Most - Index
Most - Pretplata
Naslovna stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Broj 198 (109 - nova serija)

Godina XXXI maj/svibanj 2006.

Latinica · Ћирилица · Transliteration

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Sanjin Salahovic'
O slobodi i shvatanju

Pismo iz Norveshke

Poshtovani chitaoche,

U dva navrata sam pisao u Mostu. Radi se o chlancima koje objavljujem u listu Agderposten koji ima oko 20.000 chitalaca i pokriva prostor norveshke provincije Aust Agder. Vjerujem da su ljudima u Mostaru moje ”norveshke” misli chudne i neshvatljive. Ono shto me je tjeralo da prevodim tekstove iz Agderpostena i objavljujem ih u Mostu je moja zhelja da nashe misli u Arendalu priblizhim Mostaru. Bilo da je chovjek ”ovdje” ili ”tamo” snazhna je potreba u njemu da bude shvac'en. Evropa je velika i sharolika, ipak puna jednoumlja, a Bosanci i Hercegovci misle opet na svoj nachin – kako se misli tamo gdje se civilizacije i kulture susrec'u u vremenu i prostoru. Za moje priloge u Agderpostenu dobijam eho i sa nashe i norveshke strane. Namjera mi je da, kroz kritiku, pronadjem dodirne tachke koje nas mogu spojiti sa novom sredinom u kojoj zhivimo i potaknem nashe ljude da chine isto – pishu i angazhuju se u norveshkom, luteranskom drushtvu koje izuzetno poshtuje pisanu rijech. Ta ista namjera mi je i sad dok shaljem ovaj tekst pod naslovom ”O slobodi i shvatanju”, a govori o ”Muhamed karikaturama”, objavljen 06.03.06. U prilagodbi mog jezika norveshkom pomazhe mi moj vrli prijatelj lektor norveshkog jezika, pjesnik, pisac i muzichar Trond Thue. U pochetku je to radila Alica Jusufbashic', vrstan prevodilac iz Kristiansanda, ispravljajuc'i moje chlanke i prilagodjavajuc'i ih norveshkoj publici. Trond Thue uchi i o nashoj kulturi i nachinu na koji mislimo. Za to sam mu beskrajno zahvalan. Mozhda je to jedan prijatelj vishe koji mozhe razumjeti: vrijeme, ljude i dogadjaje na nashim prostorima…

Drugarski pozdrav,

Sanjin Salahovic'

Mnogo se govori i pishe u zadnje vrijeme o slobodi izrazhavanja. Izgleda kao da se ona brani kao neka univerzalna, idealizirana, bezgranichna sloboda. Meni se chini da to nije tako, barem ne na ”ovom svijetu”.

Dobro je znati da nasha sloboda ima svoj istorijski kontekst. Ona dobrim dijelom dolazi iz italijanskih gradova jedanaestog stoljec'a. Nakon pada Rimskog carstva kad je Rim od milionskog grada postao, skoro preko noc'i, grad od nekoliko desetina hiljada stanovnika, drushtvo ranog srednjeg vijeka na prelazu u svoje zrelo doba dozhivljava ponovo procvat gradova koji se uzdizhu iz bogatstva stechenog trgovinom sa Istokom. Iz Italije, trgovachkim putevima gradovi su se shirili Evropom.

”Zrak u gradu oslobadja”, bila je uzrechica. Kmetovi su mogli nac'i utochishte u njima i postati: radnici, zanatlije ili trgovci. Globalno gledajuc'i danas, Amerika je drushtvo koje svoj uzor crpi iz slobodnih evropskih gradova kasnog srednjeg vijeka. U srednjovjekovnom kontekstu, sloboda u gradovima je bila velika, ali ipak u dobrom stepenu ogranichena s obzirom na slobodu protoka ljudi i roba. ”Sloboda izrazhavanja”, prije nego je dobila svoj moderni demokratski oblik, bila je prakticirana na nachin koji nije mogao nauditi samom izvoru slobode – protoku ljudi i roba u gradovima. Radilo se o ”dobrim” pravilima i normama, sankcijama za one koji ih nisu poshtovali. Chak i u vremenima rata. Venecija je chesto ratovala sa Turcima, nije bilo neobichno da trgovachka flota jedri uprkos ratnim granicama. I danas se kazhe: ”Ako idesh sultanu, govori venecijanski! Razumjec'e te.” Duboki odnosi i shvatanje su izgradjivani medju nosiocima stotinama godina stare zajednichke trgovachke istorije.

