Ove pjesme nisu pisane uzalud, kao shto nije uzalud patila i izdrzhala stravichno ponizhenje i boli princeza Mafalda, kc'erka kraljice Jelene Savojske, koju su muchili u konclogoru i prisiljavali da izda i optuzhi oca Emanuela, shto ona nije uchinila unatoch strashnih muka, skonchala je poput tolikih muchenica u davna i nedavna vremena. Sama pjesma ”Ego mora” po kojoj je knjiga naslovljena, dovoljno govori o autoru, koji zapravo u svakoj pjesmi na svoj i svojstven nachin ispricha jednu prichu iz blizhe ili dalje proshlosti. Kastelove pjesme su zapravo kratke, jezgrovite priche o sudbinama pojedinaca i naroda na ovoj nashoj nebeskoj galiji, koja plovi oko sunca nevidljivom puchinom vremena kroz bezdane i beskrajne tmine, praznine i tishine. Kastel je naprosto metafizichki pjesnik. Matematichar koji ljubi svoj jezik iz kojeg se radaju njegovi ponajbolji stihovi.
Tako pjesma ”Metaksa” govori o Arhimedu i onima koji su ga proboli machem, kad su upali u njegovo dvorishte i u prashini bahato i divlje izbrisali njegove cirkolose. Uzalud je vapio: ”Noli turbare circulos meos”. Njegove geometrijske crtezhe vojnik je nogom pomrsio i Arhimedu machem zadao smrtni udarac stotinjak godina prije Kristova dolaska na svijet. Bilo da opisuje zle sudbine poput Arhimedove u dalekoj i blizhoj proshlosti ili pak, svijet venecijanske kurtizane ili neke krshc'anske dobre dushe, Kastel je uvijek sebi dosljedan: on konstatira shto se dogodilo, predochi na svoj nachin ono shto je vidio, saznao, nauchio, prouchio, dozhivio, a na chitatelju je da to uvazhi, prihvati kao neshto chemu se mozhe radovati ili tugovati. Kastelovo imaginarno putovanje kroz proshlost katkad se prichini kao da je uistinu stvarno.
Sve shto sam rekao o poeziji Borisa Jovanovic'a Kastela zorno se nagovjeshtava u samoj razdiobi knjige, koja pochinje Mediteranom, nastavlja izgubljenim vremenom i preko ega mora stizhe do grobova i slave. Drevnu Heladu, stari Rim, Veneciju, Dalmaciju (ne znam zashto je zaboravio Duklju) i daleke zemlje i krajeve koje je duhom proshao, Kastel nudi na dlanu, kao da su ubrane jagode ili izvadjeni biseri s dna mora.
|