|
Knjiga pjesama Na sonetnim otocima nije skrenula pazhnju na sebe samo po tome shto je proglashena najboljom u prethodnoj literarnoj godini nego i zbog njezinih formalnih elemenata. Naime, Hajdarevic' se vratio pjesnichkoj formi soneta shto c'e aktualizirati prichu o ovoj, u poeziji, zahvalnoj ali izuzetno teshkoj pjesnichkoj formi. Nemali broj chitalaca zastat c'e na ovoj chinjenici shto c'e, opet i stavljati je u prvi plan chime je nanovo izbjegnut razgovor o onom bitnom shto Hajdarevic' poezijom donosi.
U obrazlozhenju rezultata Konkursa za najbolju knjigu poezije u 2004. godini koju raspisuje pominjani Planjax, predsjednik Komisije, Miljenko Jergovic' kazhe: ”U knjizi se mogu pronac'i polushaljivi soneti, soneti kroz koje promiche fina melankolija, pastoralni soneti, soneti zavichaja, kao i oni posvec'eni Sarajevu”, chime se Hajdarevic'eva knjiga svodi na moguc'nosti koje sonetna forma pruzha bez isticanja da je rijech o stihozbirci u kojoj je sonet zamka za povrshna chitaoca a vishe je rijech o knjizi pazhljivo gradjenoj, uoblichenoj na nachin da svaka od pjesama ima svoje mjesto kao posve novi postament, s jedne i kao izrichaj koji se naslanja kako na cjelokupni Hajdarevic'ev pjesnichki rad tako i na recentnu bh. poeziju, s druge strane. Vec' prvi naslov pjesme koja otvara Hadzhemovu posljednju knjigu, upozorava da je ona nastavak njegove prethodne stihozbirke Sutrashnje putovanje brodom jer je naslovljena kao Danashnje putovanje brodom, na putu ka sonetnim otocima. Poziv je to na kontinuitet i kontinuirano chitanje, shto nismo susreli u ocjeni posljednje Hajdarevic'eve knjige.
Vrac'amo se na nashu ocjenu da je ova knjiga donijela sushtinsko zaranjenje u pjesnichko tkivo a sonet se javlja kao izvanjski dekor koji i kad se zanemari knjizi ne oduzima od njezina bitna znachenja ili znachaja. Jer gdje se to do sada, u svekolikoj poeziji okupljenoj oko soneta, susrec'e naracija u tako viskom stepenu kao u prvom ciklusu pjesama Hajdarevic'eve posljednje knjige Na sonetnim otocima naslovljenog kao Osvrtanje. Oslushnimo samo nekoliko stihova iz pomenutog ciklusa:
U bachene mornarske kape galebi
polazhu jaja… Mornari znaju
da su sretni smrtnici, koji nikad ne mijeshaju trajnu zhudnju
za rajem i trenutni grijeh… Davno smo, davno krenuli i jedino
to smo pouzdano znali… Nismo uspijevali vratiti se onome
omamljujuc'em ruzhinu vrtu u kojem
su opet cvale
otete godine i sumnje u svaki sutrashnji i svaki
jucherashnji dan…
I kao shto se moglo chuti u iz obrazlozhenja prilikom dodjele Planjaksove nagrade za najbolju pjesnichku knjigu u prethodnoj godini, knjiga pjesama Hadzhema Hajdarevic'a donosi sonete na najrasnovrsnije teme. Mi, ovog puta izdvajamo temu zavichaja na kojoj je pjesnik zastajao i u svojim ranijim stihozbirkama. Upravo u ovim pjesma sretno su se sreli forma i sadrzhaj. Poslushajmo najprije pjesmu Skrushene rijechi:
Kruh, krushnost, Krushevo, skrushene
rijechi
padaju po stolu ko rasuto lishc'e…
Svaku blago stishc'em medj prstima, chishc'em
nadajuc' se zraku shto me sveg lijechi.
Ali, nije chishc'e neg chistije –
utom
jezichki chistunci protutnjashe glavom.
Prhnushe rijechi nad pregorkom kahvom.
U srok sam ih jedva utjerao prutom.
Kruh je zalog svakoj beshici i grobu.
U krushnosti tvari njushimo osjete.
Krushevo je krug mom djetinjemu dobu
uslijed kojeg me se poreznici sjete
pa za nostalgiju naplac'uju globu:
rijechima gulec' Ahilove pete.
16.8.1998.
Za potpunije razumjevanje ove pjesme neophodno znati elementarni biografski podatak da je pjesnik rodjen u Krushevu. Toponim koji u svom znachenju i krije i nudi osnov pjesmi. A opet uzme li se da su zavrshne tercine u sonetu prostor za potpunije postizanje efekta zavichaj izrasta u ono shto on i jeste vjechiti poreznik, stalna i neminovna slaba tachka.
I druga pjesma naslova Djetinjstvo adresirana na Krushevo:
Jabuku josh pamtim, reshetkaste
dane
shto sjeckaju vjetar u rupchic'e zvuka.
Mehku vecher s neba spushta blaga ruka
koja srce nutka na dlane da stane.
Ocheva je shutnja tezha od brijega
shto se o dom krhki naslanja u noc'i.
Mjesec zategnuti dvoji kamo poc'i
ako mu ne mahnem prije svog bijega
u san… k majci, doma, u kojemu
ona
premjeshta svjetlost s prozora na lica
ukuc'ana i na krilat zlatnih ptica
dok slijec'u na krov s njena groba,
ko na
traci sunca da su pokreti i glasi
kojim mati ocu suhu shutnju kvasi…
14.8.2003.
Tema zavichaja je samo jedna od brojnih koji se sa manje ili vishe stihova dotakao Hadzhem Hajdarevic'. Nishta manje zanimljiva nije ni svojevrsna prepiska sa Musom C'azimom C'atic'em chiji je Hajdarevic' nastavljach kada je u pitanju sonet, s tim da ne treba zaboraviti na maestralnost Skendera Kulenovic'a koji stoji kao spona na relaciji C'atic' – Hajdarevic' kada je ova lirska vrsta u pitanju. Postavivshi se nasprama C'atic'a na nachin nepoznat u dosadashnjoj bh. poeziji autor knjige Na sonetnim otocima realizirao je tri pjesme: C'atic', C'atic'eva Lady Godiva i C'atic' u Zagrebu koje s nemalo ironije uspostavljaju komunikaciju sa ovim, kako iz stihova mozhemo naslutiti, nepravedno tumachenim boshnjachkim boemom i patnikom.
|