Gledajuc'i ”Muhamed karikature” danas mozhe se rec'i da su Danska i Norveshka prilichno usamljene u ovom poduhvatu. Shvedska mudro shuti. Pamti josh ucheshc'e vojske kralja Gustava Adolfa u religijskim ratovima u Evropi. Shvedski kralj je tad dobio naziv ”spasioca reformacije”. Trideset godina pustoshili su religijski ratovi njemachke knezhevine. Seljaci, zhene, djeca, masovno su umirali od gladi. Francuska josh pamti sukob sa svojim hugenotima i Bartolomejsku noc'. Italija, gorak sukob medju svojim gradovima-drzhavicama u 15. vijeku, izmedju Kromvelovih puritanaca i rojaliste Charlsa I. Papa u Rimu danas poziva ljude na razum i medjureligijsko poshtovanje. Italijom, bash kao i Shpanijom dobrim dijelom teche arapska krv. Krv struji zajedno sa idejama htjeli mi to ili ne. Ideje nose razumijevanje. Kolonijalno iskustvo evropskih sila i trgovachke veze su kroz istoriju postavljali standarde za ”koliko se mozhe rec'i bez da se pokvari pos’o”. Kao rezultat kolonijalne istorije, vec'ina ovih zemalja ima znachajne manjine. Neshto u zajednichkom evropskom duhu potiche na uzdrzhanost u ovom sluchaju.

Nikola Njiric': Objekti u prostoru

Nikola Njiric': Objekti u prostoru

Pitanje je zato: ”Zashto ove karikature dolaze upravo iz Danske i Norveshke?” Koji politichki, ekonomski i istorijski faktori i kakva multikulturna situacija oblikuju mentalitet i poimanje slobode izrazhavanja kod ljudi u drushtvima iz kojih karikature dolaze. Da li se ovdje radi o nasljedju principa Mira u Augsburgu iz 1555. ”Cuius regio, eius religio” – ”Onaj ko vlada odluchuje o religiji”.

Takav je kompromis, vezujuc'i religiju za vlast na odredjenom prostoru, postavio osnov za mir nakon religijskih ratova u Evropi u 16. i 17. vijeku. U danashnjem svijetu u kome internacionalni odnosi prilichno liche na odnose izmedju evropskih drzhava u zadnjih tri stotine godina mozhe se, koristec'i logiku u suprotnom smjeru, rec'i da se relativizirajuc'i i vrijedjajuc'i religiju negira egzistencija i pravo na raspolaganje prostora njenim sljedbenicima. (Danska, Norveshka nasuprot arapskom svijetu). Ochito je da odredjena desna politichka, religiozna struja u Danskoj i Norveshkoj stoje iza karikatura, ali i da smo svi (misli se na norveshko drushtvo u cjelini) u dolazec'em vremenu, kolektivno prisiljeni preuzeti odgovornost za ove dogadjaje. Za mene, useljenika prve generacije zainteresovanog za integracijske procese ne kao intelektualni eksperiment nego opshte dobro koje pomazhe napretku cijelog drushtva, moglo bi biti pozitivno ako ljudi u Aust Agderu i Norveshkoj uzmu svoje vlastite predodzhbe o sebi i odnosu prema svemu shto je razlichito u ponovno razmatranje. ”Sedulo curavi humanas actiones non ridere, non lugere, neque detestari, sed intelligere” ili: ”Nisam htio ismijavati, jadati se ili osudjivati vec' razumjeti ljude i njihova djela”.

Bio je to Spinozin ideal za odnose medju ljudima u vremenu u kome je nasha civilizacija ulazila u svoje moderno doba. (”Tractatus Politicus”, kap. 1, podkap. 4). Mozhda on mozhe biti uzor za odnos izmedju vec'ine i manjina u danashnjem multikulturnom drushtvu.

Prethodna · Sadrzhaj · Naredna

Zadnja stranica [Povec'aj]

Index · Novi broj · Arhiva · Trazhi · Info · Linkovi
Redakcija · Pretplata · Kontakt

Zadnja izmjena: 2006-07-28

ISSN 0350-6517
Copyright © 1995-2008 Chasopis Most · Mostar · Bosna i Hercegovina
Design by © 1998-2008 Haris Tucakovic' · Sweden