|
Mnogi pisci, ne samo pisci, uopšte stvaraoci, vezani su za zavičaj i van njega nisu toliko moćni. Navešćemo dva primjera, dva slavna pisca iz naše bliže okoline: Andrić i Selimović, sve što u njihovim djelima nije imalo bosansku dušu i kasabu bilo je manje vrijedno. Sličan slučaj je sa pjesnikom Miloradom Popovićem. Cetinje i Crna Gora su stvaralačka hrana, svjetlost, vazduh, život, smrt… njegova antejska vezanost je pečat njegovog stvaralaštva. Jedan je od rijetkih koji u poeziji unosi motive iz skorih krvavih ratova, nazive: Srebrenica, Manjača, Markale, Dobrinja… ”Borac je, dakle, duša a ratnik je svijet koji pohlepnim očima sakuplja krhotine rasprsnute među bićima zvucima i predmetima”. Pjesnik nije ravnodušni posmatrač, on reaguje na nasilje, nepravdu. Njegova rana je tragedija Crne Gore a traje od 1918. kada je ukinuta nezavisna država i stvorena kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, do današnjih dana kada je ponižena i zgažena.
”Nesigurna zemlja” Milorada Popovića najbolje je njegovo djelo. Uvodna pjesma ”Cetinje” svojevrstan je portret umjetnika u mladosti; istorija nekadašnje prijestonice sa nizom ambasada najmoćnijih toga vremena; komunističko vrijeme procvata i današnje, tužno, provincijsko tavorenje. Mladost, nadanja, iluzija, razočarenja, tuga, tragedije, sve je to satkano u antologijskoj pjesmi ”Cetinje”. Ponekad vedra, sjetna, a onda patetična, kao i život. Ciklus ”Kako smo stvarali naciju” slika je društvene stvarnosti. Pjesme ”Raskršće”, ”Antibirokratska revolucija”, ”Vođe”, ”Poslijeratna pjesma”, ”Jezikoslovci”, ”Nedovršenosti” i ”Kako smo stvarali naciju”, sa ironijom govore o događajima koji izmijeniše naše živote i granice. Pjesnik ne može zaustaviti zlo, on je samo ”čovječuljak u masi”. Glas je važan, riječ može biti mač i zvono. Popović pronalazi pravu mjeru bez prenaglašene patetike, odmjereno, ljudski, mudro.
Kako piše recenzent Pavle Goranović ”Popović uz podršku snažne emocije, saznaje da, zapravo, ne postoje događaji, već samo naša sjećanja o njima. Nema konkretne zbilje dok ne nastane naša predstava o njoj”. Teško se suočiti sa stvarnošću i pisati o njoj, istinito i hrabro, a pjesnik je ostavio trag pjesničkog svjedočanstva s kraja 20. i početka 21. vijeka.
Kritičari i istoričari književnosti kazaće svoj sud o ”Nesigurnoj zemlji”, knjizi koja nije ostavila ravnodušne ni čitaoce, ni stručnu javnost, a dokaz je i ugledna književna nagrada ”Risto Ratković”. Folklorni i mitomanski pisci su otišli u istoriju, a generacija kojoj pripada i Milorad Popović predstavljaju novu, modernu savremenu poeziju Crne Gore.
|
Mirko Kujačić: Stari most
|
|
Novije antologije bosansko-hercegovačke poezije ne mogu se zamisliti bez sarajevskog pjesnika Fehima Kajevića. Još kao mlad pisac bio je prisutan u najpoznatijim časopisima od Triglava do Đevđelije. Kajević ne pripada bučnim stvaraocima, reklamerima, politikantima. Njegovo stvaralaštvo je predstavljalo i bilo ogledalo autora: mudrost, smirenost, ozbiljnost. Od prve knjige, ”Budeš mrtav” (Priština, 1971.) i, naročito druge ”Čudarije” (Titograd, 1975.), stiče ime talentovanog pisca a kritika ne štedi pohvale. Nova knjiga ”Ulazak u krug”, izdavač je Bosanska riječ iz Tuzle, predstavlja zrelog pjesnika. Bez sumnje ova zbirka spada među najbolje objavljene 2005. godine u Bosni i Hercegovini. Oko nas i u nama su tamni vilajeti, geografski i psihički. Tamo smo i tada sticali prva saznanja i znanja, pjesnik kaže ”Hodanje po ječmu je bila moja prva Filozofija / Morao sam da savladam miris i fijuk ječma…” To su prva saznanja o životu od rahmetli Emra Redžova, koji je govorio da treba učiti od vjetra i cvrkuta ptica. A pjesnik je čitao sijede planine prema Bosni, Albaniji, Kosovu i Srbiji, takav je njegov pogled sa brda iz Crne Gore.
Iz djetinjstva nam ostaju priroda, događaji, prva ljuljaška, sofra, kolijevka, hrast… U zrelim godinama, ozbiljnije teme, zadaci, zagonetke, problemi; imamo namjeru da riješimo i rješavamo sveopšta pitanja a nemoćni smo pred običnim, lokalnim. ”Kako osvojiti pustinju koja rađa smrt”, i još hiljadu kako i zašto? Čovjek će vidjeti mnogo svijeta a neće vijdeti svoje lice i to će mu ostati najveća zagonetka. I onda ostavlja i postavlja granice u disanju, zalogaju, osmjehu, poljupcu…
Granica u hladnom i toplom
Granica dok si živ
I kad si mrtav
Od Gilgameša do današnjih dana satovi nam nisu isti, ”ni putevi prema Sreći i Smrti”. Šta smo dobili a šta izgubili? Gdje jesmo i gdje nismo? Izgubili smo prošlost a ne znamo kakva nam je budućnost. Dok izlagači, ”Izlažu Mržnju na sto jezika / Izlažu nacionalnu Svijest i Savjest”, iz jazbine posmatraju ih divlje zvijeri. Predstava traje bez ograničenja.
”Ulazak u krug” Fehima Kajevića doprinos je novijoj poeziji Bosne i Hercegovine a antologijske pjesme ”Slaganje ljudi” i ”Noćni lov” mogu biti zlatni medaljon i dukat bilo kojoj nacionalnoj književnosti.
Vlastodršci u jajetu
Glave nose
Razbiješ jaje
Igla
U igli crn konac
U crnom koncu
Vlastodržac
Priprema tajni lov
”Noćni lov” je sinonim vlasti i vlastodržaca, prošlih i sadašnjih, to je njihovo zvanje, duhovno stanje i zanimanje. Misaona poezija je zaštitni znak pisca, a metafora magija ljepote.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-07-28
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|