|
Kao što se može zaključiti iz samog naslova ove slikovnice ”Nas je dvanaest” / ”Vi är tolv”, slikovnica ”govori” o dvanaest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini. O svakom mjesecu, Bela je napisala pjesmu – lepršavu, šarmantnu, dopadljivu. Tako se knjiga otvara pjesmom pod naslovom ”Januar” u kojoj se, o tom mjesecu, kaže: ”Januar se / ponosi / srećnu godinu / nam donosi. / Bijelu bundu / ogrnuo / dan nam malo / produžio. / Brda djecom / okitio, / a ni bare / same nisu / i tu se djeca / srećno kližu”.
Zaista, bez ikakvog pretjerivanja pored pjesama, posebna, rekao bih obaška, vrijednost i atraktivnost slikovnice su ilustracije Jarmile Haklove Bulle. Vidljivo je da ova umjetnica poznaje, do u najsitnije detalje, likovni svijet djece. Ona iscrtava dječije poimanje svijeta i stvarnosti toplim i nježnim bojama, ima ”izgrađen” osjećaj za liniju i kretnju, i sve je ”ugrađeno” u jedan fini sklad i osjećajnost.
A sada riječ-dvije o autorici knjige: Bela Isović-Džogović je rođena 1957. godine u Akovu (Bijelo Polje), u Sandžaku. Od 1975. godine živjela je u Šerićima kod Zenice, u Bosni i Hercegovini, a od 1992. živi u Švedskoj (kao izbjeglica) – prvo na Ölandu, a sada u Kalmaru. Radi u jednoj biblioteci, gdje se druži sa knjigama i djecom.
Pjesnikinja Bela piše dječiju poeziju. Pjesme je objavljivala u raznim časopisima i listovima u Švedskoj, Bosni i Hercegovini, Sandžaku i Kosovu. Objavila je samostalne zbirke pjesama za djecu: ”Suncokreti”, ”Sniježni kristali”, ”Dragulji vragulji” i ”Leptiri”.
Zastupljena je u antologijama poezije za djecu svijeta: ”I denna vida värld” (”U ovom širokom svijetu”) i ”Flykten valde oss” (”Izbjeglištvo je izabralo nas”) – obje štampane 1999. godine u Švedskoj, prva kao uporedni prijevod na jezicima pjesnika i na švedskom jeziku, a druga samo u prijevodu na švedski jezik. U ovim antologijama najbolje poezije za djecu, Bela se nasla u društvu najvećih svjetskih pjesnika Evrope, Indije, Kine, Amerike…
Pjesnikinja Bela je zastupljena i u velikoj antologiji ”Bijel behar” bošnjačkih pjesnika Kosova i Sandžaka (Prizren/Cirih, 2002. godine). Zastupljena je i u udžbenicima: ”Početnica”, Priština 2002. godine i ”Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture” za prvi i drugi razred osnovne škole, Novi Pazar 2004. godine. Član je Švedskog društva književnika.
Poetska afirmacija Bele Džogović prešla je granice njene uže domovine. Sada joj je domovina cijeli svijet – dječiji svijet. Djeca i pjesma su joj stalni i bliski prijatelji. Djeca svijeta su joj jedno dvorište – Mamino dvorište. Ona su Mamina svjetlost u očima – najljepši kristali u ogrlici od zlata sa usana (riječi su pjesama).
|