|
Poštovani čitaoče,
U dva navrata sam pisao u Mostu. Radi se o člancima koje objavljujem u listu Agderposten koji ima oko 20.000 čitalaca i pokriva prostor norveške provincije Aust Agder. Vjerujem da su ljudima u Mostaru moje ”norveške” misli čudne i neshvatljive. Ono što me je tjeralo da prevodim tekstove iz Agderpostena i objavljujem ih u Mostu je moja želja da naše misli u Arendalu približim Mostaru. Bilo da je čovjek ”ovdje” ili ”tamo” snažna je potreba u njemu da bude shvaćen. Evropa je velika i šarolika, ipak puna jednoumlja, a Bosanci i Hercegovci misle opet na svoj način – kako se misli tamo gdje se civilizacije i kulture susreću u vremenu i prostoru. Za moje priloge u Agderpostenu dobijam eho i sa naše i norveške strane. Namjera mi je da, kroz kritiku, pronađem dodirne tačke koje nas mogu spojiti sa novom sredinom u kojoj živimo i potaknem naše ljude da čine isto – pišu i angažuju se u norveškom, luteranskom društvu koje izuzetno poštuje pisanu riječ. Ta ista namjera mi je i sad dok šaljem ovaj tekst pod naslovom ”O slobodi i shvatanju”, a govori o ”Muhamed karikaturama”, objavljen 06.03.06. U prilagodbi mog jezika norveškom pomaže mi moj vrli prijatelj lektor norveškog jezika, pjesnik, pisac i muzičar Trond Thue. U početku je to radila Alica Jusufbašić, vrstan prevodilac iz Kristiansanda, ispravljajući moje članke i prilagođavajući ih norveškoj publici. Trond Thue uči i o našoj kulturi i načinu na koji mislimo. Za to sam mu beskrajno zahvalan. Možda je to jedan prijatelj više koji može razumjeti: vrijeme, ljude i događaje na našim prostorima…
Drugarski pozdrav,
Sanjin Salahović
|
|
Mnogo se govori i piše u zadnje vrijeme o slobodi izražavanja. Izgleda kao da se ona brani kao neka univerzalna, idealizirana, bezgranična sloboda. Meni se čini da to nije tako, barem ne na ”ovom svijetu”.
Dobro je znati da naša sloboda ima svoj istorijski kontekst. Ona dobrim dijelom dolazi iz italijanskih gradova jedanaestog stoljeća. Nakon pada Rimskog carstva kad je Rim od milionskog grada postao, skoro preko noći, grad od nekoliko desetina hiljada stanovnika, društvo ranog srednjeg vijeka na prelazu u svoje zrelo doba doživljava ponovo procvat gradova koji se uzdižu iz bogatstva stečenog trgovinom sa Istokom. Iz Italije, trgovačkim putevima gradovi su se širili Evropom.
”Zrak u gradu oslobađa”, bila je uzrečica. Kmetovi su mogli naći utočište u njima i postati: radnici, zanatlije ili trgovci. Globalno gledajući danas, Amerika je društvo koje svoj uzor crpi iz slobodnih evropskih gradova kasnog srednjeg vijeka. U srednjovjekovnom kontekstu, sloboda u gradovima je bila velika, ali ipak u dobrom stepenu ograničena s obzirom na slobodu protoka ljudi i roba. ”Sloboda izražavanja”, prije nego je dobila svoj moderni demokratski oblik, bila je prakticirana na način koji nije mogao nauditi samom izvoru slobode – protoku ljudi i roba u gradovima. Radilo se o ”dobrim” pravilima i normama, sankcijama za one koji ih nisu poštovali. Čak i u vremenima rata. Venecija je često ratovala sa Turcima, nije bilo neobično da trgovačka flota jedri uprkos ratnim granicama. I danas se kaže: ”Ako ideš sultanu, govori venecijanski! Razumjeće te.” Duboki odnosi i shvatanje su izgrađivani među nosiocima stotinama godina stare zajedničke trgovačke istorije.
Gledajući ”Muhamed karikature” danas može se reći da su Danska i Norveška prilično usamljene u ovom poduhvatu. Švedska mudro šuti. Pamti još učešće vojske kralja Gustava Adolfa u religijskim ratovima u Evropi. Švedski kralj je tad dobio naziv ”spasioca reformacije”. Trideset godina pustošili su religijski ratovi njemačke kneževine. Seljaci, žene, djeca, masovno su umirali od gladi. Francuska još pamti sukob sa svojim hugenotima i Bartolomejsku noć. Italija, gorak sukob među svojim gradovima-državicama u 15. vijeku, između Kromvelovih puritanaca i rojaliste Čarlsa I. Papa u Rimu danas poziva ljude na razum i međureligijsko poštovanje. Italijom, baš kao i Španijom dobrim dijelom teče arapska krv. Krv struji zajedno sa idejama htjeli mi to ili ne. Ideje nose razumijevanje. Kolonijalno iskustvo evropskih sila i trgovačke veze su kroz istoriju postavljali standarde za ”koliko se može reći bez da se pokvari pos’o”. Kao rezultat kolonijalne istorije, većina ovih zemalja ima značajne manjine. Nešto u zajedničkom evropskom duhu potiče na uzdržanost u ovom slučaju.
|
Nikola Njirić: Objekti u prostoru
|
|
Pitanje je zato: ”Zašto ove karikature dolaze upravo iz Danske i Norveške?” Koji politički, ekonomski i istorijski faktori i kakva multikulturna situacija oblikuju mentalitet i poimanje slobode izražavanja kod ljudi u društvima iz kojih karikature dolaze. Da li se ovdje radi o nasljeđu principa Mira u Augsburgu iz 1555. ”Cuius regio, eius religio” – ”Onaj ko vlada odlučuje o religiji”.
Takav je kompromis, vezujući religiju za vlast na određenom prostoru, postavio osnov za mir nakon religijskih ratova u Evropi u 16. i 17. vijeku. U današnjem svijetu u kome internacionalni odnosi prilično liče na odnose između evropskih država u zadnjih tri stotine godina može se, koristeći logiku u suprotnom smjeru, reći da se relativizirajući i vrijeđajući religiju negira egzistencija i pravo na raspolaganje prostora njenim sljedbenicima. (Danska, Norveška nasuprot arapskom svijetu). Očito je da određena desna politička, religiozna struja u Danskoj i Norveškoj stoje iza karikatura, ali i da smo svi (misli se na norveško društvo u cjelini) u dolazećem vremenu, kolektivno prisiljeni preuzeti odgovornost za ove događaje. Za mene, useljenika prve generacije zainteresovanog za integracijske procese ne kao intelektualni eksperiment nego opšte dobro koje pomaže napretku cijelog društva, moglo bi biti pozitivno ako ljudi u Aust Agderu i Norveškoj uzmu svoje vlastite predodžbe o sebi i odnosu prema svemu što je različito u ponovno razmatranje. ”Sedulo curavi humanas actiones non ridere, non lugere, neque detestari, sed intelligere” ili: ”Nisam htio ismijavati, jadati se ili osuđivati već razumjeti ljude i njihova djela”.
Bio je to Spinozin ideal za odnose među ljudima u vremenu u kome je naša civilizacija ulazila u svoje moderno doba. (”Tractatus Politicus”, kap. 1, podkap. 4). Možda on može biti uzor za odnos između većine i manjina u današnjem multikulturnom društvu.
|
|
Zadnja izmjena: 2006-07-28
ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Časopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucaković · Sweden
|
|