Ove pjesme nisu pisane uzalud, kao što nije uzalud patila i izdržala stravično poniženje i boli princeza Mafalda, kćerka kraljice Jelene Savojske, koju su mučili u konclogoru i prisiljavali da izda i optuži oca Emanuela, što ona nije učinila unatoč strašnih muka, skončala je poput tolikih mučenica u davna i nedavna vremena. Sama pjesma ”Ego mora” po kojoj je knjiga naslovljena, dovoljno govori o autoru, koji zapravo u svakoj pjesmi na svoj i svojstven način ispriča jednu priču iz bliže ili dalje prošlosti. Kastelove pjesme su zapravo kratke, jezgrovite priče o sudbinama pojedinaca i naroda na ovoj našoj nebeskoj galiji, koja plovi oko sunca nevidljivom pučinom vremena kroz bezdane i beskrajne tmine, praznine i tišine. Kastel je naprosto metafizički pjesnik. Matematičar koji ljubi svoj jezik iz kojeg se radaju njegovi ponajbolji stihovi.
Tako pjesma ”Metaksa” govori o Arhimedu i onima koji su ga proboli mačem, kad su upali u njegovo dvorište i u prašini bahato i divlje izbrisali njegove cirkolose. Uzalud je vapio: ”Noli turbare circulos meos”. Njegove geometrijske crteže vojnik je nogom pomrsio i Arhimedu mačem zadao smrtni udarac stotinjak godina prije Kristova dolaska na svijet. Bilo da opisuje zle sudbine poput Arhimedove u dalekoj i bližoj prošlosti ili pak, svijet venecijanske kurtizane ili neke kršćanske dobre duše, Kastel je uvijek sebi dosljedan: on konstatira što se dogodilo, predoči na svoj način ono što je vidio, saznao, naučio, proučio, doživio, a na čitatelju je da to uvaži, prihvati kao nešto čemu se može radovati ili tugovati. Kastelovo imaginarno putovanje kroz prošlost katkad se pričini kao da je uistinu stvarno.
Sve što sam rekao o poeziji Borisa Jovanovića Kastela zorno se nagovještava u samoj razdiobi knjige, koja počinje Mediteranom, nastavlja izgubljenim vremenom i preko ega mora stiže do grobova i slave. Drevnu Heladu, stari Rim, Veneciju, Dalmaciju (ne znam zašto je zaboravio Duklju) i daleke zemlje i krajeve koje je duhom prošao, Kastel nudi na dlanu, kao da su ubrane jagode ili izvađeni biseri s dna mora.
|