|
U BiH najveći broj stećaka nalazi e u hercegovačkim općinama, Nevesinju i Konjicu po 3000, Stolac (do Daytonskog mirovnog sporazuma) 2337, Gacko 2219, Bileća 1739 primjeraka, itd. Najbrojnije su dvije nekropole kod Nevesinja, u Krekovima sa 452 stećka, i Milavićima – općina Berkovići sa 352 stećka. Najveći broj ukrasa na stećcima nalazi se na Radimlji i Boljunima, općina Stolac, te ove dvije nekropole stećaka u našoj zemlji spadaju među najznačajnije i najzanimljivije.
Radimlja
Nekropola stećaka na Radimlji nalazi se 3 km zapadno od Stoca uz obje strane magistralnog puta M-6, Stolac – Domanovići – Čapljina, na k.č. 394/9 i 363/19, K.O. Ošanjići. Sjeverno od nje na udaljenosti od 2 km lahko se uočava Ošanjićka gradina na kojoj se nalazi ilirski grad Daorson, a malo naviše sakrivena Ošanjićkom gradinom pravoslavna crkva Sv. Petra i Pavla koja potiče iz srednjeg vijeka. Jugozapadno na udaljenosti 5 km nalazi se prahistorijska pećina Badanj. Neposredno uz nekropolu nalazi se korito male povremene planinske rječice Radimlje koja se presjecajući Vidovo polje, ulijeva u Bregavu.
Magistralni put Stolac – Domanovići – Čapljina presjeca nekropolu i sasvim je sigurno da je prilikom njene izgradnje uništen izvjestan broj stećaka, oko 15-20, uzimajući u obzir širinu puta i gustinu stećaka.
Dolazeći Stocu iz pravca Čapljine, sa Maslina se odmah uočava ova grupa stećaka kao najmarkantniji ”kameni objekat” u Vidovom polju, što je posebno upečatljivo bilo dok su ovu nekropolu sa svih strana okruživale ogromne plantaže vinove loze.
Postavlja se pitanje kako je na tom mjestu nastala ova skupina stećaka? Sjeveroistočno od ove nekropole nalazi se selo Ošanjići. Istočni dio sela zove se Batnoge u kojem se nalazi spomenuta stara crkva a u njenom dvorištu dvije kamene stolice iz srednjeg vijeka. Po natpisu na jednoj od kamenih stolica zaključuje se da je pripadala vojvodi Stipanu Miloradoviću. A na nekropoli postoji jedan stećak pod kojim leži sin ovog vojvode Stipana, dobri Radoje. Na natpisu na stećku može se pročitati da Radoje leži na svojoj baštini ”na Batnogah”.
Dakle, stolice na Ošanjićima (u Batnogama) i nekropola na Radimlji odgovaraju vremenski i sadržajno jedno drugome. Na Ošanjićima postojalo je srednjovjekovno naselje sa vojvodama iz kuće Miloradovića-Hrabrena a nekropola na Radimlji pripada pokojnicima iz tog naselja. To je vrijeme kraja samostalnosti srednjevjekovnog Huma tj. vremenski okvir XV i XVI vijeka.
Od 133 komada nadgrobnih spomenika na Radimlji, 63 komada su ornamentisana. Ta ornamentika vodi od figuralnih predstava na sve četiri strane stećaka do jednostavne, plastične ispupčene linije koja odvaja krovnu konstrukciju sarkofaga od donjeg dijela ili vodenice na gornjoj površini spomenika. Među ornamentima (ukrasima) posebno se ističe zavojita linija sa trolistom, zatim ornament u obliku pletenog užeta, plastični cik-cak ornament, zrakasti krug (kotač), zvijezda bez kruga, rozeta, luk i strijela, štit, motiv krsta, grozda, male vodenice (posuda za hvatanje kišnice) spiralnih zavoja i dr.
Na stećcima se uočavaju mnoge figuralne predstave i kompozicije koje bi mogli podijeliti u nekoliko grupa. Tu su predstave životinja, predstave lova, predstave kola, predstave borbe – turnira.
Vidimo jelene i srne. Psi nagone grupu srna na lovca koji ih čeka sa lukom i strijelom i spreman je na gađanje. Tri psa i konjanik nagone jelena na lovca sa lukom i strelicom. Iz ovog vidimo da je tada područje oko Stoca bilo prekriveno šumama i pašnjacima u kojima su živjeli jeleni. Predstave životinja i lovne scene na spomenicima imaju veliko značenje. Lov na jelene je bio omiljena zabava i zanimanje.
Predstave koja su najčešće su ženska, muška i mješovita kola gdje na krajevima stoje muškarci. Najljepše su predstave borbe i turnira. U predstavama borbe i kola raspoznajemo detalje. Žene nose duge haljine da se ne vide ni stopala, a kod nekih su žena kratke sa produženim skutom, utegnute u pasu i vide se stopala. Muškarci imaju gaće i dugačku košulju, kape sa zašiljenim vrhom i kljunastim produženjem pozadi.
Od oružja su u upotrebi mač i koplje, a na jednom mjestu i buzdovan. Luk i strijela su upotrebljavani u lovnim scenama. Neki od boraca zaštićeni su i štitom.
Najviše scena na stećcima prikazuje život u najveselijim časovima: lov, turnir i igranke.
