|
Mnogi pisci, ne samo pisci, uopshte stvaraoci, vezani su za zavichaj i van njega nisu toliko moc'ni. Naveshc'emo dva primjera, dva slavna pisca iz nashe blizhe okoline: Andric' i Selimovic', sve shto u njihovim djelima nije imalo bosansku dushu i kasabu bilo je manje vrijedno. Slichan sluchaj je sa pjesnikom Miloradom Popovic'em. Cetinje i Crna Gora su stvaralachka hrana, svjetlost, vazduh, zhivot, smrt… njegova antejska vezanost je pechat njegovog stvaralashtva. Jedan je od rijetkih koji u poeziji unosi motive iz skorih krvavih ratova, nazive: Srebrenica, Manjacha, Markale, Dobrinja… ”Borac je, dakle, dusha a ratnik je svijet koji pohlepnim ochima sakuplja krhotine rasprsnute medju bic'ima zvucima i predmetima”. Pjesnik nije ravnodushni posmatrach, on reaguje na nasilje, nepravdu. Njegova rana je tragedija Crne Gore a traje od 1918. kada je ukinuta nezavisna drzhava i stvorena kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, do danashnjih dana kada je ponizhena i zgazhena.
”Nesigurna zemlja” Milorada Popovic'a najbolje je njegovo djelo. Uvodna pjesma ”Cetinje” svojevrstan je portret umjetnika u mladosti; istorija nekadashnje prijestonice sa nizom ambasada najmoc'nijih toga vremena; komunistichko vrijeme procvata i danashnje, tuzhno, provincijsko tavorenje. Mladost, nadanja, iluzija, razocharenja, tuga, tragedije, sve je to satkano u antologijskoj pjesmi ”Cetinje”. Ponekad vedra, sjetna, a onda patetichna, kao i zhivot. Ciklus ”Kako smo stvarali naciju” slika je drushtvene stvarnosti. Pjesme ”Raskrshc'e”, ”Antibirokratska revolucija”, ”Vodje”, ”Poslijeratna pjesma”, ”Jezikoslovci”, ”Nedovrshenosti” i ”Kako smo stvarali naciju”, sa ironijom govore o dogadjajima koji izmijenishe nashe zhivote i granice. Pjesnik ne mozhe zaustaviti zlo, on je samo ”chovjechuljak u masi”. Glas je vazhan, rijech mozhe biti mach i zvono. Popovic' pronalazi pravu mjeru bez prenaglashene patetike, odmjereno, ljudski, mudro.
Kako pishe recenzent Pavle Goranovic' ”Popovic' uz podrshku snazhne emocije, saznaje da, zapravo, ne postoje dogadjaji, vec' samo nasha sjec'anja o njima. Nema konkretne zbilje dok ne nastane nasha predstava o njoj”. Teshko se suochiti sa stvarnoshc'u i pisati o njoj, istinito i hrabro, a pjesnik je ostavio trag pjesnichkog svjedochanstva s kraja 20. i pochetka 21. vijeka.
Kritichari i istorichari knjizhevnosti kazac'e svoj sud o ”Nesigurnoj zemlji”, knjizi koja nije ostavila ravnodushne ni chitaoce, ni struchnu javnost, a dokaz je i ugledna knjizhevna nagrada ”Risto Ratkovic'”. Folklorni i mitomanski pisci su otishli u istoriju, a generacija kojoj pripada i Milorad Popovic' predstavljaju novu, modernu savremenu poeziju Crne Gore.
|
Mirko Kujachic': Stari most
|
|
Novije antologije bosansko-hercegovachke poezije ne mogu se zamisliti bez sarajevskog pjesnika Fehima Kajevic'a. Josh kao mlad pisac bio je prisutan u najpoznatijim chasopisima od Triglava do Djevdjelije. Kajevic' ne pripada buchnim stvaraocima, reklamerima, politikantima. Njegovo stvaralashtvo je predstavljalo i bilo ogledalo autora: mudrost, smirenost, ozbiljnost. Od prve knjige, ”Budesh mrtav” (Prishtina, 1971.) i, narochito druge ”Chudarije” (Titograd, 1975.), stiche ime talentovanog pisca a kritika ne shtedi pohvale. Nova knjiga ”Ulazak u krug”, izdavach je Bosanska rijech iz Tuzle, predstavlja zrelog pjesnika. Bez sumnje ova zbirka spada medju najbolje objavljene 2005. godine u Bosni i Hercegovini. Oko nas i u nama su tamni vilajeti, geografski i psihichki. Tamo smo i tada sticali prva saznanja i znanja, pjesnik kazhe ”Hodanje po jechmu je bila moja prva Filozofija / Morao sam da savladam miris i fijuk jechma…” To su prva saznanja o zhivotu od rahmetli Emra Redzhova, koji je govorio da treba uchiti od vjetra i cvrkuta ptica. A pjesnik je chitao sijede planine prema Bosni, Albaniji, Kosovu i Srbiji, takav je njegov pogled sa brda iz Crne Gore.
Iz djetinjstva nam ostaju priroda, dogadjaji, prva ljuljashka, sofra, kolijevka, hrast… U zrelim godinama, ozbiljnije teme, zadaci, zagonetke, problemi; imamo namjeru da rijeshimo i rjeshavamo sveopshta pitanja a nemoc'ni smo pred obichnim, lokalnim. ”Kako osvojiti pustinju koja radja smrt”, i josh hiljadu kako i zashto? Chovjek c'e vidjeti mnogo svijeta a nec'e vijdeti svoje lice i to c'e mu ostati najvec'a zagonetka. I onda ostavlja i postavlja granice u disanju, zalogaju, osmjehu, poljupcu…
Granica u hladnom i toplom
Granica dok si zhiv
I kad si mrtav
Od Gilgamesha do danashnjih dana satovi nam nisu isti, ”ni putevi prema Srec'i i Smrti”. Shta smo dobili a shta izgubili? Gdje jesmo i gdje nismo? Izgubili smo proshlost a ne znamo kakva nam je buduc'nost. Dok izlagachi, ”Izlazhu Mrzhnju na sto jezika / Izlazhu nacionalnu Svijest i Savjest”, iz jazbine posmatraju ih divlje zvijeri. Predstava traje bez ogranichenja.
”Ulazak u krug” Fehima Kajevic'a doprinos je novijoj poeziji Bosne i Hercegovine a antologijske pjesme ”Slaganje ljudi” i ”Noc'ni lov” mogu biti zlatni medaljon i dukat bilo kojoj nacionalnoj knjizhevnosti.
Vlastodrshci u jajetu
Glave nose
Razbijesh jaje
Igla
U igli crn konac
U crnom koncu
Vlastodrzhac
Priprema tajni lov
”Noc'ni lov” je sinonim vlasti i vlastodrzhaca, proshlih i sadashnjih, to je njihovo zvanje, duhovno stanje i zanimanje. Misaona poezija je zashtitni znak pisca, a metafora magija ljepote.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-07-28
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden
|
|