jeziku, a druga samo u prijevodu na shvedski jezik. U ovim antologijama najbolje poezije za djecu, Bela se nasla u drushtvu najvec'ih svjetskih pjesnika Evrope, Indije, Kine, Amerike…
Pjesnikinja Bela je zastupljena i u velikoj antologiji ”Bijel behar” boshnjachkih pjesnika Kosova i Sandzhaka (Prizren/Cirih, 2002. godine). Zastupljena je i u udzhbenicima: ”Pochetnica”, Prishtina 2002. godine i ”Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture” za prvi i drugi razred osnovne shkole, Novi Pazar 2004. godine. Chlan je Shvedskog drushtva knjizhevnika.
Poetska afirmacija Bele Dzhogovic' preshla je granice njene uzhe domovine. Sada joj je domovina cijeli svijet – djechiji svijet. Djeca i pjesma su joj stalni i bliski prijatelji. Djeca svijeta su joj jedno dvorishte – Mamino dvorishte. Ona su Mamina svjetlost u ochima – najljepshi kristali u ogrlici od zlata sa usana (rijechi su pjesama).
|