Dakle, stećci su ukrašeni povijenom lozicom sa trolistovima, a zatim slijede: tordirane vrpce, pravougaoni štitovi sa mačevima, stilizovani krstovi, predstave ljudskih i životinjskih figura, scene lova, kola i turnira, motivi arkada, frizovi od cik-cak linija, spiralno povijene lozice sa grozdovima, muške figure sa uzdignutom rukom sa relativno velikom šakom i prstima. Motivi ruke i krstovi su karakteristični za ovu nekropolu. Tu su scene lova, ratnika, oružja, kola, turnira, biljaka itd. Scene su izvedene sa velikom umjetnošću. Sve predstave napravljene su u reljefu. Oružje, mač, štit, koplje, luk, strelica i buzdovan upotrebljavaju u borbi protiv neprijatelja. Te scene se nalaze na grobovima ratnika. Luk i strijela upotrebljavaju se u lovu, koji je omiljena zabava i zanimanje. Moramo priznati da je ova nekropola impozantna i da svojim izgledom djeluje dostojanstveno na posjetioca.
Nadgrobni spomenici na Radimlji izgrađeni su od kamena krečnjaka koji se sjekao u stijeni Ošanjićkog brda. I danas se vidi mjesto gdje je kamen sječen. Gruba obrada vršena je u kamenolomu, a precizna (dotjerivanje i ukrašavanje) u nekropoli. To nam govore stećci koji su započeti a nisu u potpunosti dovršeni. Najljepše se ukrašeni stećci u obliku sanduka i sljemenjaka. Do ovog brojnog ukrašavanja na Radimlji došlo je prije svega zato što su u Batnogama živjeli i radili dobri kamenoresci koji su izvodili ove radove. Ukrašavanje na spomenicima Radimlje izveli su u plitkom reljefu tehnikom urezivanja ili kombinacijama.
Ovo je najljepše zdanje stećaka iz srednjeg vijeka na kojim je sa velikom umjetnošću prikazan život i rad stanovnika toga vremena.
Na stećcima se krije ogromno likovno blago historijske, kao i kulturno-umjetničke vrijednosti. Ovdje pobjeđuje život, igra, lov, svakodnevna borba za opstanak. Moramo priznati da je naš predak imao izvanredno oko za sve što je njega zanimalo u borbi za opstanak.
Mak Dizdar* svojim pjesničkim stilom opisao je stećke na Radimlji. Nije čudo da je nekropola na Radimlji u poeziji Maka Dizdara (1917-1971.) našla svog najboljeg tumača. Svake godine u septembru na tom mjestu gdje su ti veličanstveni spomenici održava se tradicionalna manifestacija ”Slovo Gorčina”. Inspiracija joj je bila poezija Maka Dizdara, a njen program je prezentiranje i afirmacija cjelokupnih kulturnih vrijednosti koje izražavaju i predstavljaju baštinu ovoga tla. ”Slovo Gorčina” ima različite kulturne sadržaje: poetske, likovne, muzičke, pozorišne i naučne. Ti spomenici kulture od Badnja i Daorsona do danas su izvanredna mjesta gdje se ti sadržaji mogu prezentirati najširem auditoriju.
Nekropola danas
Ovako lijepom zdanju stećaka iz srednjeg vijeka, koji predstavljaju otvorenu knjigu toga vremena, ne poklanja se odgovarajuća pažnja. Istina, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, ustanovljena Dejtonskim mirovnim sporazumom, dana 5.11.2002. godine donijela je odluku kojom se historijsko područje – nekropola stećaka Radimlja kod Stoca proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (Sl. glasnik BiH, broj: 40/02). Ova Odluka predstavlja nastavak prethodnih mjera koje su se sprovodile u cilju zaštite i očuvanja ovog historijskog blaga. Međutim, to se ne sprovodi iako su jasno određene potrebne mjere i nadležnosti odgovarajućih organa i institucija u FBiH.
Bespravno su izgrađeni objekti privrednog karaktera (kafići, diskont) na sjevernoj strani uz samu nekropolu, kao i vulkanizerska radnja sa autopraonicom a na njenoj istočnoj strani odmah uz stećke, spomen obilježje ”blajburškim” žrtvama rata, što teritorijalno i historijski se nikako ne uklapa u ambijent Radimlje. Uništavanje nekadašnje ”žive ograde” (zelenog rastinja) stvorilo je priliku da nekropola bude izložena različitim radnjama unutar nje ili u neposrednoj blizini, koje nikako ne odgovaraju ambijentalnoj slici stećaka.
Kao smo već kod ovoga, zapaženo je da su sve nekropole stećaka na području općine Stolac, a vjerovatno i šire, u potpunosti nezaštićene, bar na bilo koji način kao što su zaštićena ostala groblja. Zbog toga su izložena različitim atacima čovjeka i životinja. Smatram da smo u najmanju ruku nekorektni prema dalekim precima, odnosno nositeljima razvoja države BiH u jednom vremenskom periodu. Zato treba podržati nastojanje Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, u ovom pravcu.
____________________
* Izuzetno poetsko djelo ”Kameni spavač” inspirisano je stećcima, srednjovjekovnom Bosnom i Humom.
Literatura:
1. Alojz Benac: Radimlja, izdanje Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1950., Srednjovjekovni nadgrobni spomenici BiH, Sveska I.
2. Dr. Salih Jalimam, Senad Mičijević: Stolac od najstarijih vremena, Udruženje ”Troya” Stolac, Mostar 2005, god.
3. Salih Jalimam: Bosanski bogomili: Mit ili stvarnost, ”Slovo Gorčina” 26/2004. god. DES Sarajevo.
4. Šefik Bešlagić: Stećci, ”Veselin Masleša”, Sarajevo 1971. god.
5. Dr. Ljubo J. Mihić: Turistički motivi i objekti Stoca i okoline, ”Dom štampe”, Zenica.
|